Sura El-Ma’ida i identitet islamskog ummeta

Piše: dr. Atijje Adlan / Preveo i prilagodio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Svaka sura u Kur’anu ima jednu glavnu ili centralnu temu za koju se vežu sve druge teme dotične sure sa svekolikom njihovom raznolikošću i varijacijama. Pa, koja je to centralna tema sure El-Ma’ida iz koje su proizašle njene brojne i kompleksne teme?

Prvo, moramo pratiti povijesne tokove i okolnosti u kojima je objavljena ova sura, budući da je ona, po konsenzusu islamskih učenjaka, medinska sura. Njeno objavljivanje započelo je u šestoj godini po Hidžri i ostalo je otvoreno sve dok na Oprosnom hadžu nisu objavljene riječi Uzvišenog Allaha: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Ma’ida, 3.) 

Šesta godina po Hidžri je inače bila godina relativne stabilnosti, budući da je u Bici na Hendeku ”Allah nevjernike pune srdžbe odbio – nisu nimalo uspjeli –  i vjernike je Allah borbe poštedio.” Nakon čega je uslijedila poznata vojno-politička izjava Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja je personificirala tadašnju stvarnost: ”Od sada ćemo mi njih napadati, a ne oni nas.” I budući da je prijetnja Židova u Medini završila padom izdajničkog židovskog plemena Benu Kurejza i njihovog posljednjeg uporišta unutar grada, tako da im je ostalo još samo utvrđenje Hajber koje se nalazilo izvan Medine. 

Okolnosti su bile takve da je bilo prikladno da se obrati pažnja na muslimansko društvo iznutra, odnosno, na završetak njegove izgradnje i jačanje njegovih stubova.

 Muslimanska zajednica bila je jaka samim svojim pozivom u islam (da’va), zatim zbog prisustva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i kontinuiranog spuštanja Objave. Međutim, to je bilo novo društvo usred mora neprijatelja, koje je brzo raslo i razvijalo se, jer su mu se svakodnevno dodavali novi segmenti koji su stalno mijenjali njegovu prirodu i izgled, što je zahtijevalo ponavljanje procesa obnove i otklanjanje nedostataka, jer je to društvo koje će kroz povijest ostati model koji treba slijediti.

Sura El-Ma’ida, ako temeljito proučite njene teme, otkrit će vam da se bavi identitetom i karakterom muslimanske zajednice ili muslimanskog društva. Neophodno je da muslimanska zajednica – uprkos svojoj otvorenosti i interakciji s drugima – ostane odlikovana i prepoznatljiva po svom islamskom identitetu i karakteru. 

Tačno je da je identitet bio očit, da je kontekst bio istaknut i da se muslimanska zajednica razlikovala od džahilijjetskog i drugih društava svojim islamskim identitetom i rabbanijskim (božanskim) karakterom ili prirodom, ali su neki dijelovi u toj općoj slici zahtijevali jasnoću i istaknutost. I ostale su također neke crte na društvenoj, kulturnoj, intelektualnoj i psihološkoj mapi preko kojih je trebalo preći olovkom da bi se povećala njihova istaknutost, jasnoća i specifičnost.

Sada započinje veliki proboj i uspon za islamski ummet. Ummet danas stavlja nogu na prvu stepenicu univerzalnosti, univerzalnosti poslanice, islamskog poziva (da’va) i vođstva (vlasti). Neophodno je bilo obezbijediti sigurnost i trajnost islamske građevine, pa otuda i potreba za isticanjem karaktera i identiteta društva, posebno zbog mnogih okolnih utjecaja.

Naime, uprkos činjenici da je većina Jevreja bila protjerana zbog izdaje, njihov trag i utjecaj i dalje je ostao, a kršćani, unatoč njihove slabe veze sa vjerom čak i u to vrijeme, njihova religija je imala reputaciju religije velikog carstva, a tu je bilo i arapsko nasljeđe iz doba džahilijjeta. 

Primjećujemo da sura započinje ovim specifičnim pozivom: ”O vjernici!”, i samo Sura El-Ma’ida i sura El-Hudžurat započinju s ovim pozivom u Kur’anu, a obje su usredotočene na ”bojenje” muslimanske zajednice bojom posebnog islamskog identiteta i karaktera. 

Međutim, ”pero” sure El-Hudžurat ističe se po svojoj preciznosti, a ”pero” sure El-Ma’ida po svojoj obuhvatnosti. Sura El-Hudžurat nudi završne poteze ističući uzvišeni moral i odbacujući ono što nije primjereno muslimanima, dok sura El-Ma’ida postavlja glavne nijanse opće slike muslimanske zajednice i naglašava velike linije koje je razdvajaju i čine drugačijom od drugih zajednica.

Stoga, počnimo sa onim sa čime je započela i plemenita sura El-Ma’ida. Naime, budući da kulture i religije koje su okruživale muslimansku zajednicu i snažno se na nju naslanjale (židovstvo i kršćanstvo), ne pridaju mnogo pažnje zavjetima, ugovorima i poveljama, što je rezultiralo zaboravom, izmjenama (Božanske objave), tiranijom i ugnjetavanjem, te budući da su Židovi i kršćani sljedbenici religija koje su vremenski bile najbliže islamu, sura El-Ma’ida ih prikazuje na ovaj način: 

”Allah je prihvatio zavjet sinova Israilovih – a između njih bili smo postavili dvanaest starješina – i Allah je rekao: ‘Ja sam s vama! Ako budete molitvu obavljali i milostinju davali, i ako budete u poslanike Moje vjerovali, pomagali im i drage volje zajam Allahu davali, sigurno ću preći preko hrđavih postupaka vaših i uvest ću vas u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći. A onaj među vama koji ni poslije ovoga ne bude vjerovao – s Pravog puta je skrenuo.’

