Tvrtko I je znao čuvati mir i blagostanje u svojoj “avliji”
Da je neko Tvrtku I rekao, dok samouvjereno diktira opširnu povelju upućenu Dubrovčanima i najavljuje svoje osvajačke težnje, da će njegova kraljevina Bosna za 460 godina biti komplikovana država s mnogobrojnim kantonima, jednim distriktom i uz to dva entiteta, sigurno bi se nasmijao. Vladar “samodržac”, kako ga profesor Dubravko Lovrenović naziva u svom radu “Proglašenje Bosne kraljevinom 1377.”, od tadašnje Bosne napravio je respektabilnu silu koja je u tom periodu obuhvatala i područje današnje Dalmacije. Međutim, ono što se posebno pripisivalo kralju Tvrtku I bila je odlučnost i veoma dobra procjena, koja mu je omogućila da upravljanje tada ozbiljnom državom u velikoj mjeri olakša.
Mir u svojoj “avliji”
Svaki potez bio je plod detaljne analize, bilo da se radi o unutrašnjim poslovima bosanske države ili da je riječ o nastupu prema susjedima. Sama odluka o tome da se kruniše u Milima kod Visokog donesena je u periodu unutarnjeg blagostanja koje je vladalo među bosanskohercegovačkom političkom elitom. Rješena pitanja u svojoj “avliji” Tvrtku I bila su stimulans za još veći napredak, od kojega su koristi imali svi stanovnici tadašnje bosanske države. Naravno, za razliku od tadanjšnje srednjovjekovne Bosne koja je, sređivanjem unutarnjih političkih odnosa, dobila priliku za ostvarivanje svojih pretenzija prema teritorijama susjednih zemalja u regionu, današnja Bosna i Hercegovina nema ambicija krenuti istim putem. Svakako da bi se sređivanjem unutarnjih problema Bosni i Hercegovini pružila prilika za vangranično djelovanje, ali s potpuno drugim ciljevima koji su u skladu s okolnostima koje danas vladaju u Evropi. Kontinuirana prisutnost Bosne i Hercegovine van njenih granica u ekonomskom smislu za nas bi sigurno bila u rangu nekadašnjih osvajanja kralja Tvrtka I, jer bi na taj način proširli svoj privredni, te politički utjecaj.
Država pa sve ostalo
U istoj onoj mjeri kako je i kralju Tvrtku I Kotromaniću bilo ugodno vladati državom Bosnom uslijed izbalansiranih odnosa u svojoj “avliji”, tako bi i nama danas bilo mnogo lakše da realizujemo svoje planirane ciljeve, kada bi oni koji odlučuju u naše ime stavili po strani svoje sopstvene hirove. Unutarnaje blagostanje koje je vladalo za vrijeme Tvrtka I danas je veoma daleko, i sigurno još dugo vremena bit će nedostižno ako se nastavi s dosadašnjom praksom poznatom u narodu kao – “naša posla”. Tvrtko I je kraljevinu Bosnu stavljao uvijek ispred ličnih interesa, a zajedničke pobjede Bosne shvatao je i kao svoje uspjehe, što danas nije slučajnost u državi entiteta, kantona i distrikta.
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
