To je bio Muhammed alejhi selam (III dio)

Kako se Poslanik odnosio prema svojim drugovima? 1. Enes je, radijallahu anhu, sluga Poslanikov, salallahu alejhi we sellem, kazao: “Deset godina služio sam Poslanika,salallahu alejhi we sellem, i nikada mi nije rekao ′uh′, niti je kazao za nešto što bih uradio: ′Zašto si to uradio?′, niti, pak, za nešto što ne bih uradio: ′Zašto to nisi uradio?′ Nikome nije uskraćivao pravo koje mu je pripadalo”. (Buhari)

2. Aiša je, radijallahu anha, rekla: “Poslanik, salallahu alejhi we sellem, nikada nije nikoga udario. Nije udario ženu niti slugu”. (Ez-Zerkani)

3. Ebu Hurejre je, radijallahu anhu, kazao: “Otišao sam na pijacu sa Poslanikom, salallahu alejhi we sellem, da kupi sebi nešto za obući. Prodavač je pohitao da poljubi Vjerovjesnikovu, salallahu alejhi we sellem, ruku. Međutim, on je povukao ruku sebi i spriječio ga da to učini rekavši: ′Tako postupaju stranci prema svojim kraljevima, a ja nisam kralj! Ja sam čovjek kao i vi′. Zatim je uzeo odjeću, a ja sam želio da je ponesem umjesto njega. Odbio je to i kazao: ′Vlasnik stvari je najpreči da je lično nosi′”.

4. Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, jednoga dana bio na putovanju sa grupom ashaba. Kada je nastupilo vrijeme jela odlučiše da zakolju i pripreme ovcu. Jedan od njih reče: “Ja ću je zaklati”. Drugi dodade: “Ja ću je oguliti”. Treći reče: “Ja ću je ispeći”. Poslanik, salallahu alejhi we sellem, kaza: “A ja ću sakupiti drva”. Oni odgovoriše: “Božiji Poslaniče, mi ćemo to uraditi umjesto tebe”. On na to odgovori: “Znam da bi ste vi to uradili. Ali, mrsko mi je da se izdvajam među vama. Zbilja, Uzvišeni Allah ne voli da se Njegov rob uzdiže iznad svojih drugova”. (Ez-Zerkani)

5. Jedan ensarija koji se zvao Ebu Šu’ajb rekao je svome slugi mesaru: “Pripremi hranu koja će biti dovoljna za pet osoba. Želim pozvati Poslanika, salallahu alejhi we sellem, kao jednog od tih pet osoba jer primjetio sam da je gladan”. Nedugo zatim taj ensarija uradio je ono što je namjerio. Međutim, sa gostima je došao neki nepoznat čovjek. Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, rekao domaćinu: “Ovaj čovjek nas je slijedio pa ako hoćeš dozvoli mu da nam se pridruži, a ako želiš da se vrati on će se vratiti”. Ensarija reče: “Neka nam se pridruži!” (Buhari)

6. Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, imao običaj prihvatati ispriku zbog pričinjene neugodnosti od svojih drugova i nikome ne bi prkosio onim što ne voli. Kada bi ga obavijestili o nečemu što nije volio, upozoravao je na štetnost takvoga postupka riječima: “Šta mislite o onima koji rade tako i tako”, ne spominjući ime onoga ko je tako postupio.

7. Poslanik, salallahu alejhi we sellem, nije volio da se ustaje pred njim kada bi došao. Sjedao bi tamo gdje je bilo prazno mjesto. Obilazio je pijace i podsticao ljude na povjerenje zabranjujući im varanje i prijevaru u međusobnim odnosima.

8. Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, imao običaj da se potpuno posveti svome sagovorniku tako da bi ta osoba pomislila da mu je najdraži drug.

9. Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, pokazivao naklonost prema onima koji su među prvima prihvatili islam i učestvovali u džihadu čak i ako su bili neuki.

10. Poslanik se, salallahu alejhi we sellem, savjetovao sa svojim drugovima i pitao ih za mišljenje o političkim, ratnim i ovosvjetskim pitanjima. Prihvatao je njihova mišljenja čak i kada su bila oprečna njegovom stavu, kao što se desilo tokom bitke na Bedru i na drugim mjestima.

Poslanikova pobožnost i skrušenost Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, veoma često preispitivao svoj odnos prema Uzvišenom Allahu. Bio je izrazito pobožan, osjećao je strah pred Allahom i mnogo je činio ibadete. Noću bi provodio dugo vremena klanjajući noćni namaz, čineći ruku’ i padajući na sedždu sve dok mu stopala ne bi otekla. Plakao je iz strahopoštovanja prema Allahu tako da bi se iz njegovih prsa čuo zvuk kao kad lonac vrije. Aiša bi mu, radijallahu anha, govorila: “Božiji Poslaniče, zašto sve to činiš kad ti je Allah oprostio prijašnje i buduće grijehe?” On bi joj odgovarao: “Pa, zar da zbog toga ne budem rob zahvalni!?”

Mnogo bi spominjao Allaha kada bi želio jesti, piti, ustati, sjesti ili početi nešto raditi. Sve bi to otpočinjao riječima: ″U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!″ A kada bi nešto završio kazao bi: ″Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova!″

Stalno je upućivao dove svome Gospodaru. Ovo su neke od Poslanikovih, salallahu alejhi we sellem, dova:

“Gospodaru moj, utječem Ti se od znanja koje ne koristi, djela koje se ne prima i dove koja nije uslišana”. (Ahmed, Hakim)

“Gospodaru moj, samo od Tebe tražim svako dobro, ono što mi je znano od toga i što mi je nepoznato, i utječem Ti se od svakoga zla, poznatog i nepoznatog”. (Ebu Davud, Et-Taberani)

“Gospodaru moj, učini da naša djela imaju dobar svršetak i posljedice, i zaštiti nas od poniženja na ovome svijetu i kazne na budućem svijetu”. (Ahmed, Hakim)

“Gospodaru moj, utječem Ti se od nestanka Tvoje blagodati, prestanka Tvoje zaštite, Tvoje iznenadne kazne i Tvoje srdžbe”. (Ebu Davud, Tirmizi)

“Gospodaru moj, utječem Ti se od loših osobina, ružnih postupaka, strasti i bolesti”. (Tirmizi)

Nakon što su pripadnici plemena Sekif, u Taifu, odbili prihvatiti njegov poziv u islam, uvrijedili ga i nahuškali drznike i djecu da ga gađaju kamenjem tako da mu je krv potekla iz nogu, Poslanik je, salallahu alejhi we sellem, uputio svome Stvoritelju ovu veličanstvenu dovu: “Gospodaru moj, Tebi se utječem od nemoći svoje i slabog utjecaja među ljudima. O Najmilostiviji, kome me ostavljaš? Ti si Gospodar nemoćnih! Ti si moj Gospodar! Kome me to prepuštaš? Neprijatelju dalekome koji me dočekuje namrštena lica!? Ili, pak, rođaku bliskome kome si dao vlast da može odlučiti o meni!? Ako Ti, Gospodaru moj, nisi srdit na mene onda za sve ove patnje ja ne marim jer Tvoj oprost meni je draži! Utječem se Svjetlu Tvojega Lica Kojim su obasjana nebesa i Zemlja, Kojim su iluminirane tmine i na Kojem počivaju ovaj i onaj svijet da otkloniš od mene srdžbu Svoju ili da kaznu Svoju spustiš na mene! Tebi se prepuštam kako bi zadovoljan sa mnom bio jer snaga i moć pripadaju isključivo Tebi!” (Taberani) (nastaviće se…)

(akos.ba/nur-islam.com)