Tragika naših života i možemo li ikako živjeti sretnije?
Mi se ponašamo kao da ćemo vječno živjeti na ovom svijetu, a nećemo. Mi se ponašamo kao da smo ovdje sticajem slučajnosti, a nismo. Mi se ponašamo kao da nećemo odgovarati za sve i dobro i loše, a hoćemo.
Mi previše se bavimo trivijalnim stvarima, materijalnim, površnim, a mi smo i bića duha, duše. Mi zaboravljamo ko smo, gdje idemo i koji su nam prioriteti i to je tragika naših života. Zato su mnogi nesretni. Sreća na ovom svijetu u vanjskim tragičnim, dunjalučkim okolnostima je varljiva. Vanjske okolnosti su najnestalnije u univerzumu i vezati se za njih i svoju sreću za njih znači sebe osuditi na nesreću i strah, bol.
Za vas ne postoji drugi bog, osim Allaha. Ako je tako, nikome nećete dozvoliti da vas učini marionetom života, nesretnim bićem, pa ni sebi. Ni prošlosti ni budućnosti, ni sadašnjosti nećete dozvoliti da vas posjeduju i čine nesretnima. Ni svojim ograničenjima ni uvjerenjima ni životnim okolnostima. Nikome. Ni svojim mislima, emocijama, željama. Vas ništa ne posjeduje jer znate da sve što imate je dato vama na korištenje. I ono što vi posjedujete nije vaše i nemate šta da izgubite, pa čemu briga?
Jedina sreća koju vam ne mogu uzeti je ona koju stvorite i otkrijete da imate u sebi. Neovisno od bilo koga, bilo čemu, bez straha od prošlosti i budućnosti. I gdje je ta sreća? Sreća je u vjeri, sreća je sa Stvoriteljem. On je vječan. Sreća je u življenju vlastitih potencijala koje nam je On dao umjesto što ih zaključavamo u sebi. Sreća je u napretku i kretanju ka Njemu.
Bog je sa vama ako se vi mislima i srcem okrećete Njemu, ako je On vaša kibla oko koje se okreće cijeli vaš život, dinamično i sa povjerenjem. Vi trebate da usput otkrivate svoje sposobnosti, dizajnirate svoj život kako On voli. I ako vas ništa ne može pokolebati ako vjerujete u proces vraćanja Njemu i ako učite, vi otkrivate sreću u sebi, sreću sa Njim, vi ste zaštićeni, vođeni, vi živite svoje snove umjesto strahove i vi ste probuđeni na ovom svijetu. Vi ne spavate, već otkrivate i koristite stabilnost, stalnost, snagu, neokolebljivost, milost, ljubav, dobrotu prema svemu što diše i ne diše. To je poenta.
Mi padamo na ispitu zato što ne učimo, zato što nam je mrsko čitati i sticati znanje u sebi i oko sebe. Mi padamo na ispitu je mislimo da je sve onako kako izgleda. Mi ne vidimo blagodat i lekciju iza iskušenja, i iza teškoća ne vidimo prilike koje nam kažu gdje griješimo i šta treba da popravimo kod sebe. Za nas postaje sve kazna, nešto usmjereno protiv nas, umjesto da vidimo u tome lekciju i priliku za vlastiti rast. Mi samo reagujemo i postajemo marionete života. Mi smo previše materijalni, a mi nismo samo materijalna bića. Mi zaboravljamo ko smo.
Kad naučimo balansirati materiju i duh, ovaj i onaj svijet, sve se mijenja.
Onome ko ne želi da nauči svaka životna tvorevina će nanositi bol i krivit će za to Boga život, ljude, samo ne sebe. To je poenta. Osvijestimo se, mi smo previše moćni sa Njim da bismo puzali po blatu ovog života. Naša duša nije za blato, već za visine. U svakom pogledu.
Autorica: Alma Taletović
Alma Taletović je književnica, autorica tri knjige, bavi se samopomoći i njena djela su spoj vjere , nauke i popularne psihologije. Ako niste zapratili njen rad na fb stranici Smiraj duše – Alma Taletović, učinite to ovdje. https://www.facebook.com/Smiraj-du%C5%A1e-Alma-Taletovi%C4%87-836835896381014/
