Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Vjeru shvataju samo razumom obdareni

Vjeru shvataju samo razumom obdareni

Razumom čovjek postaje vjernik, dakle, onome ko je lud, ko nema razuma, njemu se ni ne govori o imanu. Razum ukazuje na Allaha prije vjerskih tekstova. Zbog toga se s ateistom ne raspravljamo i diskutiramo kur’anskim ajetima i predanjima, već s njime raspravljamo posredstvom Allahovih dokaza koje je dao u kosmosu. U te dokaze ubraja se ono što Allah navodi kao argument Svoga postojanja; zemlja, Sunce, Mjesec, noć, dan, vazduh i horizonti, biljke i životinje i mnogo toga: „Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i Zemlju stvorili?! Ne, nego oni neće da vjeruju.“ (et-Tur, 35-36)

Razum je taj koji razumije i shvata božanski govor, usklađuje ga s principima jezika i značenja riječi i izraza, rješava njegove probleme, stvari dovodi na svoje mjesto i pomaže u ostvarenju životnih ciljeva.

U razgovoru s grupom mladića, vidio sam da se raspituju o imanu, raspitivali su se o tome gdje su kategorični dokazi. Jednom od njih sam kazao: „Vjerniku se može dogoditi da posumnja, jednom ili više puta. Može mu se dogoditi da doživi i šejtanska došaptavanja i vesvese. Mi bismo prije mogli posumnjati od Ibrahima, a.s., kada je rekao: „Gospodaru, pokaži mi kako mrtve oživljavaš. ‘Zar ne vjeruješ?’ reče mu. ‘Vjerujem, ali da mi se srce smiri.’“ Kao što se u vjerodostojnom hadisu kod Buharije i Muslima prenosi od Ebu Hurejre.

Bez obzira kako čovjek postupio u tim situacijama, našao odgovor na te sumnje, ne našao, zaustavio se, zanemario ih ili se strpio na njima, čvrsto se držeći Allahove vjere, njegov iman će postajati jači i ukorijenjeniji: „Reci: ‘Vi ne vjerujete, ali recite ’Mi se pokoravamo!’ jer u srca vaša prava vjera još nije ušla. A ako Allaha i Njegova Poslanika budete slušali, On vam nimalo neće umanjiti nagradu za djela vaša.’“ (el-Hudžurat, 14)

On me je upitao: „Pričaj mi o ateisti? Šta je dokaz njegovog ateizma? Kako odgovoriti na sve ono što njima pada na um? Kako ga očistiti od svega toga?“

Kako će odgovoriti ateisti na pitanja o stvaranju koje od neživog stvara živo koje se kreće, raste, osjeća, govori, shvata, čuje i vidi?

Kako će ateista odgovoriti na čudo ćelije? Kako je stvorena, kako je formirana, kako je uklopljena u čitav sistem organa i od takve ćelije se formira ljudski organizam ili organizam drugih živih bića. Koja se sastoji od jezgra, koje predstavlja svojevrstan um ćelije, koje prosuđuje i odlučuje u svim životnim postupcima i sa sobom nosi nasljedne osobine i takozvani DNA obrazac koji sadrži genetske osobenosti svojstvene za biološki razvitak svih živih bića i većine virusa.  Ovaj genetski lanac je poput zrna na niski tespiha. Geni imaju sposobnost komuniciranja s ćelijama te joj na taj način prenose poruku, koja je ćelijama razumljiva. Nakon toga ćelija na najpotpuniji i najprecizniji način izvršava sve naredbe koje primi. Jezik genetike se sastoji od četiri slova A, C, T i G, a njegove riječi se sastoje od tri slova. To je jezik šifri koji je potpuno jasan i razumljiv ćelijama.

Kako će ateista odgovoriti na fenomen ogromne i potpuno uređene galaksije koja plovi svojim putanjama? To je kosmološki sistem ispunjen ogromnim brojem zvijesta, kosmičke prašine i gasova i tamnih materija. Svi ovi elementi međusobno se privlače uzajamnom gravitacionom silom i zajednički kruže oko zajedničkog centra. Naučnici su ustanovili da u nama vidljivom kosmosu postoji približno sto milijardi galaksija, a svaka galaksija posjeduje prosječno sto milijardi zvijezda sa svim onim što te zvijezde prati, poput planeta i njihovih satelita. Razdaljina između bliskih galaksija iznosi oko 25 milijardi milijardi kilometara, ili oko 2.5 miliona svjetlosnih godina!

Kako će ateista odgovoriti na pitanje o duši koja kola ljudskim organizmom i djelimično ga napušta u trenucima sna i u trenutku smrti?

Kako će ateista odgovoriti na sva pitanja o uređenosti i skladu kosmosa i života… ko stoji i šta stoji iza toga?

Da li je slučajnost adekvatan naučni odgovor?

Koliko će samo sumnji podgrijati i izazvati riječi onih koji kažu da je to sve slučajnost! To postaje veoma komplicirano pitanje za svakog onoga koji poštuje razum. Također, otkriva i slabost i neutemeljenost takvog odgovora koji je daleko od principa i logike nauke, a također i od logike kao nauke.

Ukoliko bi čovjek ateizam i prihvatio kao put, hoće li biti sposoban odgovoriti na mnogobrojna pitanja o broju čestica u kosmosu i ćelija u tijelu čovjeka. On može dobiti samo jedan odgovor, a to je da je sve dobilo na skladnosti bez nekog redoslijeda

Da li nauka može uvažavati stav čovjeka koji vjeruje u prirodne i fizičke zakone, a niječe ono što stoji iza tih zakona i principa i ide u anarhiju, zbunjenost i odgovore koji ne mogu zadovoljiti razum i uputiti srce: „A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan – bit će kao onaj koji je s neba pao i koga su ptice razgrabile, ili kao onaj kojeg je vjetar u daleki predio odnio.“ (el-Hadž, 31)

Ateizam je devijacija koja, prije nego što preraste u uvjerenje koje razara čisto vjerovanje, razori ljudski razum.

