Vođe islamskog pokreta: Šejh Kišk – heroj sa minbera i rječiti hatib

ŠEJH ABDUL-HAMID KIŠK (1933-1996/ 1354/1417)

  ROĐENJE I OBRAZOVANJE

Šejh Abdul-Hamid Kišk rođen je u selu “Subrahit”, pokrajina “El-Buhajre” u Egiptu, 10. marta 1933. godine. Postao je hafiz Kurana prije nego što je navršio deset godina. Zatim se upisuje na jedan vjerski institut u Aleksandriji. Srednju školu završio je na “El-Azharu” i imao je 100% (stoprocentan) uspjeh, bio je najbolji srednjoškolac u čitavom Egiptu.

Upisao se na “El-Azharu” na fakultet “Usuli ed-Din” i bio je najbolji student tokom čitavog studija. Na predavanjima je često, po odobrenju, zamjenji­vao profesore, naročito iz Arapskog jezika, kada je trebalo obrazlagati teme iz gramatike i sintakse.

Interesantno je napomenuti da je šejh Abdul-Hamid Kišk imao sasvim normalan i zdrav vid sve do svoje trinaeste godine, kada je ostao bez vida na jedno oko, a u sedamnaestoj godini je potpuno oslijepio.

Govoreći o tome teškom momentu iz svoga života, kao i Ibn Abbas, da je Allah sa obojicom zadovoljan, rekao bi:

“Ako mi je Allah dž.š. uzeo nur (svijetlo) iz mojih očiju, dao mi je to svijetlo u mome srcu i mome razumu.”

Šejh Abdul-Hamid Kišk je 1957. godine postavljen za asistenta na fakultetu “Usuli ed-Din”, ali je održao samo jedno predavanje studentima i zatražio da se vrati imamsko-hatibskom pozivu, što je radio od svoje 12-te godi­ne. U sjećanju mu je ostala prva njegova hutba u rodnom mjestu, koju je održao nakon što je imam džamije iznenada morao odsustvovati. Sjeća se kako je bio hrabar, kako je govorio na temu jednakosti među ljudima, kako je predložio da se zakaže akcija sakupljanja odjeće i lijekova u selu za one koji to sebi ne mogu priuštiti, kako je ta njegova hutba našla odjeka među ljudima, kako su se odmah okupili oko njega…

Nakon završenog fakulteta šejh Abdul-Hamid Kišk je, 1961 godine, pred­stavljao “El-Azhar” na takmičenju organizovanom za “Dan nauke”. Nakon toga je radio kao imam i hatib u džamiji “Et-Tahhan” u mjestu “Es-Serabije” u Kairu, a zatim u džamiji “El-Menufi” u istom mjestu.

Godine 1964. preuzeo je pozicuju imam i hatiba u džamiji “Ajnu el-Hajati” (Oko života) u ulici “Egipat i Sudan” u Kairskoj četvrti “Hada iku el-Kubbeti” gdje će ostat i oko 20 godina, sve do onoga dana kada mu je stigla zabrana da se bavi Da’vom i hitabetom! Bilo je to 1981. godine.

Šejh Abdul Hamid Kišk imao je osmoro djece, pet sinova i tri kćerke. Svi njegovi sinovi bili su hafizi Kur’ana. Šejh Abdul Hamid Kišk bio je strpljiv i odgovoran pedagog.

POVRATAK ULOGE MESDŽIDA

Šejhu Abdul-Hamidu Kišku džamija nije služila samo zato da u njoj obavlja namaske vaktove i hutbu priliom Džum’a namaza. Svoju džamiju “‘Ajnu el- Hajati”, u kojoj je radio od 1964. do 1981. godine, pretvorio je u medicinski stacionar i ambulantu, tu je bila komisija Zekata za pomoć siromašnim, komisija za riješavanje sporova među ljudima… Na čelu ovih komisija, od­nosno tijela, unatoč slijepoći, bio je lično šejh Abdul-Hamid Kišk! Tu skoro da i nije bilo tih tijela i komisija, on je to obavljao sam!

