Šta je ‘selefijski islam’ – Kritike i pohvale selefijskih grupacija

Piše: dr. Yasir Qadhi

Drugi dio

2. Pozitivni aspekti selefizma

Selefizam, predstavljajući metodologiju za očuvanje čistote i izvornog značenja islama, predstavlja pozitivnu snagu. Početkom 90-tih kada je selefizam predstavljen u Zapadnom društvu kroz medije privukao je veliki broj mladih ljudi.

Neki od pozitivnih aspekata selefizma su:

1.      Sveti tekst je prioritet i osnov islama. Selefijska metodologija koja stavlja Kur’an i sunnet u prvi plan, predstavlja izazov drugim muslimanima da Kur’an uzmu kao praktični vodič za život i ispravno razumijevanje vjere, a ne samo kao izvor duhovnog blagoslova. Ovo je u potpunoj suprotnosti sa nekim sektama koje obeshrabruju svoje sljedbenike da izvlače bilo kakvo značenje iz Svetog teksta iz straha da ga pogrešno ne razumiju. Takve tekstove bi trebali da tumače samo stručnjaci i podstiču akademski pristup Svetom tekstu.

2.      Ohrabruju kritički odnos prema modernoj kulturi i civilizaciji u svjetlu Kur’ana i sunneta s jakim naglaskom na čvrste dokaze. Kao takav, selefizam se nastoji osloboditi od “kulturnog islama” i nudi put koji vodi izvornom praktikovanju islama kakav je bio u doba Objave.

3.      Selefizam izbjegava sinkretizam nadnaravnih običaja koji prevladavaju u narodnoj verziji islama kao što je neosnovano slavljenje “svetaca” ili traženje pomoći i zaštite od nekog drugog mimo Allaha. Uzevši ovo u obzir, možemo reći da selefizam teži da ponudi čistu i nepatvorenu verziju islama.

4.      Autentičnost hadisa. Neosporan uticaj koji je selefizma imao širom islamskog svijeta je svijest o potrebi naučne verifikacije hadisa, prije nego što se upotrijebi kao argument. Čak i oni koji su protiv selefija, sada preciznije pristupaju hadisu u svojim djelima. Ovo je izuzetno pozitivna tekovina selefizma koja posebno može biti pripisana šejhu Albaniju i njegovom radu sa hadisom.

5.      Bolje poznavanje grana “akademskog” islama. Prosječan selefija bolje poznaje usulul-fikh (uṣūl al-fiqh), hadisku terminologiju (muṣtalaḥ al-ḥadīth), i osnove nauke o Kur’anu (ʿulūm al-Qurʾān) od drugih vjernika.

6.      Selefije imaju izuzetno “čistu” teologiju. Bilo koji objektivan istraživać će priznati da je kelamu (kalām, racionalno-tradicionalni metod raspravljanja o islamskim vjerovanjima), prethodilo čisto tradicionalno (atharī) vjerovanje. Ovo je vidljivo iz brojnih teoloških rasprava sa kraja drugog i početka trećeg hidžretskog stoljeća. Tradicionalno vjerovanje je bila dominantna odlika sunijskog islama u četvrtom i petom stoljeću a u šestom je tradicionalno vjerovanje svedeno u okvire hanbelijske pravne škole, zbog određenih političkih faktora, kojoj reformator Ibn Tejmija daje pokretačku snagu koja se i danas osjeti.

7.      Širenje islamskog znanja i revitalizacija literature o islamu. Selefizam je dao ogroman doprinos revitalizaciji klasičnih djela o islamu kroz njihovo izdavanje u savremenom dobu. Čak i protivnici same ideje selefizma nalaze da je ovaj postupak veoma koristan i u svojim radovima koriste knjige koju su izdate pod pokroviteljstvom selefijskih organizacija i njihovih izdavačkih kuća.

8.      Kategorično odbijanje širka i novotarija u ibadetima. Bez obzira na nedostatke, selefizam je uspio da se sačuva od svih vrsta širka i zahvaljujući svojoj vjerskoj revnosti, u vjerskim stvarima i borbi protiv novotarija, da očuva zavidnu čistoću u izvršavanju ibadeta.