Ništa ne uvažava razum, niti mu daje tako visoko mjesto, kao što je to vjerovanje u Uzvišenog Allaha, Stvoritelja, Onoga koji je sve iz ničega stvorio, koji je sve upotpunio i svemu svrhu dao, pa je za jedno Svoje stvorenje želio da bude čovjek, jedno životinja, jedno drvo, jedno predmet, jedno Mjesec, jedno planete…

Da li iko tvrdi da je on stvoritelj ili da je učestvovao u stvaranju: „Imaju li oni u stvaranju nebesa ikakva udjela?“ Nijedan razum, koliko god skroman i ograničen bio ne može prihvatiti da se lopta, koju zakotrlja dijete i za njom potrči, kreće bez ikakvog uzroka i bez ikakve uložene snage. Pa može li prihvatiti da se rodi živo, lijepo i zdravo dijete bez volje koja ga kontroliše i o njemu brine, koja nadzire stadije njegovog razvoja sve do dostizanja potpune zrelosti.

Kako će ljudski razum prihvatiti da zemljina lopta, sa svim onim što se na njoj nalazi, nije potčinjena nekoj volji i mudrosti? A ona sadrži na milijarde čestica u vodi, vazduhu, u svojim dijelovima, u svjetlosti i tami?

Kako će prihvatiti razum čovjeka da je čitav ovaj kosmos, sva njegova veličina, svo njegovo prostranstvo koje čovjekov um, niti savremena naučna dostignuća mogu spoznati… do čijeg kraja ne mogu doći… čije simbole ne mogu razjasniti… kako će prihvatiti ljudski um da je sve to moglo opstojati milionima godina, u širini i veličini koju jedino Allah zna – da je sve to slučajnost i koincidencija!?

Ljudi znaju da protokom godina, kada je nešto lišeno mudrosti, se ruši, e ne izgrađuje, kvari se, a ne popravlja. Zamisli automobil, neku mašinu, kuću ili neku zgradu, napušteni, kako prolazi vrijeme, a nema nikoga ko o njoj brine, popravlja je i uređuje.

Ili, da li je u kosmosu jedna vrsta uspjela prerasti u drugu, kao što to zamišljaju i iznose neke teorije, a koje nije uspio niko dokazati? Sva njihova konstanta zalaganja i trud nisu urodili plodom i nisu donijeli niti jedan materijalni dokaz za ono što govore.

 S aspekta zdravog razuma, jedini odgovor na sva ova pitanja je jedino vjera. Naravno, nije problematično to što čovjekov um nije sposoban shvatiti neke stvari, jer je ljudski um ograničen i ne može dokučiti ono što je u izvan materijalnom svijetu.

Kada se čovjek osloni na iman, vidjet će da nebeske objave snaže njegovo vjerovanje kroz dugu historiju vjerovjesništva i njihovim konsenzusom na osnovnim principima tevhida, gajba,  Ahireta i snažan trag i utjecaj koji su ostavili na historiju čovječanstva kroz stoljeća.

Čovjek će osjetiti da srce, sa svim svojim osjećanjima i emocijama prihvata ova značenja i odaziva im se. Pred tom veličinom osjeća ljubav, milost i potpuno uvjerenje. Čak i onda kada se čovjek okrene od Allaha, kada posjeduje ovo, on se vraća, moleći za oprost grijeha i nadajući se Njegovoj milosti. Onda osjeća zadovoljstvo, a daljinu od Allaha, nemarnost i griješenje liječi slavljenjem i veličanjem Allaha, traženjem milosti i oprosta.

U toj situaciji, vjernik će pronaći onoga koji će ga čuvati, štititi, o njemu brinuti, pomagati ga, na koga se može osloniti, koji će mu darivati zdravlje, nafaku, snagu, život i sreću, a da u isto vrijeme nije ni u čemu potreban tog čovjeka kojem sve ovo daruje: „Džinove i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju, Ja ne tražim od njih opskrbu niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!“ (56-58)

Vremenom, uz borbu i strpljivost, čovjekovo vjerovanje postaje snažno uvjerenje koje nadilazi sve argumente, da ne govorimo o sumnjama, koja su i zapravo najsnažniji argument kojima se potvrđuje ono što je njima suprotno:

U ljudskom razumu nešto nije uredu

Kada za svjetlost dana argument traži!

I ukoliko bi te teorije uspjele dokazati djelimičnu transformaciju jedne vrste u drugu, moželi se to tumačenje primijeniti na čitav život i tvrditi da je život prosta evolucija? Da li se sam od sebe može mrtvi predmet pretvoriti i evoluirati u živi, koji se kreće i koji je aktivan? Doista je čudo stvaranja nešto veličanstveno i zadivljujuće!

Ateizam je najveća laž i potvora u historiji čovječanstva. A jedna od najznačajnijih karakteristika vjerovanja je to što je iman jednostavan, to je direktan, praktičan odgovor koji može dati i dijete, i čovjek koji nema puno znanja o kosmosu bez ustručavanja. To je pribježište kojem se okreću milioni ljudi svaki put kada im se pred nosem zatvore sva vrata i prekinu sve mogućnosti.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top