U sobi mesdžida u kojoj je održavao sastanke i primao stranke bio je i jedan dolap iz kojeg bi uzimao lijekove i dijelio ih bolesnicima. Lijekove je dobijao od ljekara i bolnica u vidu donacija. Zatim bi iz toga dolapa uzi­mao nešto materijalnih sredstava i dijelio ih siromašnim koji su mu se tim povodom obraćali. Imao je nevjerovatnu moć raspoznavanja ljudi i stvari…

Kada je odstranjen iz službe i iz džamije, sve te aktivnosti je prenio u svoju kuću. Imao je još više posjetilaca, a i donatora!

Mada je optužen da svojim hutbama poziva narod na revoluciju, činjenica je da iz njegove džamije, u koju je dolazilo desetine hiljada ljudi, nikada nije krenula povorka demonstranata. Svaki put, na kraju svoje hutbe, zamolio bi prisutne da se raziđu u miru i tišini, i ljudi su se tako ponašali i slušali ga.

Šejh Abdul-Hamid Kišk vodio je česte i duge polemike sa “tekfirlijama” i predstavnicima raznih vjerskih i društvenih frakcija. U većini tih debata i diskusija izlazio je kao pobjednik i njegovi protivnici priznali bi svoje greš­ke i zablude i priklonili se šejhu Abdul-Hamidu Kišku. Tajna njegovog uspjeha leži u jednostavnosti kojom je plijenio. Živio je u jednoj skromnoj garsonjeri u četvrti “Hada iku el-Kubbeti” u istočnom dijelu Kaira. Sve je odisalo jednostavnošću i skromnošću…

A mogao je postati milioner u rekordnom roku, samo da je unovčio svoja predavanja i kasete koje su se prodavale u ogromnim tiražima, a kao što su radili mnogi. On je to kategorično odbio rekavši, da on ima svoju platu u Ministarstvu Vakufa kao službenik, te da mu nije dozvoljeno da uzima sredstva s druge strane. Na njegovim kasetama mnogi drugi su se obogatili. Oko sebe je širio vedrinu i optimizam, mada ga je iznutra razdiralo to što su mu oduzeli mogućnost da govori sa minbera. Često je govorio: “Moja želja za minberom je kao što dijete želi naručje svoje majke. Molim Allaha dž.š, da me pozivi da završim svoj tefsir Kur’ana i da sretnem Allaha dž.š. sa ovim svojim tefsirom”

Ovu želju Allah dž.š. mu je ispunio. Napisao je “Fi ruhabi et-Tefsir’ u prijevodu ‘U prostranstvima tefsira’.

Šejh-mudžahid Ahmed el-Mihlavi, za njega će reci: “U toku ove sedmice Allah dž.š. je uzeo Sebi dva ugledna alima (misleći na dr. Abdurresida Sekara i šejha Abdul-Hamid Kiška), dvojicu velikih islamskih da’ija. Vjeru­jem da zemlja koja će prekriti njihova tijela, neće izbrisati njihova imena iz sjećanja i svijesti miliona ljudi, čak šta više, mislim da će njihova smrt mnoge učvrstiti na putu Istine…

Ovu dvojicu ljudi, po saburu i istrajnosti, dobro su upoznali zatvori i kazni­onice. Upoznali su ih minberi po džamijama, po tome što su govorili Istinu, i živjeli Istinu. Upoznali su ih prostori Islamske solidarnosti, za siromaha su bili poput kiše koju Allah dž.š. spušta s Neba pa oživi zamrlu zemlju. Tebi dragi Stvoritelju kažemo: “Samo si Ti dostojan da Ti se požalimo!”

HAPŠENJE

Šejh Abdul-Hamid Kišk uhapšen je 1965. godine i u zatvoru je ostao oko dvije i pol godine. Premještan je u zatvore: “Tarre”, “Ebi Za’bel”, “Kala” (Tvrđava) i “Es-sidžnu el-Harbi” (Ratni zatvor).

Zatim je ponovo uhapšen 1981. godine kada ga je žestoko napao predsjednik Enver Es-Sadat. Bilo je to petog septembra 1981. godine. Tada su napadnuti i alimi i da’ije: profesor ‘Umer Et-Telemsani, Ahmed el-Mihlavi. Šejh Abdul-Hamid Kišk je u ovim zatvorima bio izložen velikoj torturi, što se primjećivalo na raznim dijelovima njegovog tijela. Ali, kao što prenose njegovi drugovi iz zatvora, sve je to strpljivo i hrabro podnosio.

