Uticaj cionističkog lobija u Sjedinjenim Američkim Državama – efekti, ishodi i promjene

Priredio: mr. Osman Smajlović

Otuda se nameće vrlo važno pitanje o prirodi tog odnosa između Izraela i Sjedinjenih Država, tačnije, šta to čini da svjetska supersila upregne svoj spoljnopolitički sistem da služi interesima izraelske okupatorske države?

Stvari mogu izgledati jasnije kada na stol za istraživanje i proučavanje stavimo vezu kao pupčanu vrpcu koja povezuje Izrael i Sjedinjene Države, što je politički postalo poznato kao cionistički lobi u Sjedinjenim Američkim Državama.

Pomenuti lobi, koji se historijski proteže duboko u Sjedinjene Države, sastoji se od mnogih organizacija i institucija, od kojih je najvažnija Američko-izraelski komitet za javne poslove (AIPAC), pored Konferencije predsjednika velikih američkih jevrejskih organizacija, Antidifamacijska liga, grupa Christians United for Israel ( Ujedinjeni kršćani za Izrael) i institut Vašinton za bliskoistočne politike.

Uprkos svojim različitim osnovnim komponentama, on radi za jedan cilj, a to je da podredi sve mogućnosti Sjedinjenih Američkih Država da služe opstanku i nastavku Izraela, da ga podrže na međunarodnim forumima i da ga brani u slučaju da bude izložen bilo kakvim opasnostima, čak i ako to zahtijeva žrtvovanje nekih američkih interesa.

Ovaj lobi svoju snagu crpi iz samog sebe, jer posjeduje mnoga sredstva informisanja sa širokom rasprostranjenošću, opsežnu finansijsku i ekonomsku kontrolu nad okosnicom američke ekonomije i duboki prodor u državne institucije, posebno one skrivene institucije koje su postale poznate u političkom riječniku kao duboka država.

Radi jednog cilja koji je ranije spomenut, lobi koristi ogromne mogućnosti i radi shodno dva glavna mehanizma:

Prvi i najvažniji je uplićanje u američke izbore na različitim nivoima, počevši od šefova država, izbora za Kongres i Senat, državnih pozicija sa jakim utjecajem i guvernera država. Uplitanje biva kroz kontrolu kategorije kandidata, zatim podržavanje ličnosti najlojalnijih Izraelu svim mogućim sredstvima podrške sve dok se ne postave na ciljane pozicije.

Drugo, kontrola i utjecaj na različite međunarodne medije, posebno američke, kako bi se osiguralo formiranje američkog javnog mijenja koje je kompatibilno s izraelskim orijentacijama i praksama, te naglašavanje ideološke, intelektualne i političke sličnosti između Amerike i Izreala, što pomenuto javno mijenje čini spremnijim da prihvati zvaničnu i beskrajnu američku podršku Izraelu.

Manifestacija uticaja izraelskog lobija na kurs američke vanjske politike pojavljivala je se kroz historiju, što ne ostavlja trun sumnje u njegov ekstremnom političkom uticaju, čak i u kritičnim političkim situacijama, uključujući rat u Iraku koji je srušio režim predsednika Sadama Husejna, pod izgovor proizvodnja oružja za masovno uništenje, što je na kraju dovelo do rušenja značajne regionalne sile koje se Izrael plašio, i uveliko poremetio ravnotežu snaga u regiji Arapskog zaljeva.

Još jedna savremena manifestacija uticaja izraelskog lobija je američko potpuno poistovjećavanje sa trenutnom agresijom na Gazu, pa čak i vojna, finansijska i medijska podrška izraelskoj mašinerijii za ubijanje koja ne prestaje odnositi ljudske živote u Gazi. Što je ujedno razotkrilo američku poziciju na globalnoj razini i osramotilo američke političare unutar države, i lišilo je mnogih njenih efektivnih uticaja u regiji Bliski istok.

U ovom trenutku, čini se da su se kazaljke sata počele usporavati, jer će ova apsolutna identifikacija štetiti objema stranama, američkom sponzoru i izraelskom sponzorisanju i neće imati koristi od toga osim globalne sile koje su počele dizati glavu i da se takmiče sa američkim uticajem na globalnom nivou, a posebno u regionu Bliskog istoka, a ovde se posebno misli na Rusiju.

