Svijest i materija
Piše: Mustafa Spahić
Svako društvo oscilira između islaha (reda) i fesada (nereda). Kada se pitanje stvaranja svijeta i čovjeka svede na sirovu materiju, a Božija uputa isključi, nauka postaje nijema pred Tajnom – i time se otvaraju vrata najvećim zabludama
„O čovječanstvo, evo jednog primjera pa ga poslušajte, primite i uvažite. Svi oni i bilo koji kojima se vi, osim i mimo Allaha, klanjate i koje obožavate, ne mogu nikako i nikada ni mušicu (komarca stvoriti), makar se svi radi toga sakupili, organizirali i ispomagali. A ako bi im ispred njih mušica (komarac) nešto ugrabili i uzeli, svi oni zajedno to ne bi mogli od njih izbaviti, vratiti, spasiti i u prvobitno stanje povratiti. Daif je slab, nejak i mizeran – jer zaista je slab, nejak i mizeran i onaj koji se klanja, kao i onaj kome se klanja. Oni ne poimaju, ne znaju i ne priznaju kolika je Allahova odredba i moć. Zaista, Allah je, uistinu, moćan i silan.“(El-Hadždž, 73-74)
Svjesni, savjesni i iskreni vjernici u okviru Allahovog reda i poretka- islaha – vjeruju i uvjereni su na temelju Allahove knjige, riječi i istine: svijet, život, čovjeka, sve ljude, anorganski, organski, biljni, životinjski svijet i sva stvorenja, bilo vidljiva ili nevidljiva, stvorio je samo Allah džellešanuhu. To je čisti i nepobitni tevhid. U starim klasičnim kitabima, kada je nauka bila nauka, prožeta i oplemenjena etikom, pisalo je da univerzalna pravda postoji samo u potpunoj harmoniji i skladu između svemira i Zemlje, između svijeta i ljudi, između prirode i društva, između anorganskog i organskog, biljnog, životinjskog i ljudskog svijeta, između prava i morala, između svijeta stvarnosti i svijeta vrijednosti, između ideala i interesa, između ruha i nefsa, između dunjaluka i ahireta. Samo vjera kroz tevhid daje odgovor na to. A upravo to piše i Hegel kada kaže da je samo religija istina za sve.
Temelj stvarnosti – svijest ili materija
Kvantna fizika danas putem laboratorijsko-empirijskih i znanstvenih istraživanja potvrđuje novu paradigmu prema kojoj je svijest, a ne materija koja je u neprestanom procesu i promjeni, temelj svega postojanja.
Larry Dossey piše da um nije prostorno ni vremenski ograničen mozgom i tijelom, iako može djelovati kroz mozak i tijelo. Kao rezultat toga, ako je um nelokalan, postoji jedan um koji je identičan onome što zovemo duša. Postoje dokazi da se um ponaša na nelokalan način. Možda je to teško zamisliti, ali fizikalni eksperimenti pokazuju da je nelokalnost karakteristika svijeta na subatomskom nivou. Amit Goswami, profesor fizike, nastavlja u istom stilu i piše da mentalni fenomeni poput svijesti o sebi, slobodne volje, kreativnosti, pa čak i izvanosjetilne percepcije, dobijaju jednostavne i zadovoljavajuće odgovore kada se problem uma i tijela preformuliše. Odnos uma i mozga omogućava nam da sebe u cjelini shvatimo u skladu s onim što stoljećima tvrde velike duhovne tradicije. Svemir je sastavljen od jednog cjelovitog polja svijesti, neograničenog, nepodijeljenog i vječnog. Tu istu svijest individualno se doživljava kroz materijalne nosače – slično struji koja prolazi kroz bakarne ili druge žice, ili svjetlosti koja prolazi kroz stakleni prozor. Ali kao što ni žica nije sama struja, niti je prozor svjetlost, tako ni tijelo nije svijest – koju nazivamo tijelom i umom. Međutim, sama ta percepcija je iluzija. Ili, kako bi rekli učitelji, potrebno je prodrijeti duboko iza ovog iluzornog identiteta da bi se sebe doživjelo kao ono temeljno cjelovito polje Jednote svijesti.
Tevhid je red
Nikada pripadnici, sljedbenici religija nisu se pomirili s učenjima naturalista, materijalista i ateista da je svemir prazan i pust prostor i da kao objekt služi za osvajanje i nezajažljivu eksploataciju. Za neke je svemir ispunjen pneumom i eterom, a za vjernike u njemu se nalaze meleki – anđeli koji neprestano slave i veličaju Stvoritelja, a na ljude spuštaju dobre, plemenite i mudre misli. U okviru jedinstva svijeta i života na temelju Tevhida, uputno je i neophodno navesti prvi ajet iz sure En-Nisa:
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas stvara od istovjetnog nefsa (iste egzistencijalne duše), po istom kodu, formuli, zakonu, i od istog čovjeka, a od njega je stvorio i drugu njegovu, te od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao i umnožio. I Allaha se bojte, čijim imenom jedni druge molite, i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah zaista, stalno nad vama bdi.” U okviru islaha – reda i poretka, Poslanik zapaža da kada čovjek dođe u neko društvo, bez obzira koliko je brojno, njegova duša će brzo zapaziti i prepoznati njoj najsrodniju i najbližu dušu. To je, ustvari, objašnjenje prijateljstava među ljudima, ukoliko su u pitanju unutrašnji, a ne vanjski interesni razlozi u kojima je prijateljstvo kratko i riskantno. Ljudi fesada – nereda, neporetka, nesistema i izobličene svijesti ne idu dalje od materije i ovog prolaznog svijeta.
Thomas Huxley, poznat po knjizi „Novi vrli svijet“, fanatični i zagriženi sljedbenik teorije evolucije, godine 1863. pisao je: „Je li čovjek obični organizam? Da li je njegovo porijeklo potpuno različito od porijekla psa, ptice, žabe ili ribe? I da li on time opravdava one koji tvrde da čovjeku nije mjesto u prirodi i da nema stvarne veze s nižim životinjskim svijetom? Ili se čovjek razvio iz sličnog embriona i prošao iste spore i postepene progresivne promjene? U odgovor ni za trenutak ne treba sumnjati, niti je to trebalo posljednjih trideset godina. Čovjekovo porijeklo i raniji stadiji njegovog razvoja su nesumnjivo isti kao i kod životinja koje stoje direktno ispod njega na ljestvici razvoja. Bez imalo sumnje, čovjek je u ovom pogledu bliži majmunu, nego što je majmun psu.“Da je čovjek bliži majmunu nego što je majmun psu – to je samo umišljaj onih koji bježe od istine Božijeg stvaranja svijeta.
(IIN Preporod)