NJEGOVA PISANA DJELA

Objavio je 108 knjiga, u kojima je tretirao sve aspekte islamskog obrazovanja i odgoja. U ovim svojim djelima govorio je o ljudskim sudbinama i problemima, iznalazeći odgovore u Kur’anu i Sunnetu Resula s.a.v.s. Napisao je tefsir Kurana od deset tomova kojega je naslovio “Fi Ruhabi et-tefsiri” ( U Prostranstvima Tefsira). To je prvi Tefsir koji je pisan isključivo iz aspekta dave.

DRUGA PISANA DJELA:

• “Kissatu Ejjami” (Moji dani)
• “Tariku dženneti“ (Put Dženneta)
• “El-butulati fi zilli el-Akideti” (Junaštva u sjenci vjetre)
• “Nefehatun min ed-dirasati el-Kur’anijjeti” (Dah kur’anskih studija)
• “Binau en-nufusi” (Izgradnja duša)
• “Suverun min azameti el-Islami” (Prizori veličine Islama)
• “Advaun min Es-Seri’ati el-garra i” (Refleksije Šerijata)
• “El-vesaja el-‘asru fi el-Kur’ani el-Kerimi” (deset zapovjedi u Kur’ani Kerimu)
• “El-Futuhatu er-Rabbanijjtu” (Božanska osvajanja)
• “Es-sara’u bejne en-nefsi ve el-mali” (Borba između duše i imetka)
• “Sa’atu sifa in me’a en-nefsi” (Trenutak iskrenosti sa dušom)
• “Mesari’u ez-zalimine” (Arena zulumćara)

ŠEJH U OČIMA SVOJIH SINOVA

Njegov sin Abdul-Mun’im kaže: “Bilo nas je osmoro braće. Naš otac nika­da nas nije udario. Sam nas je naučio da zapamtimo Kur’an, i pored toga što je bio zauzet raznim obavezama.”

Zatim kaže: “Moj otac, da mu se Allah smiluje, dugo vremena bi telefonom odgovarao na pitanja osobama koje su ga kontaktirale. Bilo nam ga je žao, nekada bi to trajalo i po pet punih sati! Kada bi završio s tim razgovorima, jedva sjedajući od umora, rekao bi: “Moram ovo raditi, da bi mi plata, koju primam iz Ministarstva Vakufa, bila halal.”

“Moj otac je jednoj od mojih kćeri nadio ime “Hale”. Kada smo ga upitali, zašto je odabrao baš to ime, odgovorio je: “Zato što je Resul s.a.v.s. volio to ime. To ime imala je sestra hazreti Hatidže, i bila joj je veoma slična. Nakon smrti hazreti Hatidže, Muhammed s.a.v.s., bi se jako obradovao kada god bi je vidio. Zbog toga je moj otac odabrao ovo ime za moju kćer.

Smatramo da je najveće bogatstvo koje je iza sebe ostavio šejh Abdul-Hamid Kišak njegove kasete i vazovi. Za taj materijal, koji je najveće islamsko blago iz oblasti odgoja u zadnjih 20 godina, postoji ogroman interes u cijelom islamskom svijetu. Tu je registrovano njegovih 425 hutbi i više od 3000 vazova (dersova). Zadnja njegova hutba bila je pod brojem 425, bila je to poznala hutba, koju je počeo ajetom:

“A TI NIKAKO NE MISLI DA ALLAH NE MOTRI NA ONO ŠTO RADE NEVJERNICI!

ON  im samo pušta do Dana kada će im oči ostati otvorene”- Ibraim, 42

Nakon toga je uhapšen i tu je ostao do smrti. Umro je na sedždi, u petak 25. Redžeba 1417/ 06. decembra 1996. godine.

KARAKTERISTIKE

• –   Iskren odnos prema nauci i prema djelima.
• –   Bezgranična upornost i hrabrost.
• –   Izuzetna oštroumnost i elokventnost, što su glavni preduvjeti za uspjeh na da’vetskom planu.
• –   Prirodna nadarenost i sposobnost, što je prije svega Allahov dar čovjeku.
• –   Imao je moć memorije kao rijetko koji čovjek.

