Šta nama znači nezavisnost Bosne i Hercegovine?

Građani BiH koji vole ovu zemlju (jer ima i takvih koji je ne vole) 1. marta obilježavaju njen Dan nezavisnosti. Referendum o nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine od SFRJ održan je 29. februara i 1. marta 1992. godine. Velika većina Bosanaca i Hercegovaca tada je dala svoj glas za demokratsku i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana.
Na glasanje je izašlo oko 64 posto birača s pravom glasa, a za suverenost BiH glasalo je preko 99 posto.

Neposredno iza toga desila su se, u vezi s tim, dva krupna događaja – dva procesa koja još ne prestaju:

1.    osporavanje države od strane dijela domaćih Srba i Hrvata kroz agresiju potpomognutu iz Srbije a kasnije i iz Hrvatske a poslije i kroz diplomatske, političke i druge aktivnosti

2.    nečasna uloga međunarodne zajednice spram države BiH kako u toku agresije tako i danas

Branioci države – patriote iz reda Bošnjaka a s manjim učešćem i iz reda ostalih naroda su svojom borbom obezbijedili produžetke za ovu državu – da ona u perspektivi postigne svoj puni kapacitet.

Kada smo u Dejtonu dobili ustavni aranžman sa instaliranom paradržavom na tlu BiH, zvanom RS, nadali smo se da ćemo mirnim putem integrirati taj dio u jedinstven prostor i to ekonomskim blagostanjem kojeg ćemo načiniti razvijenošću, stabilnošću, domokratijom …

Kako inače treba razumjeti pojam nezavisnost !? Zar to nije stanje u kome se ne ovisi od drugog – od nekog, od bilo koga !?

Može li se tako nazvati onaj ko je ovisan, uslovljen, ucijenjen?

Kada Srbi kažu u parlamentu: BiH neće priznati Kosovo jer to mi nećemo dozvoliti – to je frustrirajuće stanje za sve nas koji volimo ovu državu ali naša „elita“ nije obezbijedila niti jednu jedinu mjeru kojom bi mogla adekvatno odgovoriti na ovakvu provokaciju i ucjenu i kojom bi tu omču mogla ukloniti s vrata naše države, naprotiv.

Šta nam, onda, čestitaju, o kakvoj je neovisnosti riječ, da li smo mi svoju neovisnost prodali ili izgubili ili ograničili!? Možda smo smo Jugoslaviju zamjenili RS-om!?

Postavljam pitanje:

Kako bi izgledali naši odnosi u BiH da smo mi koji sebe smatramo čuvarima države BiH uredili Federaciju kao moderan i prosperitetan prostor, da građani iz RS-a u njoj traže zaposlenje, da mole za plasman svojih roba, da studenti prelaze na naše fakultete, da poreski obveznici nalaze kod nas svoje olakšice, da administracija privlači strana ulaganja a da u RS-u figurira stanje kakvo ono danas jeste; da li bi naša neovisnost bila stvarnija ili ne?

Koliko bi nas profiteri, nacionalisti, fašisti i ostali ucjenjivači i kočničari iz RS-a mogla ograničavati ako bi oni od nas bili ovisni ?

Šta nas je dovelo u ovo stanje ?  Najviše siromaštvo!

Rečeno je u Časnoj Allahovoj Knjizi:

إِن يَثْقَفُوكُمْ يَكُونُوا۟ لَكُمْ أَعْدَآءً وَيَبْسُطُوٓا۟ إِلَيْكُمْ أَيْدِيَهُمْ وَأَلْسِنَتَهُم بِٱلسُّوٓءِ …

Ako vas se oni domognu, biće neprijatelji vaši i pružiće prema vama, u zloj namjeri, ruke svoje i jezičine svoje…

Imam Muslim preko Ebu Hurejre bilježi da je rekao Allahov Odabranik, a.s.:

الْمُؤْمِنُ الْقَوِيُّ خَيْرٌ وَأَحَبُّ إِلَى اللَّهِ مِنَ الْمُؤْمِنِ الضَّعِيفِ ، وَفِي كُلٍّ خَيْرٌ …

Jak vjernik je bolji i Allahu draži od slabog a obadva su dobri …

U Musnedu Eš-Šihabovom  je preko Ebu Hurejre zabilježeno da je Poslanik, a.s., usporedio:

مَثَلُ الْمُؤْمِنِ الْقَوِيِّ كَمَثَلِ النَّخْلَةِ ، وَمَثَلُ الْمُؤْمِنِ الضَّعِيفِ كَمَثَلِ الْخَامَةِ .

Jak vjernik je kao (rodna) palma, nejak kao jalovina (pusta zemlja).[1]

Isti autor preko Enesa bilježi da je rekao Allahov Poslanik, a.s.:

كَادَ الْفَقْرُ أَنْ يَكُونَ كُفْرًا ، وَكَادَ الْحَسَدُ أَنْ يَغْلِبَ الْقَدَرَ

Siromaštvo samo što nije nevjerstvo a zavidnost samo što ne nadvlada odredbu.[2]

Ovi izvori jasno ukazuju da siromaštvo vodi u poniženje i ono je predznak nemoći. Isto tako, bogatstvo – dostojanstvo a s njim je i moć!

Uz privatizaciju kakvu smo vidjeli kod nas poslije rata do danas, uz nejedinstvo političkih faktora kakvo gledamo kod nas Bošnjaka, uz odsustvo sluha i smisla za opći interes, uz devastiranu privredu, nagomilane dugove, opću nezaposlenost … ne vjerujem da mi ikome izgledamo nezavisni sem što su naši „prvaci“ nezavisni od nas pa nas ubjeđuju da smo svi nezavisni.

S nadom da ćemo, uz Allahovu pomoć, izgraditi državu kakvu smo, ’92., definisali u referendumskom pitanju, samostalnu, neovisnu, slobodnu, suverenu …,  u kojoj će svi njeni građani živjeti ravnopravno čestitam dan nezavisnosti svim našim građanima.

prof Ferid Fejzić, imam

Akos.bA