Tok mubarek mjeseci

U islamu vrijeme nije samo protok dana, nego proces unutarnjeg sazrijevanja. Ovi mubarek mjeseci su prilika da se ramazan dočeka svjesno i s jasnom namjerom. Ramazan ne dolazi da promijeni vrijeme, nego da oblikuje kompletnu čovjekovu ličnost.

Redžeb i ša‘ban u islamskoj tradiciji nisu samo mjeseci koji prethode ramazanu, nego vrijeme svjesne pripreme. Oni pozivaju vjernika da uspori, preispita se i uredi svoj odnos prema ibadetu, kako bi ramazan dočekao ne samo kalendarski, nego i svim svojim bićem.
Nije teško izbrojati godine, niti ramazane koje sam doživjela u svom životu. Ali ih neću brojati. Umjesto brojanja, izgovorit ću dovu, onu koja je nadahnuće svih mojih osviještenih ramazana. Dovu koja nas dočekuje već na pragu redžeba: Allahumme barik lena fi redžebe ve ša‘bane ve belligna ramadan. (Gospodaru moj, blagoslovi mi redžeb i ša‘ban i podari mi da dočekam ramazan) Ovo nisu samo riječi jedne dove; ona je i naš svakodnevni podsjetnik koji nas vraća suštini ovih mubarek mjeseci. Što je češće izgovaramo, to nas snažnije usmjerava ka vrijednostima ovih dana i pojačava svijest o potrebi potpune predanosti.

U ovim mjesecima više ne molimo samo za jedan dan: “Gospodaru, hvala Ti što si me proživio u ovaj dan”, u duhu poznate izreke: Kada osvaneš, ne očekuj da ćeš omrknuti, i kada omrkneš, ne očekuj da ćeš osvanuti.
Sada molimo šire i dublje – da proživimo dva mjeseca i osvanemo u ramazanu. Više ne živimo samo za dan, nego za odabrani mjesec. A zatim i za njegove trećine: prvu, drugu i treću.

Zašto tri mjeseca i tri trećine?

Zato što su to faze, stepeni i mjere rasta i sazrijevanja. Svako godišnje doba ima svoja tri mjeseca: da ono što treba sazreti- sazrije; što treba očistiti – da se očisti; što treba sagorjeti- da sagori; što treba smrznuti – da se smrzne do srži. Sve kako bi se preoblikovalo u novu, potrebnu formu.
Tako i u ova tri mubarek mjeseca – unutar nas treba da se nešto dogodi: da sagori, očisti se i obnovi; da se preuredi naše cjelokupno biće i ponovo osposobi za nastavak života po dunjalučkom ritmu.

Stoga je redžeb slikovito predstavljen kao mjesec sjetve, ša‘ban kao mjesec zalijevanja i rasta, a ramazan kao vrijeme ubiranja plodova. Tada beremo plodove svoga srca: dove, posta, ibadeta i dobrih djela vlastitih ruku.
Ti plodovi nisu ograničeni samo na ramazanske dane. Oni postaju posebna nafaka kojom se hrani naše duhovno biće u mjesecima koji slijede. Ako čovjek ponovo doživi naredne mubarek mjesece, oni mu postaju plodno tlo za još veći napredak. A ako ih ne doživi, tada ono što je zasadio i ubrao ostaje kao trajna opskrba, nafaka koja će, Allahovom milošću, pratiti čovjeka i na Ahiretu.
Zato su ovi mjeseci više od kalendarskog slijeda. Oni su posebna prilika: poziv na svjesno življenje, na odgovornost prema vlastitom biću i na razumijevanje da vjera nije trenutak, nego trajni proces s dugoročnim dometima, proces u kojem se čovjek, korak po korak, priprema da bude bolji i bliži Onome Koji ga je stvorio.

Za Akos.ba piše: Razija Maksumić