Tajanstvene ličnosti u Kur’anu: Zul-Karnejn – čovjek koji je stigao na krajnji istok i krajnji zapad

 Piše: Nezir Halilović

U cjelokupnoj povijesti čovječanstva malo je interesantnih ličnosti poput Zul-Karnejna. Nas su naučili da muslimane posmatramo samo kao ‘dobre ljude’ koji pošteno žive i ništa više od toga.

Međutim, kazivanje o Zul-Karnejnu nam nudi savršeni prikaz jednog velikog, dostojanstvenog, moćnog i pravednog muslimana kome je Uzvišeni Allah podario vlast na cijeloj Zemlji, ogromno znanje, zadivljujuću mudrost, neviđenu snagu i pripisao mu zaslugu za upućivanje stanovnika Zemlje na Pravi put.

Ko je, ustvari, bio Zul-Karnejn?

Postoji veliko razilaženje među islamskim učenjacima u pogledu Zul-Karnejna. Ko je bio, iz kog dijela svijeta potiče, u kom vremenu je živio, pa čak i pogledu toga da li je uopće bio čovjek ili melek. Dok neki islamski učenjaci smatraju da je bio poslanik, drugi to negiraju i kažu da je on bio samo pravedni i mudri vladar kojeg je Allah obdario Svojim blagodatima. Ovdje ćemo navesti najpoznatija mišljenja o tome.

Prvo: On je iz Himjera i bio je jedan od vladara Tubb’a iz Jemena čije je pravo ime bilo Ebu Bekr b. Afrikaš. Sa svojim vojskama je stigao do obale Sredozemnog mora, te pregazio Tunis, Maroko i druge zemlje i sagradio je grad koji je nazvao Afrika i po tom gradu je cijeli kontinent dobio ime, a to je i ime njegovog oca. Nazvan je Zul-Karnejnom zato što je došao do mjesta izlaska i zalaska Sunca. Dokaz da je on iz Himjera je to što su Himjerani nazivali svoje vladare sa Zul-taj i taj.

Drugo: Dio uleme smatra da je on, ustvari, Aleksandar Makedonski, Aristotelov učenik. On je ratovao protiv Perzije i uspio poraziti perzijskog vladara Darija i zauzeti njegovo carstvo. Osvojio je i Egipat, sagradio Aleksandriju i krenuo u pohod na Indiju. Historija ne zna ni za jednog vladara koji je više osvojio i duže vladao od njega. Sa druge strane, ovo mišljenje većina uleme odbacuje iz jednostavnog razloga što je Aleksandar Makedonski bio dokazani nevjernik i veliki grješnik koji je činio najteže harame, što se nikako ne uklapa u kur’anski opis Zul-Karnejnove ličnosti, jer on je dobri, iskreni vjernik, pravedni vladar i daleko od svega što je poznato za Aleksandra. Pojedini alimi, poput Abdulkerima el-Hatiba, pokušavaju braniti teoriju po kojoj je vrlo vjerovatno da je Aleksandar bio vjernik budući da je bio Aristotelov učenik, a Aristotel je vjerovao u jednog Boga kojeg je nazivao Prvim Uzrokom.. Isto tako, on ističe mogućnost da je Aleksandar tokom svojih pohoda mogao doći u dodir sa pravom vjerom i prihvatiti je. Međutim, sve to su samo pretpostavke, a dokazano je da je Aleksandar umro kao paganin nakon noći provedene u razvratu.

Treće: On je jedan od perzijskih vladara po imenu Efridon b. Esfijan. Drugi, pak, smatraju da se radi o čuvenom perzijskom vladaru Kiru i da je on najbliži opisu navedenom u Kur’anu o Zul-Karnejnu. Treći pak, a među njima je i Muhammed Et-Tahir b. Ašur, smatraju da je on jedan od vladara Kine za što navodi brojne predaje. Sve u svemu, istina je jedino ono što kažu Kur’an i Sunnet a to je da je Zul-Karnejn bio musliman, plemeniti vladar kome je Uzvišeni Allah otvorio vrata Svoje milosti, a sve ostalo je manje važno.

