Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Poučne priče > Utisci jednog kršćanina nakon što je prvi put posjetio džamiju

Utisci jednog kršćanina nakon što je prvi put posjetio džamiju

 Danas smo moja porodica i ja posjetili Madina Masjid i Madressah Islamiyyah kao dio dana „posjećivanja džamija“. Prvi put smo čuli o tome prošle sedmice prilikom naše redovne nedjeljnje crkvene službe, i odmah sam pomislio da će to biti odlična prilika za sve nas da saznamo kakve su džamije iznutra.

Stigli smo neposredno prije molitve. Na ulasku su nas zamolili da skinemo naše cipele, te su nas uveli u glavnu sobu u džamiji, gdje nam je rečeno da smo dobrodošli i da možemo posmatrati kako se odvija molitva.Kasnije u našoj posjeti, jednog od naših domaćina nas je upitao šta sam osjetio kada sam gledao kako se odvija molitva, Sve što sam mogao da kažem je “privilegovan”. Prije toga, kao i veliki broj drugih ljudi, moja svijest i razumijevanje islamske molitve je bila zasnovana na onome što sam vidio na vijestima ili u dokumentarnim programima.

Prizor mladića, u kasnim tinejdžerskim godinama , kako diskretno provjerava da li je isključio mobitel. Plač malog djeteta koji čeka oca da završi sa molitvom. To su bili sve znamenitosti i zvukovi koji su mi bili vrlo dobro poznati jer sam ih već vidio i čuo kod nas u crkvi.

U stvari, to me navelo na razmišljanje o tome koliko imamo zajedničkog sa našim muslimanskim prijateljima, koji su (u ovom slučaju) obavljali molitvu samo nekoliko metara od naših dobrih prijatelja u St. Andrews u Purlwellu.

Način obavljanja molitve se čini, na prvi pogled, drugačijim. Međutim, poziv na molitvu koji prethodi je dizajniran da služi kao podsjetnik da je nastupilo vrijeme molitve, baš kao i naša zvona.

Na čelu zajedničke molitve je imam, u ovom slučaju, isti imam vodi molitvu u Purlwellu već više od 35 godina.Saznao sam da imami studiraju u zemlji i inozemstvu prije kvalifikacija, a imam sa kojim sam razgovarao je govorio da je osjetio poziv, sa čime se mogu mnogi od naših sveštenika poistovjetiti.

U širem smislu, sličnosti su se nastavile – samo plaćeni članovi džamije su dva imama, uz podršku iz odbora volontera koji pomažu u svakodnevnim stvarima, baš kao i rad našeg crkvenog tima.

Tradicionalni muslimanski pozdrav “As-Salaam-Alaikum” znači ” mir sa tobom”, a odgovor “Wa-Alaikum-Salaam” znači “i na vas mir”. Mi kršćani se redovno međusobno pozdravljamo na sličan način.

U Medresama, djeca uče više o svojoj vjeri. Glavna razlika je količina. U Medresama preko 800 djece redovno pohađa nastavu, te provode vrijeme ovdje nakon škole radnim danom, pa i subotom. Oni uče arapski jezik i proučavaju Kur'an u okruženju koje je posvećen isključivo u tu svrhu – neka vrsta pojačane nedjeljne škole.

Planirali smo da samo “uletimo i nakratko pogledamo” i na kraju smo ostali oko 3 sata, obilazeći okolo, posmatrajući nastave u Medresi, govoreći sa islamskim učenjacima i imamima. Sve ovo je naravno bilo u pratnji hrane i pića. To je bilo, jednostavno rečeno, fantastično iskustvo. Na kraju, tokom sjednice pitanja i odgovora, pitanja kohezije zajednice su bila blago pod istragom – jasno je da ovo treba da bude početak nečega novog, a ne vrhunac. Objašnjeno nam je da su mnoge džamije zabrinute da otvaranjem svojih vrata postoji mogućnost negativnog medijskog izvještavanja i pogrešne interpretacije.

Također mi je bilo jasno da se mnogi ljudi u široj zajednici i dalje bore da naprave razliku između vjere i politike, između onoga šta se događa svakodnevno u našoj lokalnoj zajednici od onoga što se događa na međunarodnom nivou i što bude uvučeno u naše domove svakodnevno. Nakon posjete sam shvatio da nismo potpuno različiti. Želimo slične stvari za našu zajednicu, a čini mi se da se svi slažu da je to “naša” zajednica – ne oni i ja, nego mi. Često razgovaram sa Muhamedom, koji je otac školskog druga mog sina. Često ih dovuče iz škole. Siguran sam da Muhamed želi slične stvari za naše momke – zdravlje, sreću, dobro obrazovanje i mogućnost da iskoristi to obrazovanje i pronađe dobar posao. Ahmed, Muhamedov sin, će odrasti u jednoj vjeri, a Archie, moj sin, u drugoj, ali te vjere imaju puno toga zajedničkog, kao i naše zajednice.
Želim da se zahvalim svima u Madina Masjid i Madressah Islamiyyah zbog iskazane dobrodošlice u njihov svijet.

Izvor: themuslimvibe.com

Za Akos.ba preveo: Jasmin Mujakić

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top