Vodonošina priča

Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Jedan vrč je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan, i uvijek je uspijevao da prenese jednu te istu količinu vode.

Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u napuklom vrču donosio polovinu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako pune dvije godine, iz dana u dan.

Naravno, zdravi vrč je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obavezu, dok se siroti napuknuti vrč stidio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovinu obaveze.

Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:

– Sramota me je, jer voda kaplje iz mene na cijelom putu do kuće.

Vodonoša mu je odgovorio:

– Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na onoj strani na kojoj tebe nosim, a ne na strani drugog vrča? To je tako zato jer sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak i uvijek sam te podržavao i nosio s te iste strane. Svaki dan si te biljke zalijevao, kad smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, i njime ukrašavam svoj stol. Da nisi takav poseban, kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom.

Pouka:

Svatko od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo napuknuti vrč. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrjednijim. Samo trebamo uvažavati svakoga onakvim kakvim jeste i gledati samo dobru stranu u ljudima.

Ne možemo biti sretni dok ne naučimo iskreno voljeti i ne nađemo svoje mjesto na svijetu. Nećemo pronaći sreću u okolini dok ne pronađemo sami sebe.

bijakova.com