Važnost našeg odnosa prema rodbini
Suživot i druženje sa rodbinom je sastavni dio našeg života. Naša prava kod rodbine su shodna našim obavezama prema njima. Kaže Uzvišeni: “Iz samilosti prema njima svoje krilo poniznosti spusti i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, kao što su oni mene, kad sam bio dijete podizali.” (Prijevod značenja El-Isra 24. )U ovom ajetu uviđamo uzajamno-posljedičnu vezu između roditelja i djece. Najpreče je da dobročinstvo činimo onima koji su nama najbliži, a to su roditelji, pa onda ostalima. Ova stvar je najviše izražena u nasljednom pravu. Onaj ko najviše nasljeđuje taj ima i najveće obaveze prema onome koga nasljeđuje.
Koga Allah počasti sa dobrom rodbinom i on nastoji održavati lijep odnos s njima, neka zna da je to neprocjenjiva blagodat od Uzvišenog Gospodara.
Rekao je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: „Rodbinska veza (er-rahim) ima korijen u imenu Milostivi (Er-Rahman), pa (joj) je Allah rekao: ‘Ko na tebe bude pazio – pazit ću i Ja na njega, a ko te bude prekidao – i Ja ću s njim prekinuti!’“ (Buhari 5988, Muslim 2555.)
Održavanje rodbinskih veza je jedan od načina kako povećati svoj imetak i produžiti svoj život. Prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu: „Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: ‘Ko hoće da mu se poveća imetak (nafaka) i produži život neka održava rodbinske veze.’“ (Buhari 5985, Buhari 5986 od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, Muslim 2557.)
A onaj ko bude kidao rodbinske veze za njega Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže da neće ući u Džennet. Prenosi Džubejr b. Mut’im, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „U Džennet neće ući onaj koji kida rodbinske veze.“ (Buhari 5984, Muslim 2556.)
Šta znači održavanje rodbinskih veza? Održavanje rodbinskih veza ne znači da mi posjećujemo samo one koji nas posjećuju, već i da mi posjećujemo one koji nas ne žele da posjete. Prenosi Abdullah ibn Amr, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Rodbini pažnju ne ukazuje onaj koji na pažnju uzvraća pažnjom, nego onaj koji na nju pazi i onda kada mu je ona (pažnja) od drugih uskraćena.“ (Buhari 5991.)
U toku svog života, čovjek nailazi na raznovrsne postupke od svojih roditelja, djece ili ostale rodbine. Ponekad će biti veselo, prijatno i korisno, a ponekad će čovjek morati da se strpi na neprijatnim postupcima svojih bližnjih ili da odbije poslušnost u nedozvoljenim stvarima. Ako neko od naših bližnjih traži nešto, a u tome je nepokornost prema Stvoritelju, onda je dužan da se toga kloni, jer Allahovi propisi su najpreči da se poštuju. Kaže Uzvišeni u Kur’anu: „To su Allahovi propisi, pa ih ne narušavajte“ (Prijevod značenja El-Bekare 229.)
U takvom stanju moramo se okititi sa milošću i blagošću, jer jedino tako možemo pridobiti tuđa srca, a nikako da budemo grubi prema našim najmilijim. Ako neko od rodbine ne pridodaje pažnju određenim poželjnim stvarima, za to bi trebali imati široka prsa. Možda neko od onih koji upućuju “će vidjeti da su ljudi prema nekom propisu nemarni, pa će ga to jako pogoditi bez obzira što je ta stvar u islamu možda poželjna, a ne obavezna, te će prići tim ljudima i na izuzetno grub i neprimjeren način opomenuti ih zbog onoga što čine, kao da su izostavili jedan od vadžiba tj. strogo naređenih djela.“ (Muhamed b. Salih el-Usejmin, Islamsko buđenje pravila i smjernice, prijevod: Emir Demir i Amir Durmić)
S druge strane Muhammed ibn Salih kroz odgovor na pitanje: Kako ćemo objediniti negiranje zla, održavanje rodbinskih veza i u isto vrijeme pozivanje ka Allahu na blag i nježan način?, daje nam smjernice kako da s mudrošću i blagošću pozivamo rodbinu ka Allahu.
Odgovor glasi: To može samo mudar čovjek. U određenim slučajevima će negirati, ali će ponekad i prešutjeti određene stvari koje se mogu podnijeti radi ostvarenja većeg dobra. Pretpostavimo naprimjer da određeni čovjek ima oca koji čini neke grijehe. On mu po običaju pomaže u izvršenju nekih poslova koji su u osnovi dozvoljeni i u kojima nema grijeha. Dok mu pomaže u obavljanju tih poslova, on će mu na indirektan način spominjati neke stvari, pa će mu na primjer reći: ‘Kada čovjek čini takvo i takvo djelo, njegovo iman se umanjuje, i možda će biti kažnjen na dunjaluku prije ahireta.’ Možda će otac shvatiti da se to odnosi na njega i zavoljeti svoje dijete zbog ove blagosti i dostavljanja istine na ovaj način, bez direktnog spominjanja, pa ga tako Allah, dž.š., i uputi na Pravi put. (Muhamed b. Salih el-Usejmin, Islamsko buđenje pravila i smjernice, prijevod: Emir Demir i Amir Durmić)
Za Akos.ba Vedad Mustedanagić