Ibn Abbas je rekao: „Zul-Karnejn je bio dobri, plemeniti vladar s kojim je Uzvišeni Allah bio zadovoljan, kojeg je pohvalio u Svojoj Knjizi i pružio mu Svoju pomoć. Hidr je bio u predvodnici njegove vojske i imao je položaj njegovog savjetnika koji odgovara položaju današnjeg vezira.“

Neizmjernost Allahovih blagodati

Uzvišeni Allah u Svome Govoru izravno kaže da mu je dao vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi. Tu se ističe riječ sebeb – tj. uzrok. Abdurrahman b. Zejd b. Eslem kaže: „To se odnosi na poznavanje jezika. On nije krenuo u borbu protiv bilo kojeg naroda, a da im se nije obraćao na njihovom jeziku.“ Ibn Kesir kaže: „Ispravno je da to obuhvata sve uzroke i uvjete koji vode ka realizaciji njegovog cilja u vlasti i svemu ostalom. On je iz svakog područja koje bi zauzimao usvajao stvari, sprave, hranu, potrebne tovare i sve to bi koristio protiv naroda iz drugog područja na koje bi išao.“ Pored toga, tu je poznavanje jezika naroda kojima bi dolazio sa svojom vojskom, jedinstveno vođenje uspješnih ratova bez ijednog poraza, poznavanje zemalja, naroda, običaja, poznavanje ljudske prirode i reakcija na promjene, poznavanje najkompliciranijih tehnologija, poput topljenja gvožđa, kombinovanje jednog metala sa drugim, itd. Nemoguće je na ovako malom prostoru nabrojati sve što mu je Uzvišeni Allah darovao od mogućnosti. Ono što je svakako zanimljivo jeste upravo njegov odnos prema sposobnostima koje mu je Uzvišeni Allah darovao. Naime, on nije ostavio ni jednu sposobnost, a da je nije iskoristio. Poseban je, opet, momenat to što je on na svim svojim sposobnostima, pojedinačno i u cjelini, bio neizmjerno zahvalan Uzvišenom Allahu. Suprotno tome, većina današnjih muslimana uglavnom nije ni svjesna svojih mogućnosti, kao prvo- ako su pojedinih i svjesni koriste ih samo onda kada moraju, kao drugo; a kao treće- kada biste nekoga od nas upitali: „Jesi li zahvalan Allahu, dž.š., zato što ti je podario sposobnost da, recimo, voziš auto?“, nesumnjivo bi dobili odgovor u formi protupitanja: „Šta ti je budalo?“

