U Sandžaku žele sačuvati ćilimarstvo od zaborava: Izgradnja muzeja ćilima u Petnjici

Kako bi uspjeli da ćilimarstvo sačuvaju od zaborava i nestajanja, u opštini Petnjica odlučili su se da krenu u promociju ćilima. Tako se došlo i do ideje za organizaciju manifestacije “Dani Bihorskog ćilima”.  

Sve do pred sam kraj 20.vijeka, skoro da nije bilo domaćinstva u crnogorskim gradovima Gusinju, Plavu, Rožajama, Petnjici i Bijelom Polju, gdje ćilimarstvo nije bilo zastupljeno. Podovi kuća bili su ukrašeni ćilimima, a što je porodica imala više ćilima, smatrala se bogatijom. Danas, situacija je sasvim drugačija. Rijetko koja kuća u navedenim gradovima posjeduje ćilime. Zahvaljujući inicijativi opštine Petnjice, u ovom gradu se planira osnivanje muzeja ćilima, kako bi se postojeći fond ćilima sačuvao od zaborava, piše Anadolu Agency (AA).

Ćilimarstvo je nekada bilo vid opšte, domaće, porodične radinosti u svim seoskim sredinama. Tako su ćilimi služili za prekrivanje i dekorisanje unutrašnjih prostorija u domaćinstvima, u džamijama, ali i kao prostirka za mindere i avlijske balkone. Posebno je ćilimima bio bogat sjeverni dio Crne Gore.

Ipak, običaji se mijenjaju, prilagođavaju novim navikama, pa je ćilim, iako afirmisan u tradiciji gradova na sjeveru, posebno u Bihoru, u opštini Petnjica, doživio sudbinu takvih promjena. Prema nekim podacima etnografa i etnologa, broj ćilima smanjio se za pola.

– Dani Bihorskog ćilima

Kako bi uspjeli da ćilimarstvo sačuvaju od zaborava i nestajanja, u opštini Petnjica odlučili su se da krenu u promociju ćilima. Tako se došlo i do ideje za organizaciju manifestacije “Dani Bihorskog ćilima”. Na ovaj način, predstavljanjem originalnih ćilima iz Petnjice, građanima se prikazuje istorijska i kulturna vrijednost ćilima.

Predsjednik opštine Petnjica Samir Agović je, zajedno sa svojim saradnicima, došao na ideju da se u Petnjici otvori muzej ćilima.

“Znali su ljudi za ćilime, posebno u bihorskom kraju, ali dosad nikada na ovaj način nismo napravili afirmaciju ćilima. Naš cilj jeste da s ekonomske strane osnažimo naša domaćinstva i pokrenemo proizvodnju ćilima. Smatramo da ovakav proizvod ima tržište u Crnoj Gori, ali i šire. S druge strane, krajnji cilj jeste osnivanje Muzeja ćilimarstva u Petnjici. Ogroman je fond ćilima u džamiji u Petnjici. Izgradnjom muzeja, taj fond ćilima bi se bolje zaštitio i obezbijedili bi za generacije koje dolaze da takvi unikati u vremenima koja će doći budu sačuvani, da im ostavimo u naslijeđe jednako kao što su generacije prije nas sačuvale za našu generaciju. Da bihorski ćilim bude brend Bihora”, kaže Agović u izjavi za AA.

– Zanatsko umijeće i umjetničko stvaralaštvo

Dragana Kujović, naučni savjetnik u Istorijskom institutu Crne Gore, objašnjavajući simboličku vrijednost ćilima, kao i samu izradu, ističe da je nekada svaka kuća imala razboj, ali da sve žene nisu tkale ćilime.

“Za tkanje ćilima bila je potrebna posebna vještina i umjetnički dar. Pravougaoni četvorostrani oblik ćilima trebalo je da ima magijski značaj, četiri strane svijeta, četiri godišnja doba. U zavisnosti od kraja u kojem je nastajao, dobijao je i posebna obilježja. Tkanje ili izrada ćilima može biti zanatsko umijeće i vrhunsko umjetničko stvaralaštvo. Simboliku vunenih prostirki po pravilu spaja više uticaja. Geometrijski ukras je najrašireniji, cvijetni motiv se pojavljuje kao pojedinačni cvijet ili buket. Crvena boja, koja dominira ćilimima rađenim na našim prostorima i u okruženju, vezuje se za simbolično značenje mladosti i zdravlja”, kaže Kujović.

Svaki ćilim ima svoju šaru, svoje diskretne boje, u kojoj dominira crvena, u svim nijansama, kao boja ljubavi, zatim bijela i crna. Na ćilimima su se okupljale cijele porodice, ugovarale udaje i ženidbe.

Nisu ni svi ćilimi bili jednaki i istog uzorka, a vještina tkanja ćilima prenosila se s generacije na generaciju.

– Ćilimi u upotrebi i u Turskoj

Priliku da bihorske ćilime predstave u Podgorici, čelnicima opštine Petnjica omogućio je Turski kulturni centar “Yunus Emre”. U ovom centru posjetioci su mogli da vide primjerke ćilima iz Petnjice koji su tkani prije više decenija.

Direktor Turskog kulturnog centra “Yunus Emre” u Podgorici Cihan Ozdemir kazao je da je ćilim predmet koji je u upotrebi i u Turskoj.

“I kroz ovaj predmet vidimo da dva naroda, mi u Turskoj i ljudi ovdje u Crnoj Gori, imaju dosta zajedničkih tačaka. Ćilim je nešto što nas je zbližavalo i što će nas i dalje zbližavati. U Turskoj se i danas proizvodi na hiljade ćilima i tepiha. Kroz ćilime možemo vidjeti svu maštu djevojaka koje su radile na izradi ćilima. Vidi se njihovo maštanje o udaji, planovi za budućnost. Tako da možemo reći da su mnogi ćilimi nastali na snovima djevojaka”, istakao je Ozdemir.
Akos.ba