Utisci iz Turske: Zahvaljujući rahmetli Aliji Izetbegoviću Turci nas vole

Imajući priliku da sa suprugom posjetim Republiku Tursku, tu prekrasnu bratsku zemlju, ne mogu a da ne prenesem utiske koje nosim iz nje. Mi Bošnjaci, nismo ni svjesni, koliko nas je rahmetli predsjednik Alija Izetbegović svojim radom i djelom zadužio, jer da smo svjesni, sjećanje na njega bi živjelo svaki dan, čitala bi se njegova djela, prepričavali njegovi citati, a njegove misli i ideje bile bi sprovedene u djelo svuda oko nas, na žalost, ostavlja se utisak da u Turskoj djeca više uče i znaju o rahmetli predsjedniku.

Nadati se je da će društvo i obrazovanje prepoznati pozitivne vrijednosti čovjeka koji je obilježio jednu epohu u bivšoj SFRJ i Bosni i Hercegovini, čovjek koji je živio ideju Bosne i Hercegovine, čovjek koji je zajedno sa malom skupinom hrabrih ljudi vratio slavno i ponosno ime Bošnjak i bosanski jezik, čovjek koji je zatvorom platio svoje ideale, čovjek koji je želio da svi budemo prvo Bosanci i Hercegovci, pa sve ostalo.

Bosna-Herceg (Bosna i Hercegovina)

Iz prvog, drugog ili trećeg pokušaja na osnovu mog izgleda Turci uspjevaju da pogode odakle dolazim, ako ne kažu već iz prve “Bosna-Herceg” (kako oni zovu našu domovinu) onda to biva iz drugog ili trećeg pokušaja, a često kažu i Kosovo, Čečenija, najvjerovatnije zbog moje fizionomije pa ih podsjećam na našu braću muslimane iz ovih zemalja.

Osmijeh se kod svakog, ali doslovno kod svakog Turčina pojavi, nazovu selam ili merhaba, oslove me sa “abe” ili “arkadaš” (brate, prijatelju), a onda konverzacija teče na engleskom jeziku, istina dosta otežano, ali toplo, bratski. Ne osjećaju se kao kolonizatori koji su osvojili Bosnu i porobili Bošnjake niti se ostavlja utisak arogancije s njihove strane. Doživljavaju nas kao svoju braću muslimane i Bošnjake, a tu je zapravo bošnjačko-tursko i religijsko prijateljstvo uzrokovano društveno-historijskim kontekstom. Pogled u prošlost govori kako nije sve bilo savršeno za vrijeme osmanske vladavine, bilo je tu sukoba, bio je tu čuveni pokret za autonomiju  gdje su Bošnjaci bili predvođeni Zmajem od Bosne, Husein-kapetanom Gradaščevićem, no danas je slika nešto drugačija, Bošnjaci i Turci su bratski narodi, kako na nivou običnog čovjeka tako i u pogledu dviju država na bilateralnom planu.

Rahmetli Alija Izetbegović

Barem za mene, iznenađujuća je činjenica, ne koliko zapravo Turci kao narod, već koliko omladina poznaje ličnost, život i djelo prvog predsjednika Bosne i Hercegovine rahmetli Alije Izetbegovića. Postavlja se pitanje, ko i zašto sprječava da se o Aliji Izetbegoviću uči u školama, da se čitaju i analiziraju njegova djela, jer Alija je pored što je bio predsjednik i političar, bio i veliki bošnjački intelektualac i vizionar.

Momak od dvadeset i dvije godine, student i sezonski radnik je sa oduševljenjem pozdravio moje riječi da sam iz Bosne i Hercegovine i prvo što je rekao je ime Alije Izetbegovića, pohvalio se koliko zapravo o njemu zna. Jedan gospodin koji živi u Njemačkoj, radi širom svijeta za internacionalnu kompaniju, Turčin, visokoobrazovan, je sa gotovo suzama u očima uzdišući rekao “rahmetullahi alejhi” uz Alijino ime. Na bazarima, gdje su zaposlenici, bez namjere da se iko omalovaži, nešto manje obrazovani, također znaju, cijene i poštuju rahmetli Aliju. Pa šta je onda nama Bošnjacima, zašto u našoj domovini ne volimo rahmetli predsjednika? Zašto ga optužujemo da je kriv za sve što je loše u društvu? Zašto ga mi Bošnjaci vrijeđamo i govorimo da je bio kukavica i da je dozvolio da Banja Luka “ne padne”, da je kriv za pad Srebrenice itd. ako činjenice govore drugo? Čemu da se nada jedan narod koji svog nekadašnjeg lidera ne poštuje i ne spominje po dobru, a taj isti čovjek je bio primjer drugima i inšallah Allahu drag rob, što su njegova djela potvrdila, jer je napustio ovaj svijet čistog obraza! To što se pojedinci pozivaju na rahmetli predsjednika, a njihove riječi ne prate njegova djela nije krivica rahmetli Alije Izetbegovića već isključivo tog čovjeka, zato je sramno pripisivati rahmetli Aliji Izetbegoviću nešto sa čim on nema veze.

Rahmetli predsjedniče halali nam.

Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza