Palestinska porodica već stoljeće čuva zavežljaj s novcem koji joj je povjerio osmanski vojnik

Osmanski vojnik je tokom Prvog svjetskog rata, tačnije 1915. godine morao napustiti Nablus i otići na drugo ratište, pa je sav svoj novac zamotao u platno i povjerio ga trgovcu Rushdu Efendiju.

Efendijevi unuci i danas čuvaju taj zavežljaj po koji se vojnik nikada nije vratio, a to rade s tolikom predanošću da nikada nisu ni otvarali zavežljaj da vide koliko novca se u njemu nalazi.

Nakon 103 godine, porodica je u razgovoru s novinarom AA prvi put progovorila o tom slučaju i pristala da otvori zavežljaj i izbroji novac.

Efendijevu porodičnu zanatsku radnju u Nablusu, gradu poznatom i kao “palestinska sestra Damaska“, danas vodi njegov nasljednik Ragib Hilmi al-Alul.

Upravo on je otvorio zavežljaj u kojem se nalazilo ukupno 152 osmanske lire u apoenima od po pola, jednog i pet lira.

Novčanice su štampane u periodu vladavine sultana Mehmeda Rešada, a ukupne su protuvrijednosti blizu 140.000 novih turskih lira (25.000 eura).

Odmah nakon fotografiranja, Al-Alul je novčanice s pežarom sultana Rešada i štamparije “Giesecke & Devrient“ vratio u platneni zavežljaj i čelični sef u kojem su stajale i proteklo stoljeće.

“Osmanski vojnik je imao povjerenje i ostavio vlastiti novac mom amidži. Rekao mu je da će novac tražiti po povratku u Nablus, ali se više nikada nije pojavio. Ne znamo ni ime, niti šta se desilo s tim vojnikom, ali očito je bio blizak prijatelj s amidžom“, kazao je Al-Alul.

Ističući kako je njegova porodica poznata kao povjerljiv domaćin u Nablusu, Al-Alul je kazao kako su vojnikovu ušteđevinu čuvali u tajnosti sve do nedavne posjete delegacije turskog konzulata iz Jerusalema kada su prvi put nekom uopće pomenuli taj slučaj, a javnosti ga prvi put prenose preko AA.

“Mnogi nam povjeravaju vrijedne stvari na čuvanje jer smo ugledna porodica, a naravno da je poseban slučaj kada nešto čuvate više od sto godina. Naravno da ne očekujemo da se osmanski vojnik pojavi i zatraži svoj novac, ali ćemo i dalje čuvati njegovu ostavštinu i opravdati ukaano nam povjerenje“, kazao je 71-godišnji Al-Alul.

Al-Alul je naveo da je i sam za taj amanet osmanskog vojnika saznao 70-tih godina prošlog vijeka kada je po završetku fakulteta stekao pravo pristupa porodičnom sefu, a stariji članovi porodice su mu ispričali pozadinu priče o platnenom zavežljaju.

On je kazao da je prošlo mnogo godina i da ipak postoji minimalna šansa da se neko od srodnika osmanskog vojnika pojavi s nekom pisanom oporukom o ostavljenoj ušteđevini.

Na upit novinara AA da li bi zavežljaj predao nekom muzeju u Turskoj, Al-Alul je kazao da sačuvani novac sigurno ima tu historijsku vrijednost, ali da o tome odluku mora donijeti cijela porodica.

Akos.ba