Udoban život nas sprječava da budemo najbolji što možemo i čini nas lijenim
“Reci: “Putujte po svijetu da vidite šta je On iz ničega stvorio. I, Allah će to, poslije, po drugi put stvoriti. Allah, zaista, sve može.” (Kur’an, 29:20)
Svi mi imamo naše zone udobnosti; mjesta i situacije u kojima se osjećamo jednostavno i ne želimo da prestanu. Međutim, ako ostanemo u našim zonama udobnosti, nećemo moći napredovati i propustit ćemo ogromno iskustvo koje se krije van njih. U poznatoj izmišljenoj priči “Alhemičar” krije se priča o prodavaču kristalnih šoljica, koji je sanjao o putu u Mekku da obavi Hadždž. Uspješno se bavio biznisem i imao dovoljno novca da krene u Mekku i dovoljno radnika koji bi vodili prodavnicu dok se on ne vrati. Nije postojalo ništa što bi se ispriječilo između njega i ostvarenja njegovog sna, osim činjenice da je imao ugodan život. (The Alchemist, str. 51-53)
Imao je sve što mu je bilo potrebno da ostavi za kuću (porodicu) i odlazak na Hadždž za njega je značio jedno novo iskustvo, a svaka osoba i mjesto na koje bi naišao bili bi nešto novo za njega. Zapeo je u svojoj zoni udobnosti. Znao je šta treba da učini, ali nije mogao, jer nije želio da ostavi udoban život koji je imao. Ova izmišljena priča je nešto s čime se mnogi od nas mogu povezati. Većina nas ima nešto što želi uraditi, mjesta koja želimo posjetiti i aktivnosti koje želimo isprobati, ali se nalazimo u tako udobnom stanju da odustajemo od naših snova. To se zove zamka udobnosti. To proizvodi samozadovoljstvo koje vodi ka strahu od nečeg novog što onemogućuje ostvarenje naših snova.
Zona udobnosti je nešto što svi imamo i želimo, ali ona treba da služi vrlo specifičnoj namjeni. Ona bi trebala da posluži kao prilika za odmor i oporavak, kako bi mogli nastaviti dalje i boriti se sa dunjalukom. Pogledajmo to na primjeru kuće. Kuća je najjednostavniji primjer zone udobnosti koju mnogi ljudi imaju. Tu se možemo odmoriti i raditi šta god želimo. Ipak, ako nebismo nikada napuštali naše kuće, nebismo nikada ni sazrijeli niti iskusili ovaj svijet. Van našeg doma postoji svijet i mi smo toga svijesni. Zbog toga puno volimo naše domove, svakodnevno ih napuštamo iz raznih razloga i izlažemo se ovog svijetu. Da nam bude isuviše udobno u našoj zoni udobnosti nije samo zamka, već je to stvarno pogrešan put. Ovaj svijet je privremen i uvijek se mijenja. Ništa na njemu nije zagarantovano ili stalno, tako da se ne možemo svugdje osjećati udobno niti biti vezani za sve. U konačnici, sve je prolazno i sa sobom u svoje grobove ćemo ponijeti samo naša djela, a da bismo činili dobra djela moramo izaći iz naše zone udobnosti i istraživati ostatak svijeta.
Udobnost nas spriječava da budemo najbolji što možemo, čini nas lijenim i kao rezultat toga mi postepeno propadamo. Moramo shvatiti da, ako ne budemo napredovali, polako ćemo nazadovati. Ustvari, to je ono što se dogodilo islamskom carstvu. U ranijim stoljećima islamsko carstvo je bilo ambiciozno i osvajalo je teritoriju za teritorijom i bilo vodeće u svim većim područjima istraživanja i razvoja. Tako je postao svjetska velesila i jedna od najvećih nacija u svijetu koja se ikada pojavila, sa najboljom politikom, infrastrukturom i zakonima. Međutim, nakon stoljeća bivanja na svjetskom vrhu, ummet se zadovoljio time i prestao biti vodeći i zastao je, zadovoljavajući se uspjesima iz prošlosti. Narod je postao opsjednut historijom i prestao je da se fokusira na budućnost i postepeno je počeo da nazaduje dok su druge nacije počele da napreduju. Na kraju, poslje mnogo stoljeća samozadovoljstva, muslimanski ummet je pronašao sebe u ljusci onog što je nekada bio. Slaba nacija koja nazaduje u odnosu na ostatak svijeta, bez snage da se odbrani ili održi raspala se na dijelove. Kroz ovo smo vidjeli pravu opasnost toga da budemo samozadovoljni. Ne samo da nas to vuče ka nazad, već nas povlači ka dolje, dok ostali napreduju i dižu se. Ako se ummet ikada misli vratiti na stare staze slave, treba nas da ustanemo, probudimo se i napustimo naše zone udobnosti, težimo ka visokim ciljevima i ponovo postanemo svjetski lideri u svakom polju.
Izvor: Ismail Kamdar „Best of Creation – An islamic guide to self-confidence“
Za Akos.ba preveo Mr. Fahrudin Vojić