PRVI ADVOKAT ISLAMSKOG POKRETA:

Da’vu je uspio plasirati na svako mjesto. Njegove kasete su slušali profesori fakulteta, taksisti, trgovci… Podjednako su ga volili ulema i intelektualci, seljaci, radnici, obični ljudi…

U to vrijeme, u čitavom Islamskom svijetu općenito, u Egiptu posebno, na društvenoj i kulturnoj sceni bile su prisutne ideje marksizma, socijalizma naserizma… Islamski val tek se počeo trasirati put. Šejh Abdul-Hamid Kišk je došao u pravo vrijeme. Bio je izuzetno odlučan i hrabar. Na minberu su se počela spominjati imena Hasana el-Benne, Sejjida Kutba, Muhammeda Fergalija, Abdul-Kadir ‘Ivedea, Jusufa Talata, isto kao imena Ibn Hanbela, Ibn Tejmijje, El-‘Izz Abdusselama, i dr.

Šejh Abdul-Hamid Kišk je aktuelizirao pitanja žene, Šerijata, Islamske edukacije, džihada, društvenih reformi… A sve to, stavilo je Da’vu u fokus interesovanja na svakom mjestu.

Šejh Abdul-Hamid Kišk bio je jedan od rijetkih hatiba koji, u svojoj četrdesetogodišnjoj praksi, kao hatib, nije napravio niti jednu grešku u Arapskom jeziku! Pored Arapskog jezika bio je ekspert u znanoslima Fikha, Usula, i Hadisa. Obraćali sumu se mnogi profesori i studenti da im pomogne u ovim oblastima i  niko nije bio uskraćen odgovora! Usmeno je davao fetve iz najtežih pitanja savremene problematike.

MOJE POZNANSTVO S NJIM

Nakon propasti Abdun-Nasira često sam počeo posjećivati Egipat i sasta jati se sa svojim profesorima i prijateljima koji su radili na polju Dave. Navest ću samo neka imena: ‘Umer Et-Telemsani, Mustafa Meshur, Ahmed el-Malat, Kemal Es-Senaniri, Muhammed Merzuk, Ahmed Hasenejn, Husni Abdul-Baki, Džemal Fevzi, Muhammed Hamid Eba en-Nasr, Me’mun el-Hudejbi, Salah Sadi i mnogi drugi.

Petkom sam odlazio u džamije u kojima su bili poznati hatibi, jedan od njih je bio i šejh Abdul-Hamid Kišk. Ljude je privlačio vještim odabirom tematike, elokvencijom, i velikom hrabrošću. Mada sam i ranije slušao nje gove govore na kasetama, sada sam posebno zavolio toga čovjeka.

Sada sam bio u mogućnosti da pomognem u plasmanu njegovih kaseta u razne Arapske i Islamske zemlje, i to sam sa zadovoljstvom i činio. Pored Arapskog i Islamskog svijeta, njegove kasete su se našle i u zemljama Evrope, Amerike, južne Amerike, zemljama Afrike… Putujući raznim kontinentima primjetio sam, da se za njegove kasete inte resuju i osobe koje ne poznaju arapski jezik, i mole se za njega!

REKLI SU O NJEMU

Profesor Mustafa Meshur, raniji “Muršid” pokreta “Muslimanska braća”:

“Šejh Abdul-Hamid Kišk je jedan od junaka sa minbera u našem vremenu. Bio je iskreni da’ija., i svi mu mnogo dugujemo. Molimo Allaha dž.š. da koristimo od njegovog znanja kojim je otvorio oči ljudima.”

Dr. Muhammed Abdul Mun’im el-Berri, predsjednik uleme sa “El-Azhara”:

Moja tuga za šejhom Abdul-Hamid Kiškom je specifična. To je zbog toga što sam ga mijenjao na minberu u njegovoj odsutnosti.

Moje bratstvo sa njim trajalo je 35 godina. Jedan je od lavova Istine, svoju ulogu shvatio je kao ulogu vojnika koji bdije na granici braneći svoju zemlju. Zbog toga nije želio otići iz Egipta, a imao je prijedloga, i ponuda, pogotovo kada je svakome bilo jasno šta mu se sprema. Odbio je sve ponude, i mogućnosti, rekavši: “Napuštanje Egipta, u ovom teškom trenutku, za mene, je bježanje sa bojnog polja. Egipat je srce Islamskog svijeta, a kada umre srce-umre i tijelo.