Selefizam je dinamičan pokret koji nastoji da osnaži individuu, muslimana, kroz direktan pristup Kur’anu i sunnetu osiguravajući mu znanje i sposobnost da se suprotstavi autoritarizmu, propituje slijepo slijeđenje određenih autoriteta i popravlja nedostatke loših vladara.

3. Neke kritike pokreta

Selefijski pokret, kao i svi drugi, podliježe greškama kao i ljudi koji ga slijede. Apstraktni pojam selefizma ne postoji izvan ljudske realnosti koja je podložna greškama, tako da se i u samom selefizmu primjećuju određene nedosljednosti i greške, posebno u tvrdnji da u potpunosti slijede prve generacije.

Razumijevanje selefa (salaf), uključuje brojne činjenice koje su zanemarene ili čak u suprotnosti sa onim kako ih predstavljaju savremene selefijske grupacije. Također, postoji i metodološka greška genariliziranja pristupa, odnosno rješavanja savremenih pitanja na način kako bi to učinili pripadnici prvih generacija. Pojedini učenjaci koji zauzimaju “poziciju” selefa i iznose mišljenja o različitim pitanjima; državljanstvo, demokratija, uloga žene u savremenom društvu, glasanje, pitanje džihada itd., moraju biti shvaćeni kao pojedinci koji iznose vlastita mišljenja, a ne kao ekskluzivni zastupnici i predstavnici mišljenja i stava prve tri generacije muslimana.

Prije nego što nastavim sa ovom listom, moram da istaknem jednu veoma bitnu činjenicu. Kako budem navodio negativne strane selefizma, potpuno svjestan da postoje veliki problemi sa generalizacijom bilo koje vrste, pristupit ću ovoj kritici sa holističke pozicije.

Nastojat ću da potkrijepim ono što budem govorio. Sve kritike upućene na račun selefizma mogu se primjetiti u tom pokretu na globalnom nivou. Izuzeci su pojedinci koji su uspjeli da prozru negativnost određenih pojava i da ih izbjegnu u praksi.

Moram reći da je jedan od glavnih razloga navođena negativnosti koje selefizam nosi sa sobom želja da selefije razmisle o njima i pokušaju da ih odstrane. Dovim Uzvišenom Gospodaru za dan kada će ove kritike biti izuzetak iz pravila, ali kako trenutno stvari stoje, ove kritike su upućene većini pravaca ovog pokreta.

Najznačajniji nedostaci od kojih selefijski pokret pati su:

1.      Svođenje teologije na apstraktne pojmove i teorijske doktrine, koje su manje bitne za opću poruku islama, do te mjere da apstraktna teologija i stavovi pojedinih učenjaka zakrivaju sve druge aspekte islama.

Selefije dopuštaju sebi pravo da kategoriziraju muslimane zanemarujući mnogo važnija pitanje praktične prirode. Glavni cilj tradicionalnog (atharī)vjerovanja je razvijanje snažne veze između Allaha i čovjeka. Govoreći o Allahovim lijepim imenima, akcenat ne treba biti na tome da li Allah ima ruku ili kakva je priroda Allahovog prijestolja – akcenat treba biti na kreativnoj energiji koju ova imena nose sa sobom, inspirirajući aktivnog muslimana da svoj život uredi slijedeći značenje imena Uzvišenog Allaha. Sušta afirmacija teološke doktrine ne znači nužno da će ljudi postati bolji vjernici. Treba se prisjetiti da Allah neće pozvati roba na odgovornost zbog nepoznavanja abstraktnih teoloških pojmova ali hoće zbog praktične (ne)primjene obaveznih vjerskih radnji i činjenja dobrih dijela.