Ali, zato što su zavjet svoj prekršili, Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili. Oni su riječi s mjesta na kojima su bile uklanjali, a dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili. I ti ćeš kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im oprosti i ne karaj ih! – Allah, uistinu, voli one koji čine dobro.

Mi smo zavjet prihvatili i od onih koji govore: ‘Mi smo kršćani’ – ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani zaboravili, zato smo među njih neprijateljstvo i mržnju do Sudnjega dana ubacili; a Allah će ih, sigurno, obavijestiti o onome što su radili.” (El-Ma’ida, 12.-14.)

 Zatim: ”Mi smo od sinova Israilovih zavjet uzeli i poslanike im slali. Kad kod bi im koji poslanik donio ono što nije godilo dušama njihovim, jedne su u laž utjerivali, a druge ubijali.” (El-Ma’ida, 70.) 

Sve dok je situacija do te mjere opasna, neophodan je ovaj veličanstveni početak sure: ”O vjernici, ispunjavajte obaveze! Dozvoljava vam se stoka, ali ne ona koja će vam se navesti; dok obrede hadža obavljate, nije vam dozvoljeno loviti. Uistinu, Allah propisuje što On hoće.” (El-Ma’ida, 1.)

Ispunjavanje svih zavjeta i ugovora karakteristika je svih muslimana na nivou pojedinca, društva i države, i koliko je samo ajeta koji o tome govore na jasan i kategoričan način koji je muslimanima presjekao svaku mogućnost dvosmislenog tumačenja.

I ako bismo ustvrdili da ajet iz sure El-Ma’ida predstavlja sažetak onoga što se čini kategoričkim i nepobitnim, onda drugi ajeti na drugim mjestima u Kur’anu potanko govore o tome i nikome ne ostavljaju priliku da pobjegne od primjene kategoričkog značenja tih ajeta, kao što je u riječima Uzvišenog Allaha: 

”I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite. 

I ne budite kao ona koja bi svoju pređu rasprela kad bi je već bila čvrsto oprela, i ne služite se zakletvama svojim da biste jedni druge prevarili samo zato što je jedno pleme mnogobrojnije od drugog. Allah vas time samo iskušava, a na Sudnjem danu će vam, doista, objasniti ono oko čega ste se razilazili. 

Da Allah hoće, učinio bi vas sljedbenicima jedne vjere, ali, On u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put ukazuje onome kome On hoće; i vi ćete doista odgovarati za ono što ste radili. 

I ne služite se zakletvama svojim zato da biste jedni druge varali, da se ne bi pokliznula noga koja čvrsto stoji, i da ne biste nesreću iskusili zato što ste od Allahova puta odvraćali; a patnja velika vas još čeka. 

I ne zamjenjujte obavezu datu Allahu za nešto što malo vrijedi – ono što je u Allaha – za vas je, da znate, bolje! 

Ono što je u vas – prolazno je, a ono što je u Allaha – vječno je. One koji su trpjeli Mi ćemo, sigurno, nagraditi mnogostrukom nagradom za ono što su činili.” (En-Nahl, 91.-96.) 

Muslimansko društvo je vrlo prepoznatljivo po svojoj hrani, piću, odjeći, karakteru, čistoći, običajima i tradiciji, jer je čistoća jedan od njenih stubova i jedan od simbola islama. Uzvišeni Allah, objavio je: ”O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunubi, onda se okupajte; a ako ste bolesni ili na putu ili ako ste izvršili prirodnu potrebu ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.” (El-Ma’ida, 6.) 

Nije dozvoljeno i nezamislivo je da se muslimansko društvo izjednači s drugima u rasprostranjenosti kockanja, igara na sreću, alkohola i manifestacijama džahilijjeta i neznaboštva, kao što je došlo u ajetu: ”O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.” (El-Ma’ida, 90.) 

Također nije dozvoljeno konzumirati hranu koja muslimansku zajednicu čini bliskom predislamskim društvima, kao što je rekao Uzvišeni Allah: ”Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama. To je porok! – Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ćete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih – već se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. – A onome ko bude primoran – kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti.” (El-Ma’ida, 3.) 

Da bi identitet i karakter muslimanskog društva ostao jasan i prepoznatljiv, ono se mora suočiti sa opasnostima koje mu prijete, a jedna od najvećih opasnosti za identitet muslimanske zajednice i opći karakter ummeta, jeste idejna (ideološka) zbunjenost u odnosu na ljude drugih vjera sa kojima dijele zajednički životni prostor. Sve dok muslimani ne budu znali jasnu razliku između svoje vjere islama i vjerovanja onih koji se s njima miješaju, i njihovu protivrječnost islamu, jedinoj priznatoj vjeri kod Allaha, oni će neminovno upadati u zbunjenost i popustljivost koja iskrivljuje i zamagljuje islamski karakter i identiteta. Zbog toga sura El-Ma’ida opširno govori o iskrivljenom shvatanju i vjerovanju sljedbenika knjige, upozoravajući na eksplicitan način na njihovo nevjerstvo, kao što je došlo u ajetima: ”Nevjernici su oni koji govore: ‘Bog je – Mesih, sin Merjemin!’ A Mesih je govorio: ‘O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.’

Nevjernici su oni koji govore: ‘Allah je jedan od trojice!’ A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane. Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je.” (El-Ma’ida, 72.-74.) 

Moramo shvatiti ova značenja i od njih krenuti na putu obnavljanja identiteta islamskog ummeta, a nesumnjivo je prvi uvjet jačanja ummeta i preuzimanja vodeće uloge u društvu, povratak ummeta na stazu dosljednog slijeđenja Kur’ana i Sunneta te njihovu primjenu u svakodnevnom životu.