Zul-Karnejnovi misionarski pohodi – pohod na zapad

Uzvišeni Allah u suri El-Kehf, odmah nakon kazivanja o Musau i Hidru, navodi kazivanje o Zul-Karnejnu. I pitaju te o Zul-Karnejnu. Reci: ‘Kazat ću vam o njemu neke vijesti.’ Mi smo mu dali vlast na Zemlji i omogućili mu da izvrši ono što želi. I on pođe. Kad stiže do mjesta gdje Sunce zalazi, učini mu se kao da zalazi u jedan mutan izvor i nađe u blizini njegovoj jedan narod. ‘O Zulkarnejne’ – rekosmo Mi – ‘ili ćeš da ih kazniš ili ćeš s njima lijepo da postupiš?’ ‘Onoga ko ostane mnogobožac’ – reče – ‘kaznit ćemo, a poslije će se svome Gospodaru vratiti, pa će ga i On teškom mukom mučiti. A onome ko bude vjerovao i dobra djela činio – nagrada najljepša, i s njim ćemo blago postupiti.’” (El-Kehf, 83-88.) Čitajući ovo kazivanje čovjek osjeća da Zul-Karnejn uopće nije bio poput ostalih ljudi, niti vladar poput ostalih vladara, jer podareno mu je mnoštvo dragocjenih osobina: mudra politika, nevjerovatna moć i snaga da putuje zemljom od istoka do zapada, širenje islama gdje god je došao, savršeno poznavanje najznačajnijih nauka za gradnju, ratovanje, pozivanje u islam, upravljanje osvojenim zemljama, itd., a na sve to mu je Uzvišeni Allah dodatno povećao znanje, spoznaju, bogobojaznost i nadasve zahvalnost. On je sa svojom vojskom došao do mjesta za koje ljudi danas uopće ne znaju i pored precizne geografije, kamera i satelita. Došao je do mjesta na kome Sunce zalazi i učinilo mu se kao da zalazi u mutni izvor. U pogledu ovog mjesta i ovog izvora postoje također različita mišljenja islamske uleme, počevši od toga da je u pitanju alegorija, pa do toga da se radi o pravom mutnom izvoru, kako je doslovno navedeno. Uglavnom, došao je do mjesta nakon kojeg se dalje ne može ići i tu je zastao i tamo našao nevjernički narod. Tu počinje svoju glavnu zadaću a to je pozivanje ljudi na put istine i pravde – islama. Njegov metod je bio vrlo uspješan zato što je, u suštini, vrlo konkretan i jednostavan, a riječ je o metodu izbora između tergiba (dobrovoljnosti) i terhiba (odgovornosti). Nakon očigledne istine s kojom je došao svako je imao pravo da izabere što želi i shodno tome da izabere način na koji će biti tretiran. Na taj način Zul-Karnejn je pokazao da je objedinio pojam pravde u svom govoru i svome djelu.

Pohod na istok

Nakon što je ispunio svoj zadatak i popravio stanje čovječanstva na zapadu, Zul-Karnejn se usmjerava u pravcu istoka da i tamo učini istu stvar. Zajedno sa svojom vojskom je krenuo u pravcu istoka i išao sve dok nije stigao do mjesta gdje Sunce izlazi. Tamo je zatekao ljude koji su živjeli najprimitivnijim načinom života i koji su bili ogrezli u lijenosti i neimaštini. Hodali su potpuno nagi i nisu imali ni jednog objekta za stanovanje, niti ijednog zasađenog drveta ili posijanog usjeva. Živjeli su poput nekih životinja u rupama i pećinama, ali zato su u pogledu nevjerovanja, nereda, griješenja bili potpuno izjednačeni sa onima na zapadu. Sa njima je postupio potpuno isto kao sa stanovnicima zapada. Uzvišeni govori: I on opet pođe. I kad stiže do mjesta gdje Sunce izlazi, on nađe da ono izlazi iznad jednog naroda kome Mi nismo dali da se od njega bilo čim zakloni. I on postupi s njima isto onako kako je s onima prije postupio. (El-Kehf, 89-91.) Zul-Karnejn je bio dobro obaviješten o svim neophodnim detaljima, a posebno dobro je poznavao ljudsku prirodu i sklonosti, što mu je, uz poznavanje jezika i prostora, davalo ubjedljivu nadmoć nad ostalim ljudima.