2.      Neosnovano oklijevanja u prihvatanju i praktičnom provođenju duhovnog preispitivanja (tazkiya al-nafs) i razvijanja. Nepobitna je činjenica da selefizam, kao pokret, nije uspio da izgradi čisto duhovnu stranu koja bi se razlikovala od šturog formalizma. Selefijska zaokupljenost teorijskim islamskim naukama, na račun duhovnog pročišćenja i zadovoljstva, rezultira u fenomenu brzog “sagorijevanja” sljedbenika selefizma koji se nakon te avanture priklanjaju drugoj islamskoj grupaciji (najčešće sufizmu jer im nudi ono što nisu imali u selefizmu) ili napuštaju praktikovanje islama u cjelini.

3.      Primjetna grubost u postupanju sa drugim muslimanima koji ne pripadaju njihovom pokretu. Selefije isključivo i samo vjeruju u svoju ispravnost što dovodi do određene količine arogancije i samodopadnosti u odnosu na druge muslimane i taj njihov postupak neodoljivo podsjeća, iako nije identičan, haridžijskoj doktrini.

Ovaj postupak dovodi do apsurdne situacije, budući da se fokusiraju na zastranjenja i one koji su zastranili, u kojoj oni koji pripadaju pokretu znaju više o pogrešnom vjerovanju i praksi nego o ispravnom. Medhelije su klasičan primjer ovakvog postupanja; svaki novi član njihove zajednice bit će u stanju da nabroji brojne učenjake koji pripadaju pokretu dok u isto vrijeme neće biti u stanju da nabroji nekoliko imena poznatih ashaba i tabiina. Nažalost, ovo nije praksa samo Medhelija. Pitanje koje pripadnici pokreta u cjelini moraju sebi postaviti je: Je li islam primarno usmjeren na istraživanje i ukazivanje grešaka drugih ili nastoji biti uzor moralnog i ispravnog ponašanja? “Sretan je onaj koji je zauzet svojim propustima i greškama, a ne propustima i greškama drugih.” (Musnad al-Bazzar).

4.      Mnoge selefistijske grupe zauzimaju ekstremističke pozicije glede novotarija u vjeri i novotara (bidʿa and mubtadʿis). Ovo je dovelo do toga da ih drugi muslimani ismijavaju. Čak i oni koji ne praktikuju vjeru aktivno, smatraju nesuvislim da se linije za poravnavanje safova na ćilimima u džamijama smatraju herezom!

Još jedno značajno pitanje je tretman onih koji uvod nove stvari u vjeru. Selefije kao argument u postupanju sa njima uzimaju mišljenje selefa. Međutim, stav koji su iskazali selefu-salih po ovom pitanju je karakterističan za njihovo razumijevanje Svetog teksta i poštivanje vremena i okolnosti u kojima su se nalazili. Mišljenja i stavovi selefa moraju biti shvaćeni kao njihovo slobodno intelektualno promišljanje (ijtihād), validno i primjenjivo za njihovo vrijeme, ali neobavezujuće za nas. Moderne selefije moraju shvatiti da Engleska ili bilo koja druga država ili grad 21 stoljeća nisu isti kao Bagdad iz 7 stoljeće i primjenjivanje fetvi iz tog vremena jednostavno nije prikladno. Insistiranje na određenim mišljenima zanemarujući jasan tekst Kur’ana djeluje kontraproduktivno. Žalosno je da selefije imaju reputaciju “razbijača”, onih koji razbijaju zajednice, proglašavaju ljude nevjernicima i udaljavaju se od svih koji se ne slažu sa njihovim mišljenjem.

5.      Pogrešni prioriteti. “Fokusiraj se na ono što ti koristi!” Za neke selefije dokazivanje da su drugi u krivu, predstavlja krajnji misionarski cilj. U svojim djelima navode brojne dokaze protiv onih koji su zastranili upozoravajući ljude da im nipošto ne prilaze.

Izazovi sa kojima se suočava ummet, puno su veći i značajniji od beskrajnih rasprava o interpretaciji Allahovih imena i (ne)opravdanosti učenja mevluda. Naravno, u određenoj mjeri i na određenoj razini o ovim pitanjima se treba raspravljati, ali gore navedena pitanja i problemi nisu pitanja i problemi našeg vremena, niti predstavljaju izazov našoj omladini, niti vjernicima u cjelini. Ovo su kontroverze vremena koje je prošlo i većina omladine uopšte ne mari za ovim sterilnim pitanjima koja nemaju intelektualnu produktivnost. Oni se bore sa savremenim trendovima darvinizma, modernizma, humanizma, liberalizma i hiljadama drugih “izmova”, dok selefije još uvijek, u svojim krugovima, raspravljaju o pitanjima koja su davno prevaziđena.

