Umjerenost Muslimanskog bratstva- Čvrsta akida koju ne mijenjaju ni usponi ni padovi

Kao što je egipatski vojni režim iz 1954. godine optuživao Muslimansko bratstvo za ekstremizam i terorizam, tako se i trenutna vojna vlast oglašava istim ovim stavovima. Ono što im je također zajedničko, jeste i to da svim silama pokušavaju preusmjeriti ove optužbe sa sebe na nekog drugog. Međutim, stvarnost svjedoči njihov teror i nasilje nad mirnim demostrantima, koji su počinili s ciljem da diskreditiraju ovaj pokret.
Ni njima, isto kao ni njihovim prethodnicima, nije uspio ovaj podmukli plan. Uprkos svim odlukama, zakonima i izjavama u kojima optužuju Muslimansko bratstvo za terorizam, i uprkos korumpiranim medijima koji danonoćno iznose laži i klevete protiv njih, optužujući ih za otpadništvo od Ummeta, javnost im ne vjeruje.
To stoga što je Muslimansko bratstvo dokazalo svoju umjerenost i želju za mirom, pozivajući onom islamu kojem je pozivao Poslanik a.s. Pored svega, ovaj Pokret, i uprkos veoma teškom položaju u kojem se nalazi, nikada nije promijenio svoju ideju i svoje principe. Tako su postali i ostali predstavnici srednjeg puta, „da budu svjedoci protiv ostalih ljudi, i da Poslanik bude protiv njih svjedok“.
Pokret Muslimansko bratstvo zagovara jednakost među ljudima, poštivanje tuđih principa, uvjerenja, sloboda i prava na privatnost. Također, oni se bore protiv svih vrsta rasizma, prihvataju i podržavaju sva ljudska prava i udružuju se s onima koji brane prava ugnjetavanih i prognanih.
Muslimansko bratstvo zabranjuje korištenje bilo kakvog pritiska, i u tome se ogleda njihova umjerenost. Takvim osnovnim principom je nemoguće počiniti bilo kakav ekstremizam ili oformiti skupinu terorista i zločinaca. Oni poštivaju čast i život, kako muslimana tako i nemuslimana, i smatraju ih svetim pred Uzvišenim Allahom, shodno ajetu: ‘…ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva, – kao da je svim ljudima život sačuvao. (Al-Maida, 32)’“
Muslimansko bratsvo potvrđuje u svakoj prilici da se pridržava ispravnog islamskog učenja, i poziva sve svoje pristalice i simpatizere da budu adresa na kojoj će drugi naći takav islam, te da ne preziru, ne odbacuju i ne napadaju druge ljude, već da njihove ruke budu otvorene za svaki hajr i ljubav i da se trude da ponude mir čitavom svijetu.
U tom smislu, osnivač Pokreta kaže: „Znamo da islam posvećuje posebnu brigu poštivanju i izgradnji međuljudskih odnosa. Kaže Allah s. v. t.: ‘O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.’ (Al-Hugurat, 13) Islam je objavljen cijelom čovječanstvu kao Allahova milost svim svjetovima. Ova vjera je poslana da bi ujedinila ljude, shodno ajetima: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. (Al-Baqara, 285)’ i ‘Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti… (Al-Maida, 8)’“
Jedan od osnovnih principa Muslimanskog bratstva jeste odnos prema drugima, koji se zasniva na međusobnom poštivanju, pravednosti i potpomaganju. Ovaj princip je direktno preuzet iz ispravnog islamskog učenja i utvrđen je Kur’anom i sunnetom Poslanika a.s.v.s.
Svijet definitivno ima problema sa različitosti mišljenja. Često imamo priliku da vidimo parole koje su u potpunosti nasuprot drugima. Međutim, islam je na samom početku objave iznašao rješenje za to: ‘O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji… (Al-Hugurat, 13)’ Različitost u islamu podrazumjeva priznavanje drugog, kao i to da se prihvata od njega sve ono što je ispravno. „Mudrost je izgubljena stvar vjernika, pa gdje god je nađe on je najpreči da je uzme.“ (Hadis – Tirmizi, Ibnu Madže i Ibnu Asakir, Hasen)
Ovo je jedna od osnovnih lekcija koju su pripadnici pokreta Muslimansko bratstvo razumjeli i prenjeli u praksu, a to su: usvajanje olakšica, zauzimanje srednjeg stava između selefija i modernista, umjerenost između javnog i unutrašnjeg sprovođenja vjere, konstantno osvrtanje na trenutna zbivanja, pozivanje na toleranciju i suživot s drugima, usvajanje dogovora i prava naroda, poštivanje žene „kao rođene sestre“ i poticanje na trud, rad i zalaganje.
Imam Hasan al-Bena, začetnik Pokreta, je bio i osnivač umjerenog školskog programa, kako u pogledu metoda tako i u pogledu ponašanja, pa se i ovaj pokret razvio upravo na takvom učenju. Al-Bena, Allah mu se smilovao, je spojio znanost i odgoj, misao i pokret, vjeru i politiku, teoriju i praksu, i ostao kao primjer čovjeka koji postupa po Kur’anu, koji je odgajao druge svojim trudom i radom na polju islama, kao i osnivač Pokreta, politički borac i društveni reformator.

Piše: Amir Chamakh

Izvor: fj-p.com

Prijevod i obrada: Akos.bA