Trideset godina od preseljenja na ahiret velikana Ahmeda Smajlovića
11. augusta 1988. na ahiret je relativno mlad, u pedesetoj godini života, preselio dr. Ahmed Smajlović, jedan od najistaknutijih bosanskohercegovačkih alima. Spletom okolnosti 1985. god. Vrhovno Starješinstvo IZ Jugoslavije razriješilo je dr. Smajlovića dužnosti predsjednika Starješinstva IZ BiH, nakon čega je on nastavio dalje obavljati jedino dužnost profesora na Islamskom teološkom fakultetu u Sarajevu, na kojem je od osnutka (1977.) predavao predmete Akaid i Islamsku filozofiju. Bilo je, zaista, tužno gledati po strani dr. Smajlovića na svečanom otvaranju novosagrađene džamije u Zagrebu (1987.), a bjelodano je poznato da je on bio najzaslužniji funkcioner Islamske zajednice što se vjerski objekat takvih razmjera i sadržaja napravio toga vremena u Zagrebu. Takvi smo mi, nažalost; kad smo na funkciji značimo nešto, bez funkcije smo ništa!
A bio je red da mu se oda priznanje i zahvali. To je najmanje što se moglo učiniti…Tako bi, bar, trebali da postupe oni koji se zaklinju Allahom! Dr. Ahmed Smajlović će ostati upamćen po nenadmašnoj energiji i dinamici koju je unio u Islamsku zajednicu i kao jedan od glavnih protagonista otvaranja Ženskog odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Povodom dvadesetogodišnjice njegove smrti Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, u saradnji sa Rijasetom IZ BiH, organizovao je 23. 12. 2008. god. omaž (sjećanje) na kojem su svoja izlaganja podnijeli njegovi bliski saradnici, prijatelji i studenti. Ta izlaganja su objavljena u trinaestom broju Zbornika, časopisa FIN-a, koji je u cijelosti posvećen dr. Ahmedu Smajloviću.
Podsjetit ću ovdje na jedan insert u izlaganju prof. Mahmuta Karalića, našeg istaknutog muhaddisa i izvrsnog prevodioca najpoznatijih hadiskih zbirki (Kutubu sitte), u kojem on govori o dr. Smajloviću kao alimu koji je bio cijenjen u visokim krugovima islamske uleme. „Bio sam redovni student Islamskog univerziteta u el-Medini el-Munevveri u Saudijskoj Arabiji, kada je na njemu 1976. god. organiziran Prvi kongres o islamskoj da’vi i edukaciji da’ija. Pokrovitelj tog kongresa bio je Islamski univerzitet u Medini. Bio je to impozantan naučni skup. Na njemu su uzeli učešća svi u to vrijeme najveći islamski alimi i mislioci svijeta, poput šejha Abdul-Aziza bin Baza, šejha Nasruddina el- Albanija, Muhammeda Kutba, Muhammeda el-Gazalija, Ebul-A’la el- Mevdudija, šejha Hasana en-Nedevija i dr. Kongresom je rukovodio šejh Abdul-Aziz bin Baz, rektor Islamskog univerziteta u Medini, koji će kasnije postati vrhovni muftija Saudijske Arabije. Šejh Abdul-Aziz b. Baz bio je izuzetna ličnost i jedan od najvećih islamskih moralnih autoriteta svijeta toga vremena. On je bio takva ličnost da nije nikada nikome prešutio na nečemu što je netačno i pogrešno izgovoreno, pa makar se radilo samo o gramatičkoj grešci. O kakvoj se ličnosti radi govori i podatak da je on javno pred svijetom reagovao na gramatičku grešku koju je saudijski kralj Fejsal učinio tokom svoga izlaganja. Pred njim su mogli govoriti samo istinski autoriteti i alimi koji su bili sigurni u sebe. Pored aktivnog učešća prof. dr. Ahmeda Smajlovića u radu kongresnih komisija, jednog dana najaviše da će on i na plenumu uzeti učešća u diskusiji. Kad je došao taj dan, prof. dr. Ahmed Smajlović je u prepunom amfiteatru Islamskog univerziteta u Medini, u kome su, pored učesnika kongresa i uleme, bili prisutni i studenti, bez ikakvog koncepta, govorio punih 20 minuta. Sve vrijeme dok je on govorio čistim književnim arapskim jezikom, šejh Abdul-Aziz b. Baz, koji je sjedio pored njega, tiho je uzvikivao: Bârekellâhu fîke jâ dr. Ahmed Smajlović, bârekellâhu fîke jâ dr. Ahmed Smajlović! (Allah te blagoslovio, dr. Ahmede Smajloviću…!). Svi prisutni su bili oduševljeni. Posebno su njegovim nastupom bili oduševljeni studenti Univerziteta koji su u pismenoj formi tražili od rektora Univerziteta da im prof. dr. Ahmed Smajlović održi nekoliko predavanja. Ono što je mene posebno oduševilo je činjenica da je on svojim govorom zasjenio sve prisutne alime i mislioce, poput Ebul-’Ala el- Mevdudija, Hasana en-Nedevija, Muhammeda Kutba, Muhammeda al-Gazalija i dr. Studenti su između njih svih od rektora Univerziteta tražili isključivo njega da im održi nekoliko predavanja. Ovo ističem zbog toga ne bi li se Uzvišeni Allah smilovao da shvate i oni koji neće da shvate o kakvom se kapacitetu, alimu i misliocu radilo“.
Preuzeto iz knjige Bilala Hasanovića: “40 godina islamske misije”, autobiografski zapis, izdate u Sarajevu, 2016. godine.
Akos.ba
