Tri decenije boli: Vrijeme je neprijatelj u potrazi za nestalima iz Srebrenice

Prošlo je gotovo 30 godina od genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine, a porodice više od 1.000 žrtava još uvijek čekaju da pronađu i dostojanstveno ukopaju posmrtne ostatke svojih najmilijih. Ta su čekanja sve bolnija – i sve tiša.

“Vrijeme je naš najveći neprijatelj”, kazala je Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INOBiH). “Najteže je porodici reći da ni nakon tri decenije nemamo ništa – da nismo pronašli nijedan dio njihovog člana porodice.”

Institut i dalje aktivno traga za nestalima. Proces se nastavlja, bez obzira na izazove i uprkos protoku vremena.

“Još uvijek tražimo oko 1.000 žrtava genocida. Ne odustajemo ni od procesa, ni od porodica”, naglasila je Fazlić.

Komemoracije koje se svake godine održavaju u Memorijalnom centru Potočari nisu samo čin sjećanja, već i bolna opomena – da istina o ovom zločinu još uvijek nije potpuna. Svaka nova kolektivna dženaza donosi sa sobom i novu dozu patnje: rasparčana tijela, grobnice razbacane kilometrima daleko, godine traganja i nadanja.

Ove godine, u simboličnom i tragičnom obratu, bit će ukopan najmanji broj žrtava od početka komemoracija. To nije znak da sjećanje blijedi, već bolna posljedica činjenice da je sve teže pronaći posmrtne ostatke u njihovoj potpunosti.

“To govori o kompleksnosti zločina, o pokušaju prikrivanja istine razdvajanjem tijela po više masovnih grobnica – i o nevjerovatnoj upornosti porodica da ne odustanu”, ističu iz Instituta.

I dok se svijet prisjeća najvećeg masakra na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, porodice u Bosni i Hercegovini i dalje čekaju. U tišini. U nadi. Sa pitanjem koje ne prestaje: “Gdje je moj sin? Moj brat? Moj otac?”

Jer u Srebrenici, 30 godina kasnije – vrijeme ne donosi zaborav. Donosi samo još čekanja.

Akos.ba