Pohod između dvije planine

Nakon toga prolazi određeni vremenski period za čiju dužinu nikad nećemo saznati i on sa svojom vojskom kreće u treći pohod, ali ovaj put nije ni na istok ni na zapad, nego do mjesta između dvije planine. Ništa preciznije se ne može reći o tom mjestu. Razni istraživači su nudili razne pretpostavke o mogućim lokacijama tih planina, ali sve one zajedno ne prelaze dalje od običnih pretpostavki. Uzvišeni Allah jedino zna o kojem mjestu i planinama se radi. Tu naiđe na narod koji je dostigao dno u neznanju, kao što su oni sa istoka dostigli dno primitivizma i nemorala, tako da su jedva razumijevali govor, i pored mnoštva jezika koje je Zul-Karnejn poznavao. Međutim, Zul-Karnejn se, s mukom, ipak uspijeva sporazumjeti sa njima, kad, gle čuda, oni ga obavještavaju o nekim čudnim narodima koji se zovu Je’džudž i Me’džudž, i koji čine veliki nered na Zemlji. Oni mu predlažu da između njih postavi branu i nude mu bogatu nagradu za to. Upravo u tom momentu dolazi do izražaja veličina islamske ličnosti bez obzira na kom se položaju nalazio. Jeste li ikada čuli i za jednog vladara koji je svom narodu rekao: „Ne trebaju mi više porezi ni zlato, imam dovoljno!?“ Ovo je pitanje za mirnu situaciju, dok je vladar u svome dvorcu i okružen svojim bogatstvom. Šta tek mislite, da se vladar odrekne bogatstva koje mu se nudi dok je u pohodu i to u slučaju kada se od njega traži da uradi krupan posao?! Ako već niste istraživali ovo pitanje, onda bolje i nemojte, jer izuzev Zul-Karnejna nikada ni jedan vladar neće ponoviti njegove veličanstvene riječi: “Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao!” Sada ćemo se pridružiti tekstu Kur’ana koji prelijepo opisuje te događaje.

Izgradnja zida koji je predznak Sudnjeg dana

I on pođe. Kad stiže imeđu dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. ‘O Zulkarnejne’ – rekoše oni – ‘Je’džudž i Me’džudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.’ ‘Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao’ – reče on. ‘Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići. Donesite mi velike komade gvožđa!’ I kad on izravna dvije strane brda, reče: ‘Pušite!’ A kad ga usija, reče: ‘Donesite mi rastopljen mjed da ga zalijem.’ I tako oni nisu mogli ni da pređu niti su mogli da ga prokopaju. ‘Ovo je blagodat Gospodara moga!’ – reče on. ‘A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.’ (El-Kehf, 92-98.) Zul-Karnejn je od tog naroda tražio samo da učine tri stvari: da sakupe gvožđe, da ‘pušu’, tj. pomognu pri topljenju željeza i da donesu mjed; a on je sa svoje strane učinio tri stvari: izravnao je dva brda komadima gvožđa, rastopio je gvožđe do tačke koju je želio i sve to zalio rastopljenim mjedom. Vidimo da je svako uradio svoje zadatke u skladu sa svojim mogućnostima, pa sada vi slobodno zamislite kolike su bile mogućnosti tog velikana kada u to vrijeme gvožđem poravnava dvije planine, kada, bez ikakve željezare i visoke peći rastapa gvožđe, kada toliko precizno poznaje kombinacije metala i rezultat te kombinacije i kada već rastopljenoj planini gvožđa uspijeva prići i zaliti je rastopljenim mjedom. Sigurno se pitate zašto Zul-Karnejn nije sačekao napad Je’džudža i Me’džudža i porazio ih kad je već uspio poraziti sve zemaljske narode?! Zašto je dizanjem brane izbjegao sukob sa njima?! Odgovor na to će nam dati Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji govori o kraju dunjaluka, tj. kada Uzvišeni Allah obavijesti Isa, a.s., o njihovom izlasku: „Ja sam izveo robove Moje, protiv kojih se niko neće moći boriti, pa skloni robove Moje na Tur.“ (Muslim). Vidimo da se izričito kaže da se protiv njih niko ne može boriti i da će Isa, a.s., učiniti isti potez koji je učinio Zul-Karnejn, samo u obrnutom smjeru. Naime, prvi put, da bi sačuvao ljude od njihovih navala, Zul-Karnejn je podigao branu kojom ih je izolovao od ostatka čovječanstva. Kada nastupi Allahovo obećanje i desi se njihova najezda Isa, a.s., će skloniti čovječanstvo od njih na brdo Tur, najvjerovatnije iza brane. Kasnije, u našim vremenima, učenjaci će dokazati da odabir gvožđa i mjeda nije bio nimalo slučajan, jer je njihovom kombinacijom dobiven jedan od najčvršćih metala na zemlji. Ali, očigledno je da muslimane već generacijama više interesiraju „sapunice“ i filmovi, nego istina koja se tako izvanredno i poučno prezentira u Kur’anu.