Islam se suočava sa neviđenim napadima od strane radikalnog sekularizma, napadima koji nastoje da unište islam i religioznost u cjelini u savremenom svijetu. Novi ateizam i scijentizam sve više nailaze na podršku u intelektualnim krugovima. Moderna kultura grca u materijalizmu, hedonizmu, pornografiji i seksualnom iskorištavanju. Ekstremne ideologije, uključujući radikalni feminizam, cvjetaju. Iskreno govoreći, veoma je teško pronaći selefijskog učenja koji je sposoban diskutovati o ovim pitanjima, da ne govorimo o orginalnom intelektualnom doprinosu, a ako ga i pronađemo, njegovo znanje o ovim temema nije zahvaljujući poticajnoj atmosferi u kojoj se nalazi, već iz razloga što ima šire shvatanje i razumijevanje svijeta i prilika u kojima se nalazi.

Socijalni problemi, koje je islam došao da iskorijeni, divljaju u islamskom svijetu. Rodno i seksualno nasilje, kršenje prava radnika, korupcija itd. postaju dominanti u islamskom svijetu, iako se o njima veoma malo govori. Neoprostivo je da pravnici strastveno propagiraju vlastita mišljenja o zabrani upravljanja automobilom za žene ili da kritiziraju učenje mevluda, dok u isto vrijeme zanemaruju probleme zlostavljanja stranih radnika ili posluge, korupcije i drugih negativnih trendova.

Bilo koja forma islama koja ne vodi računa o potlačenim i obespravljenim je daleko od sunneta našeg voljenog Muhammeda s.a.v.s., koji je zadnjim riječima ukazao na brigu za ove kategorije.

6.      Odnos prema ženama. Velika većina modernih selefijskih grupacija ima odnos prema ženama, koji je najblaže kazano, nehuman. Jednostavan primjer ove činjenice je praksa određenih grupacija koja zabranjuje spominjanje čak i imena žene. Kad je ovakav odnos prema spominjanju samog imena, kakav je tek odnos prema ulozi žene u društvu? Muslimanska zajednica treba inteligentne i sposobne sestre koje će biti u stanju da ravnopravno dijalogiziraju sa predstavnicama ekstremnog feminizma.

Odnos prema ženi ne manifestira se samo kroz zabranu upravljanja automobilom u Saudijskoj Arabiji (usputi budi rečeno, većina saudijskih vjerskih učenja do danas smatra ovu zabranu dijelom vjere). Nažalost, neke grupacije selefija na Zapadu su postale poznate po dopuštanju brojnih brakova, usmjerenih na egoistično zadovoljenje strasti i koji su na kraju rezultirali brojnim udovicama o kojima se nije imao ko brinuti. Ovi simptomi, nažalost, nisu usamljeni niti se može preko njih preći jer ilustriraju pogrešno viđenje žene i njene uloge od strane selefija i očiglednog nedostatka odgoja (tarbiyya) po ovom pitanju.

7.      Ozbiljno osakaćeno razumijevanje moderne političke situacije. Narazumljivo je da neko ko tvrdi da slijedi Ibn Tejmiju i zna koliko često je on dovodio u pitanje autoritet vladara koji se nije ponašao sukladno islamskim pricipima,  može usvojiti servilan odnos prema vlastima čije greške su očite i puno veće od onih koje činio vladar za vrijeme Ibn Tejmije.