Izraelski um koji trenutno vodi Izrael, kojeg predstavljaju Likud, politička stranka desnog centra i ekstremno desničarske stranke, što je možda ujedno glavni razlog za preispitivanje pozicije, jer se čini da je računica potpuno izgubljena za sve strane, a američka podrška Izraelu neće koristiti, nego će prije biti negativno pogođena pozicija Sjedinjenih Država i baciće više sumnje u njenu buduću sposobnost da podrži Izrael, čak i ako to želi, pod pritiskom cionističkog lobija i njegovih krugova.

Čini se da se strahovi koji su počeli zabrinjavati američke kreatore vanjske politike, uključujući lidere iz samog cionističkog lobija, manefestuju u tri velika dosijea:

Prvi: Postojanje pritajenih strana, kao što su Kina i Rusija, koje se mogu predstaviti kao alternativa američkom prisustvu, koje je do srži pristrasno prema Izraelu. Što svakako može biti veoma skupo za Sjedinjene Države na međunarodnom nivou, a može biti početak kolapsa gubitkom svog uticaja u regionu Bliskog istoka u korist tih sila koje vrebaju.

Drugi: Sklonost Izraela ka više desničarskom ekstremizmu što ga postepeno udaljava od takozvanih liberalnih vrijednosti koje bi trebao dijeliti sa Sjedinjenim Američkim Državama. To se pokazalo u zločinačkom i krvavom odnosu Izraela prema Palestincima u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, te konstatno onemogućavanje demonstracija koje pozivaju na reformu pravosuđa unutar Izraela, a što je opet u suprotnosti s tzv. američkim vrijednostima, a to će nesumnjivo uticati na svijest američke javnosti, posebno jer su informacija o Izraelu postao lakše dostupne nego što je bio u prošlosti zahvaljujući širenju društvenih medija, ali i zahvaljujući rastućim medijskim mogućnostima njegovih protivnika. To je bilo jasno vidljivo palestinskoh vojnoj akciji „ Tufanul Aksa“ , koji je promijenio mnoge aspekte globalne svijesti naspram palestinskog pitanja i otpora, i stavio Izrael i njegove saveznike u medijsku dilemu bez presedana, do te mjere da je kritika Izraela zbog njegove prakse protiv Palestinaca postala rasprostanjenija u Americi.

Treći: Bezuvjetna američka podrška Izraelu postala je strateški teret za sigurnost i stabilnost Sjedinjenih Država. Zato što desničarski političari u Izraelu iskorištavaju ovu podršku na vrlo ekstreman način, što može stvoriti kontra obrazac oružane borbe koja će svoje strijele prvo usmjeriti na Sjedinjene Američke Države i položiti sjeme oružanih grupa čiji je cilj da prvo ciljaju na sigurnost Sjedinjenih Država, jer su one zaštitnica Izraela, bez čega Izrael neće postojati. A to su iste ideje koje promovira El-Kaida i na njima se zasniva njena filozofija i teorija.

Znakovi raskola u obimu uticaja cionističkog lobija na američku spoljnu politiku u njenoj savremenoj dimenziji pojavili su se u doba demokratskog predsjednika Baraka Obame kada je potpisao nuklearni sporazum sa Iranom. Izrael, uz pomoć lobija koji ga podržava , pokušao je da stane na put tom sporazumu. Izraelski premijer Netanjahu pokušao je da sabotira sporazum tako što je održao govor na zajedničkoj sjednici Kongresa 3. marta 2015. godine, uz podršku AIPAC-a, koji ne samo da je imao za cilj da potkopa dogovor, već je pokrenuo i napad na samog predsjednika Obamu.

Još jedna manifestacija ovog trenda je da uobičajeni američki poziv nije upućen izraelskom premijeru Benjaminu Netanjahuu da posjeti Bijelu kuću i sastane se s predsjednikom Joeom Bidenom, kao što se dešavalo nakon svakih izraelskih izbora, dok je poziv upućen direktno izraelskom predsjedniku. Ovo ukazuje da je jevrejski lobi, posebno AIPAC, doživio neuspjeh, jer nije natjerao Bijelu kuću da pozove Netanjahua kao i obično, ili da se ne odrekne tog poziva.

Takve reperkusije pozivaju nas da kažemo da se vizija koja se zasniva na činjenici da cionistički lobi nema ograničenja u svojim mogućnostima i utjecaju na američku vanjsku politiku, s obzirom da je Izrael strateški i odlučujući faktor te politike, sada suočena s raskolom koji se može proširiti ili izgladiti shodno Izraelskom ponašanju naspram događaja u okupiranoj Palestini, i shodno političkom umu, koji upravlja djelovanjem Izraela u svom regionalnom okruženju.

Isam Zejdan (Časopis Bejan)

akos.ba