Stara džamija – biser Špionice

“Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji namaz obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu.” (Et-Tevbe, 18)

Špionica, ponosno mjesto, gdje se među obroncima okolnih bajkovitih brijegova ušančila džamija, s ljubavlju podignuta, biser jednog vremena. Kad musafir u nju uđe,  srce odmori. Ona je oaza mira i duhovnosti, a predstavlja remek djelo domaćeg graditeljstva i neprocjenjivo kulturno-historijsko blago. Ova džamija, pored toga što je okupljala i još uvijek u posebnim prilikama okuplja vjernike muslimane, okuplja i one koji je žele obići kao nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ova džamija je potvrda identiteta, graditeljstva i historije, što je od izuzetne vrijednosti.

Historijske činjenice

Arheolozi bilježe da je Špionica bila naseljeno mjesto još u neolitsko doba. Pored arheoloških nalaza, o starosti ovog naselja govore i defterski popisi stanovništva. Tako se u popisu iz 1533.godine kaže da Špionica pripada nahiji Srebrenik.

Stara džamija u Špionici predstavlja svjedočanstvo i bogatstvo historije, koje je i pod zubom vremena opstalo, a mještani Špionice o ovoj ljepotici ponosno govore. Oni nešto stariji se prisjećaju dana kada su u ovoj džamiji stjecali svoja prva i neizmjerno vrijedna vjerska znanja, prisjećaju se mudrosti koje su u njoj čuli i koje su ih vodile ka onom istinskom, a što su kasnije i oni prenosili na svoje potomke, dok pak oni mlađi naraštaji sa zadovoljstvom slušaju ova prisjećanja.

Stara džamija zasigurno predstavlja najstariji vjerski objekat na području Špionice. Na samoj džamiji ne postoji tarih ili neki drugi pisani trag koji bi nam potvrdio vrijeme njene gradnje niti njenog graditelja. Mještani kažu da je džamija izgrađena u periodu između1820-1827. godine, a u Kartonu objekta, koji je uradio Centar za islamsku arhitekturu u Sarajevu, objekat je nastao oko 1870.godine.

Izgled džamije

Džamija pripada tipu džamija sa otvorenim trijemom, četvorovodnim krovom i drvenim minaretom. Smatra se da je ovakav stil gradnje proizašao iz lokalnog prilagođavanja ekonomskim i klimatskim uvjetima. Trijem sa sofama izgrađen je sa sjeverozapadne strane objekta, a ograda i pod sofa su izgrađeni od drveta. Centralni dio džamije zajedno sa ulaznim trijemom povezani su strmim četverovodnim krovom u jednu cjelinu. U džamiju se ulazi kroz dvokrilna drvena vrata ukrašena geometrijskim izvedbama. Centralni dio džamije pokriva ravna drvena tavanica koja na svom centralnom dijelu ima kvadratičnu dekorativnu formu. Na sredini objekta izvedena je na stropu džamije kvadratična dekorativna forma iz koje se spušta luster. Pod džamije je također obložen sa drvenim daskama. Iz jugoistočnog zida džamije izveden je mihrab koji je ožbukan vapnenom žbukom preko koje je naneseno nekoliko slojeva uljane boje. Minber je bogato dekorisan, a danas je obojen debelim slojem uljane sive boje. Dekoracije predstavljaju floralne i geometrijske motive. Ćurs je kao i minber izrađen od drveta. Sa desne strane dodana je polukružna daska za držanje knjige.

Uz sjeverozapadni zid džamije nalazi se mahfil, na koji se pristupa spolja, preko drvenog stubišta smještenog u sjevernom dijelu trijema. Cijelom dužinom položena je niska drvena ograda. Sa prostora mahfila, uz zapadni ugao džamije, nalazi se ulaz u minaret. Minaret džamije je postavljen na kamenoj podlozi koja ima visinu zidanog dijela objekta. Visina minareta je oko 12 metara.

U haremu džamije se nalazi stotinjak nišana. Pored tridesetak starijih nišana, od kojih je najstarije datirani onaj iz 1730. godine, u mezaristanu ima i novijih nišana.

Restauracija

Stara džamija u Špionici je bila okriljem vjernicima, koji beš vakat u njoj klanjaše i koji se o njoj brinuše. U džamiji se redovno održavala i vjerska pouka za najmlađe, kojima je odlazak u mekteb predstavljao poseban događaj sedmice, znajući da ih u mektebu očekuje ugodno druženje, te koristan i zanimljiv ders efendije. Međutim, u džematu Špionica je izgrađena i nova džamija, nakon čega stara džamija, nažalost, gubi svoju provobitnu funckiju, njena vrata se zatvaraju a vremenom je, poput usamljene starice, očekivala tračak svjetlosti i nade za oporavak i ispunjenost. U bitci s danima i vjetrovima koje ti dani sa sobom donesoše, ipak je izašla kao pobjednica, svjetlost je pronašla svoj put, došlo je do restauracije, džamija je ponovo zablistala starim sjajem i zadržala je svoj izvorni oblik.  Prije početka radova na restauraciji, zaista je bilo žalosno proći pored ove ljepotice na kojoj su bili jasno vidljivi tragovi vremena, ali od završetka restauracije, ona ponovo izgledom čini ugodu za oči, a unutrašnjim ozračjem ugodu za dušu.

Odlukom Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, 2007. godine stara džamija u Špionici je  proglašena nacionalnim spomenikom države Bosne i Hercegovine. Samoj restauraciji objekta se pristupilo 2008. godine, a taj posao je povjeren iskusnom arhitekti Ibrahimu Bajraktareviću. U restauraciju ove džamije je utrošeno 119.000 KM, koje su obezbijeđene od strane Federalnog ministarstva nauke, kulture i sporta i Općine Srebrenik.

Ova ljepotica prolaznicima mami uzdahe, u posebnim prilikama, u odabranim danima, još uvijek prima svoje musafire, stoji prkosno i ponosno i pravi je ukras za ovo ionako spokojno parče Zemlje. Kada se danas pogleda, kao da blista sva od radosti što će još dugo, ako Bog da, svjedočiti o vremenima koje je proživjela i o ljudima koje je odgajala.

Za Akos.ba: Rabija Arifović