Treba li i Sarajevo strahovati od katastrofalnih poplava i klizišta?
U Jablanici je palo 320 milimetara kiše za samo 24 sata – takva količina padavina bi napravila ozbiljne poplave i u Sarajevu.
Nakon kataklizme koju je donijela bujična poplava u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine s razlogom se postavlja pitanje da li se ovakve katastrofe mogu očekivati i na drugim prostorima. Tragedija u Jablanici, Konjicu, Kiseljaku, Kreševu i Fojnici je pokrenula i priču predispozicije ovakvih dešavanja i u glavnom gradu Bosne i Hercegovine – Sarajevu.
Najveći gubitak su ljudske žrtve, a ogromna je i materijalna šteta te će obnova trajati godinama. Kada se sagledaju sve okolnosti jasno je da se treba u budućnosti obratiti pažnja i učiniti sve na preveniranju katastrofa – ili smanjivanju njihovih posljedica.
Kada su u pitanju uzroci nastanka ovakvih poplava treba ih podijeliti u dva dijela. Prvi je prirodna osnova koju čini reljef i brze promjene vremena u atmosferi, a drugu skupinu čini antropogeno djelovanje koje je povećava i ubrzava katastrofe koju donosi priroda.
Sarajevo je grad koji se nalazi u kotlini, a dobar dio urbane gradnje se nalazi na brdskim padinama koje ga uokviruju. Nadmorska visina opada od istoka ka zapadu i upravo taj smjer uzima i rijeka čija dolina čini veći dio sarajevske kotline. Brdski reljef je preduvjet bujičnih poplava koje nastaju kada se izluče ogromne količine kiše na planinama. U tom trenutku nastaje pluvijalna erozija koja nosi sve pred sobom – od kamenih blokova do tla koje se nalazi na padinama.
Poplave u Sarajevu vrlo moguće
Lako je komparirati reljef terena gdje su sada nastale poplave sa onim što postoji u Sarajevu. Za razliku od poplava koje su se dogodile 2014. godine i koje su dolazile relativno sporo u nizijama na sjeveru države, ove poplave su nastale brzo jer ih je takvima učinio reljef prostora. S obzirom na činjenicu da je uzrok poplava veća količina kiše u kratkom periodu, ovaj ciklon je svu svoju snagu preusmjerio na prostore na kojima gledamo apokaliptične prizore. Slične klimatske odlike, kao i okolni reljef, daje za pravo da postoje ozbiljne predispozicije da Sarajevo ima visok stupanj mogućnosti poplava. U Jablanici je palo 320 milimetara kiše za samo 24 sata – takva količina padavina bi napravila ozbiljne poplave i u Sarajevu.
Najniži dijelovi kotline Sarajeva imaju nadmorsku visinu oko 500 metara, a padinski reljef je urbaniziran i preko 700 metara nadmorske visine. Padine imaju iznimno visok pad, ali ovome treba dodati i onaj drugi faktor koji uvećava kvantitet katastrofe – antropogeni rad.
Prirodna vegetacija padina u Sarajevu odavno ne postoji. Deforestizacija koja se i danas dešava značajno utiče na razne prirodne pojave, a tako i na potencijal poplava. Pogled na „ogoljena brda“ nam govori da nema drveća koje će „popiti“ povećanu količinu vode zbog kišnih padavina, ali i još jednu veoma bitnu stvar. Nedostatak drveća govori i da nema korijenja koje će učvrstiti tlo i rastrestiti stijene koje se nalaze na površini. Upravo su te stijene i smeđe šumsko zemljište ono što pluvijalna erozija nosi pred sobom i akumulira u najnižim slojevima kotline.
Istočni dio Sarajeva je i morfološki veoma uzak. Zapremina kotline i riječnog korita Miljacke bi se veoma brzo ispunio vodom te bi došlo do poplave. Vodni val bi išao prema zapadu i napravio sekundarne poplave u ravničarskim prostorima tog dijela kotline. Poplave tog tipa su se ovdje dogodile 2021. godine.
