Poučne priče

Smiješna i poučna priča: Uzalud potrošeni život

Bio jednom jedan splavar koji je prevozio ljude na splavu preko rijeke. Jednom tako naiđe i učitelj, nekakav samosvjesni i ponosni čovjek, i stupi na splav. “Na drugu obalu, molim”, reče splavaru.

Otisnuše se od kraja i zaploviše preko široke rijeke, a učeni čovjek upita splavara: “Bijaše li ikad, imperfektom rečenim pitam te, da nevrijeme sruči se dok ti na splavi plovljaše?”

Splavar ga pogleda s izrazom u očima kao da pokušava dokučiti je li ovaj normalan. Tada reče prijateljski: “Ne razumijem ti ja takva zamršena pitanja.“

“He, he”, ponosno će učitelj, “zar nisi nikada učio jezika u školi?”

“Nisam“, jednostavno odgovori splavar.

“Tada si pola svoga života potrošio uzalud, moj gospodine, jer nauka je ono što čovjeka u životu uzdiže te on, uman, sve životinje nadvisuje, skoro božanskim, tada, nazvati se može”, reče učitelj s uzdignutim kažiprstom.
Splavar je šutio.

Ali ne prođe dugo i diže se jak vjetar, rijeka se uzmuti, nebo se namrgodi, a splav poče gubiti pravac uza sve splavarove napore. Udariše gromovi i kiša kao iz kabla.

Nato se splavar nagnu k profesoru:
“Plivaše ti znaše?” upita vragolasto.
“Ne, ne znam plivati”, začuđeno će profesor.
“E, moj “božanski” gospodine, tada si potrošio čitav svoj život uzalud, jer mi upravo tonemo.”

Poruka priče:

U današnje doba najviše se brinemo da djeci uguramo u glavu što više besmislenih podataka i da ih naučimo desetke beskorisnih vještina. Jedino se niko ne brine kako dijete naučiti životu. “To ionako svako nekako sam po sebi nauči i zna”, misle mnogi. Onda dođu prve životne nevolje i nastane raspad sistema: ljudi se drogiraju, opijaju, tuku, rastavljaju, mijenjaju poslove, bludniče i pokušavaju stotinu drugih stvari ne bi li riješili problem. Na kraju se još više zapetljaju i nesretni čekaju smrt misleći da nisu imali sreće u životu. Možda, nakon svega toga, shvate da i nije bilo baš tako samorazumljivo znati kako živjeti život.

Možeš biti pametan i puno znati, a još uvijek biti lud — jer znanje i pamet ne čine mudraca. Za biti mudar, nije potrebno znati puno i biti inteligentan. Mudrost znači znati kako živjeti život. Stoga se mudrost može sakrivati u pastiru na livadi, u nani kraj ognjišta, u čistačici na filozofskom fakultetu. Jednako tako i ludost može carevati među profesorima i doktorima, pa makar ti isti znali napamet svu teologiju i filozofiju i govorili šesnaest stranih jezika.

Nepoznati autor

Za Akos.ba uredio: Jasmin Mujakić

Povezani članci