Dr. Džabir Kumejha:

“Neću pretjerati ako kažem, da je šejh Abdul Hamid Kišk ušao u historiju na velika vrata i da je svjetska ličnost.

Radio sam pet godina na Islamskom svjetskom Univerzitetu u Islamabadu u Pakistanu. Vidio sam ljude na trgovima i u robnim kućama, kako u grupama slušaju hutbe šejha Abdul Hamida Kiška i kupuju njegove kasete. Budući da sam znao da niko od njih ne razumije  arapski jezik, jer svi govore Urdu jezikom, eventualno neko i engleskim, upitao sam ih: “Gledam kako slušate šejha Abdul Hamida Kiška, a ne ra­zumijete šta govori?” Odgovorili su mi: “Mi slušamo njegovu dušu, dušu imana, i nju razumijemo!” Nisam ga vidio u Pakistanu, ali sam ga kasnije vidio u Istanbulu, te u Sjedinjenim Američkim Državama, u Nju Džeisiju i Pansilvaniji.”

Šaban Abdurrahman, odgovorni urednik časopisu “ELMudžteme” (Druš­tvo):

“Ovoga čovjeka sam prvi put upoznao 1979. godine kada sam mu dostavio knjigu napisanu na španskom jeziku. Naslov knjige je bio: “Sejfu el-Islami” (Sablja Islama) a bila je puna izmišljotina na Islam. Zatim sam, kroz svoj novinarski poziv, bio u situaciji da se s njim susrećem. Bio je vedrog duha i nasmijanog lica. To raspoloženje je prenosio i na dru­ge. Teško ga je pogodila zabrana da govori sa minbera. Više puta mi je rekao: “Moja ljubav za minberom je kao ljubav djeteta za majčinim zagrljajem…” Molim Allaha dž.š. da me poživi dok završim tefsir Kurana, želja mi je da odem u susret svome Gospodaru sa ovim završenim djelom- “Fi ruhabi et-Tefsiri” (U prostranstvima Tefsira)

NJEGOVA SMRT

Šejh Abdul-Hamid Kišk umro je u petak, 25. Redžeba 1417/ 06. decem­bra 1996. godine. Po običaju, abdestio se u svojoj kući za Džum’a namaz. Praktikovao je klanjati nafilu u svojoj kući prije nego krene u džamiju. Na drugom rekatu, na drugoj sedždi, ispustio je svoju plemenitu dušu…

Činjenica je da će čovjek biti proživljen sa onim s čim je umro. Zbog toga je poznali Islamski da’ija, šejh Muhammed Hassan, koji je istoga dana došao da izrazi svoju žalost porodici rekao njegovim sinovima: “Nisam došao da Vam izrazim saučešće, nego da Vam čestitam! Vi tre­bate biti uzdignute glave, jer ste sinovi velikoga mudžahida Abdul Hamida Kiška.”

Da se Allah dž.š. smiluje našem profesoru Abdul-Hamid Kišku, da ga na­stani u Svojim nepreglednim džennetima, a i nas zajedno s njim, da nas sve pridruži Njegovim poslanicima, šehidima, evlijama, i dobrim ljudima. A kako je to divno društvo.

Preuzeto iz knjige: VELIKI IMAMI I VOĐE ISLAMSKOG POKRETA U SAVREMENOM DOBU tom 3

Autor: Abdullah ‘Akil Sulejman el-‘Akil 

Prijevod: mr. Salih Čolakovć

Izdavač: IKC Mostar

Na bosanski jezik su dosada prevedena tri toma knjige “Velikani islamske da’ve i islamskog pokreta u našem vremenu”. Ove knjige su probudile veliko interesovanje ne samo u islamskom svijetu, nego i svim sredinama gdje žive muslimani za biografijama nosioca preporoda u 20. stoljeću.

Svoja interesantna i dokumentovana izlaganja o poznatim ličnostima iz reda islamske Da’ve, preporoda i reformi, profesor Abdullah ‘Akil Sulejman el-‘Akil je je objavio u četiri knjige gdje je sabrao nekoliko stotina biografija.

Redakcija portala Akos.bA  će u narednom periodu povremeno objavljivati pojedine biografije iz ove edicije.

Akos.ba