Vjernik ne može biti gubitnik ni na ovome ni na budućem svijetu

Uzvišeni Allah, objavio je: ”Tako mi vremena – čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (El-Asr, 1.-3.)

Imam Šafija, rekao je: ”Da Allah nije objavio ni jedan dokaz protiv ljudi osim ove sure, bilo bi im dovoljno.” (Ibn Tejmijje, Medžmu’u-l-fetava, 28/152.)

U svega tri ajeta, Uzvišeni Allah objašnjava principe na kojima počiva ljudski život, te zakon koji čovjek treba slijediti kroz sve epohe. Ovaj zakon sažet je u tri elementa ili principa: iskreno vjerovanje, dobra djela i međusobno savjetovanje i preporučivanje istine i strpljivosti.

Ovaj princip se ponovo objašnjava u suri Et-Tin u riječima Uzvišenog Allaha: “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti, samo ne one koji budu vjerovali i dobra djela činili, njih čeka nagrada neprekidna.” (Et-Tin, 4.-6.)

Da, to je čovjek! Allah ga je želio stvoriti kao najsavršenije stvorenje, pa ga je stvorio različitim od svih drugih živih bića. Njegov oblik je najljepši, a njegove sposobnosti i mogućnosti su najveće. Rađa se i razvija, a kada dostigne svoju punu snagu, doseže vrhunac potpunosti u svakom pogledu.

Međutim, upravo tada počinju zaduženja i čovjek postaje odgovoran za preuzimanje dužnosti koju treba ispuniti zbog svih prednosti i privilegija koje su mu date. Ta dužnost je emanet koji je čovjek prihvatio, dok su sva druga stvorenja odbila prihvatiti taj emanet, strahujući da ga neće moći nositi i ispuniti.

Šta zapravo znači ovaj emanet? To je, prije svega, korištenje uma (po kojem se čovjek razlikuje od drugih živih bića) na način koji je u skladu sa ciljem za koji je stvoren.

A to se očituje u ispunjavanju sljedećih zahtjeva:

Prvo, osnovna uloga za koju je čovjek stvoren jeste da koristi svoj um za razmišljanje kako bi došao do dokaza o postojanju Stvoritelja, kroz kur’anske i kosmičke ajete i znakove. Kada čovjek spozna Allaha, on onda prepoznaje Allahova svojstva savršenstva kroz Njegova djela i savršenstvo Njegovog stvaranja, pa Ga obožava s potpunim ubjeđenjem i ljubavlju.

Zato se čovjek odaziva na Allahove naredbe i zabrane (izvršava naređeno, a ostavlja zabranjeno), jer zna da one imaju za cilj njegovo dobro i otklanjanje štete. U tom slučaju, iskreni vjernik, koji obožava Allaha sa ubjeđenjem i ljubavlju, teži stjecanju Njegovog zadovoljstva i pazi da ne izazove Njegovu srdžbu. Ovo je stepen bogobojaznosti (et-takva) za koju Allah nagrađuje Džennetom, a razlika u stepenima bogobojaznosti zavisi od količine dobrih djela koja čovjek čini isključivo radi Allahovog zadovoljstva.

Drugo, emanet koji je čovjek preuzeo ogleda se i u pribavljanju dobra za sebe i druge, pa čovjek otkriva rješenja za razne probleme ljudi, otkriva lijekove za njihove bolesti te izmišlja razne alate koji im olakšavaju život. No, ako takvi nisu ispunili prvi zahtjev i ako je njihov trud bio usmjeren isključivo na stjecanje imetka i slave, dobit će to na ovome svijetu, a neće imati nagradu za to na ahiretu, kao što se navodi u ajetu: ”Ima ljudi koji govore: ‘Daj Ti nama, Gospodaru naš, na ovome svijetu!’ Takvi na onome svijetu neće imati ništa.” (El-Bekara, 200.)

Zatim: ”Onome ko bude želio nagradu na onome svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onome svijetu nema udjela.” (Eš-Šura, 20.)

Međutim, oni koji su ispunili prvi zahtjev, koji su spoznali Allaha, obožavali Ga i bili bogobojazni, oni koji su koristili plodove svojih umova i rezultate svojih inovacija za ličnu korist i korist drugih ljudi, radi Allahovog zadovoljstva i približavanja Njemu, oni će postići dobro dunjaluka i ahireta, shodno Allahovim riječima: ”A ima i onih koji govore: ‘Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!’ Njih čeka nagrada koju su zaslužili! – A Allah brzo sviđa račune.” (El-Bekara, 201.-202.)

Postavlja se pitanje: zašto je čovjekov gubitak u surama El-Asr i Et-Tin spomenut s različitim detaljima?

Naime, u suri Et-Tin objašnjeno je da Allah stvara čovjeka u savršenom obliku u pogledu njegovog izgleda, mogućnosti, sposobnosti i potencijala, ali sve to nestaje smrću, i sve se to pretvara u beznačajnost i poniženje pod zemljom, čekajući Dan obračuna.

Tada će se iz skupine gubitnika izuzeti oni koji su povratili svoju slavu u drugom (ahiretskom) životu jer su bili među onima koji su vjerovali i činili dobra djela na dunjaluku, dok će ostali ostati u trajnom (vječnom) poniženju.

Što se tiče sure El-Asr, ona se bavi ovom temom s druge strane, spominjući da čovjek (insan), koji je počašćen ovim skladnim izgledom, neće tu skladnost zadržati, već će je izgubiti. Njegov ograničeni životni vijek smanjuje se svake minute, a njegove sposobnosti i mogućnosti opadaju s godinama.

Međutim, onaj ko neće i ne može biti gubitnik jeste onaj ko iskoristi i kapitalizira svoju odlikovanost i svoje nevjerovatne mogućnosti i potencijale. Svaka slabost u životu i zdravlju neće biti uzaludna za onoga ko vjeruje, čini dobra djela, pomaže druge, savjetuje ih i prihvata njihove savjete. Ova međusobna iskrena savjetovanja ostvaruju se uz postojanost na Pravom putu i strpljivosti na iskušenjima.
Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić
Preuzeto sa Saff.ba