Zul-Karnejn i Hidr

Kazivanje o Hidru smo već naveli, međutim zanimljiva je blizina ta dva kazivanja, i u Kur’anu a i u ljudskoj duši dok čita Kur’an. Postoje brojne predaje, naravno različite vjerodostojnosti, o tome da li su njih dvojica bili zajedno. U jednoj od predaja hafiz Ibn Asakir, u predgovoru o Zul-Karnejnu, navodi od Ebu Džafera koji kaže da je njegov otac bio upitan za Zul-Karnejna, pa je rekao: «On je bio jedan od Allahovih dobrih robova, i kod Allaha je bio na ogromnom stepenu. Vladao je prostorom od istoka do zapada i imao je bliskog prijatelja među melekima, kojeg su zvali Rifail. On ga je posjećivao. Između ostalog jedne prilike mu je rekao: „Pričaj mi, kakav je vaš ibadet na nebu?“ Melek zaplaka, pa reče: „A šta je vaš ibadet u odnosu na naš? Na nebu postoje meleki koji stalno stoje na kijamu, nikada ne sjedaju, govoreći: ‘Gospodaru, nismo Te obožavali onako kako Tebi dolikuje!’ Na to Zul-Karnejn zaplaka i reče: „Rifaile, želja mi je da budem dugovječan, kako bi što više obožavao svoga Gospodara.“ On mu reče: „Stvarno to želiš?“ Zul-Karnejn reče: „Da.“ Melek mu reče: „Allah ima jedan izvor koji se zove ‘Voda života’, ko se napije iz njega neće nikad umrijeti, sve dok on sam ne zatraži od svoga Gospodara da umre. Zul-Karnejn ga upita: „Znaš li gdje se nalazi taj izvor?“ Melek reče: „Ne, ali mi na nebu pričamo o tome kako Allah ima jednu mračnu zemlju u koju nikada ni jedan čovjek niti džinn nije kročio i mi mislimo da je taj izvor u toj zemlji.“ Zul-Karnejn sazva sve učenjake na Zemlji i upita ih za navedeni izvor, ali mu oni odgovoriše: „Mi ništa ne znamo o tome.“ On ih upita: „A znate li išta o Allahovoj ‘zemlji mraka’?“ Kad jedan od njih upita: „Zašto pitaš o tome?“ Zul-Karnejn mu objasni, a on reče: „Čitao sam u Ademovoj oporuci da se spominje ta zemlja i ona se nalazi kod Sunčevog roga.“ Zul-Karnejn se odmah spremi na put i provede dvanaest godina u putovanju dok ne stiže do granice te tame. Kad vidješe da to uopće nije mrak noći nego nešto što se komeša poput dima. On okupi vojsku i reče im: „Ja želim da uđem u nju.“ Međutim oni ga spriječiše, a alimi koji su bili zajedno sa njim ga upitaše kako da to urade a da se Allah ne rasrdi na njih?! On odbi i od vojske izabra šest hiljada konjanika. Hidra postavi za svoju prethodnicu na čelu dvije hiljade konjanika. Hidr krenu pred njim, a znao je šta on traži, ili je Zul-Karnejn od njega to skrivao. Dok je on tako išao, pred njim se ukaza jedna dolina i on pomisli da je izvor u toj dolini. Kada stiže do ruba doline, zaustavi svoju pratnju, a on krenu naprijed i nađe se na ivici izvora. Skinuo je svoju odjeću, kad vidje da je voda bjelja od mlijeka i slađa od meda. On se napi iz njega, uze abdest i okupa, a potom izađe, obuče svoju odjeću i vrati se. Zul-Karnejn je krenuo pa je promašio. I dalje navodi ostatak priče.»

saff.ba