Ovim ne pozivam učenjake da pokrenu građanski rat, ali ističem da središnja pozicija mora biti usvojena, pozicija u kojoj vladar kada učini grešku mora biti kritikovan radi principa općeg dobra. Islam zahtjeva od učenjaka da budno motre moralnu kvalitetu društvenog života. Kako trenutno stvari stoje, većina saudijskih selefija kritiku prema vlastima smatra ravnom vjerskoj devijaciji. Dok pišem ove redova, sankcije nametnute Muslimanskom bratstvu od strane vladajućih porodica u Zaljevu traju, a šutnja učenjaka na ovu jasnu nepravdu je poražavajuća. Što se tiče glavne egipatske grupacije selefija, okupljenih u Nur partiji i njihove podrške Sisijevom režimu, jadno je i spomenuti koliko su daleko od istinskih islamskih principa. A lista ovakvih i sličnih primjera je ogromna.

Zaključak

Rešid Rida je bio prvi učenjak koji je počeo koristiti termin “selefijski” kako bi opisao pokret koji je predvodio. Pokret je odbijao da prihvati okoštavanje i fosilizaciju mezheba (madhhabs) i nanovo je promišljao određena fikhska pitanja. Mladi učenjak koji je mnogo obećavao po imenu Albani je pročitao članak od Rešida Ride i počeo da upotrebljava termin kako bi opisao posve različit pokret od onog kojeg je Rida predvodio. Ironično, pokret koji je Rida predvodio kasnije će postati osnovica modernističkog islama i odustati od naziva “selefijski”, dok će metodologiju koju je Albani usvojio postati sama srž selefizma. Prije ovog stoljeća, termin “selefijski” nije bio upotrebljavan kao zajednički nazivnik, niti vlastita imenica, tako da je naziv “selefizam” izum modernog doba koji se prikalemio na tradicionalnu teološku školu još iz doba prvih generacija.

Ja vjerujem da je “selefizam” produkt ljudskog promišljanja, kao i svi ostali pokreti u islamu jer Uzvišeni Allah nije objavio “selefizam”, već Kur’an i poslao nam je Svog Poslanika s.a.v.s. Selefizam je pokret osnovan od strane ljudi koji su podložni greškama i ovo objašnjava zašto ne postoji jedan “selefijski” pokret, već čitava garnitura grupacija koje se značajno razlikuju u stavovima koje propagiraju. Vjerujem da nijedna grupacije ili pokret ne mogu sebi prisvajati ekskluzivitet na istinu, jer svi su oni ljudski i samim tim podložni greškama.

Selefijski pokret ima mnogo plemenitih ideja koje nastoje ostvariti u praksi, ali u isto vrijeme brojni nedostaci koje ovaj pokret ima ne mogu biti zanemareni. Neko može upitati: “Zar nije moguće odstraniti iz selefizma negativnosti, ostaviti samo dobre stvari i usmjeriti pokret u jednom drugom smjeru?” Naravno, ovo je postupak koji mnogi unutar pokreta nastoje da ostvare, međutim nameće se jedno novo pitanje. Vrijedi li termin koji je povezan sa brojnim negativnim konotacijama, i u osnovi ne znači ono što je u početku značio, oživljavati i vraćati na svjetsku scenu? Ovo posebno dolazi do izražaja kada shvatimo da ovaj termin nema unutrašnju religijsku vrijednost već je skorije populariziran kroz mass medije.

Treba shvatiti da je islam puno širi i značajniji od jedne odrednice koja sa sobom nosi veliki negativan teret. Nijedan pokret ne može sebi prisvajati pravo jedinog ispravnog tumačenje Allahove vjere na zemlji. Selefije imaju određenih sjajnih stvari koje trebamo preuzeti od njih, ali ni oni, kao ni bilo ko drugi, nisu lučonoše istine u svim segmentima.

Uzvišeni Allah je dao ljudima jasne odrednice kroz Kur’an i praksu Poslanika s.a.v.s., i tih odrednica se treba držati. Svi koji sebi pokušavaju priskrbiti ekskluzivno pravo na tumačenje i praktično provođenje ovih odrednica griješe i daleko su od puta i sunneta Muhameda s.a.v.s., koji je u svojoj misiji pokazao širinu i islamski način postupanja prema ljudima i različitim uvjerenjima.

Na kraju, najbolji govor je govor Uzvišenog Allaha a najbolja uputa je uputa Njegovog Poslanika s.a.v.s.[1]