Višak betona i asfalta
Treba konstatirati kako je urbanizacija Sarajeva donijela i višak betona i asfalta – klasičnih hidroizolatora koji ne dozvoljavaju da tlo akceptuje vodu. To je inače i razlog zašto se u pustinjama, tamo gdje nema vegetacije i gdje dominira kameno tlo, češće dešavaju poplave nego u oblastima gdje je mnogo veća količina padavina.
Velika gustoća urbane gradnje na padinama je još jedan preduvjet potencijalnih poplava. Pregrađivanje, betoniranje i meandriranje riječnih tokova na padinama je „ugušilo“ vodene tokove koji su tu prirodno postojali. Dovoljno je pogledati toponimiju određenih dijelova grada da bi se ovome posvjedočilo. Tu su naselja koja kriju pojam „potok“ u sebi, a postoji i ulica imena „Curak“ koja dovoljno govori o tome. Vodeni tokovi se jesu „prigušili“, ali nije nestala ta voda. Ona sebi pronalazi drugi put i onako nekontrolirana u periodu veće količine padavina može izazvati brojne probleme.
Petrološka osnova Sarajeva nije idealna za pluvijalnu akcepturu. Količina vode koja se može primiti u slučaju padavina nije velika. Podzemne vode i nekadašnja močvarna zemljišta imaju veoma malu mogućnost da prime vodu pljuskovitih kiša. Velika „zasićenost“ vodom pokazuje da svako povećanje količine padavina pravi problem. Pljuskovi koji imaju i deset puta manje kiše od one koju je imala Jablanica izazivaju ozbiljne probleme – od poplava u podvožnjacima do spiranja šljunka u padinama. Sama infrastruktura te vodeni odvodi su vječni problem. Odlaganje otpada koje nije biorazgradljivo je jedna od osnova poplava. Plastika veoma brzo „začepi“ odvode te ne dozvoljava protok vode. Veliki pritisak koji se formira pravi situaciju da voda „izbija“ iz šahtova jer odvodi nemaju mogućnost da iste zapreminom prime.
Kako umanjiti opasnost?
Prevencija je najbolja opcija kada se govori o nekoj prirodnoj pojavi koja može napraviti ljudsku katastrofu. Postoji više načina koji mogu regulirati problem i smanjiti posljedice poplava. Prvi i osnovni je sadnja drveća čija je uloga višestruka, a drugi korištenje drenaža u obliku rešetki koje liče na saće i platna. Posebna priča je čvrsta gradnja u obliku betonskih pregrada i gabiona koji se sidrom pričvrste za tlo. Ove investicije izgledaju preskupo, ali kada pogledamo scene kataklizme u nekim prostorima Bosne i Hercegovine danas su one nužnost i potreba.
Pogled na reljef terena koje je zahvatila poplava, kao i na brojne greške ljudskog nemara, da se zaključiti da je trenutna poplava posljedica kombinacije uticaja prirode i čovjeka. Ovakve pojave i katastrofe nam služe i kao upozorenja za ono što se može desiti u budućnosti. Brojni prostori su predisponirani za poplave, a problem dobija na značaju kada je taj prostor veoma gusto naseljen i previše urbaniziran. Sarajevo spada u red gradova koji moraju dobro razmisliti da se, u slučaju nekog ciklonskog poremećaja, ne bi desila katastrofa epskih razmjera.
Brze promjene geofizikalnih stanja u atmosferi su činjenica na koju se moramo akomodirati kao što se uvijek moramo sjetiti definicije geoekologije – proučava odnos između čovjeka i prirode te mogućnost njihovog suživota. Kada napravite sječu šume iznad nekog sela, povećali ste potencijal da to selo nastrada od odrona ili klizišta.
Ne treba, na kraju, zaboraviti da je drevni Babilon u Mezopotamiji nestao ispod nanosa Eufrata – jer ono što vam je blagodat koju eksploatirate veoma brzo može postati katastrofa kada ne poštujete sve ono što priroda nudi.
