Slaviša Šućur, tenkista ABiH i nosilac Zlatnog ljiljana: Vjerujem da će zemlja Bosna preživjeti

“To je, sasvim sigurno, njena najveća vrijednost”, naglasio je Šućur.

Kaže kako je bilo dosta teških momenata tokom rata u Bosni i Hercegovini i Sarajevu.

“Svi znamo u kakvim uslovima smo mi ratovali, koliko smo bili slabo opremljeni. Možda najteži momenat koji je ikada bio je bila velika ofanziva srpskih snaga u ljeto 1993. godine na brdo Žuč. Tada je poginuo naš komandant Prve slavne i Prve viteške brigade Enver Šehović i braća Panjeta. Tada je zaista veliki broj boraca naše brigade ili poginuo ili ranjen. Ali, tu su ljudi pokazali pravo herojstvo. Tada sam zaista imao priliku da gledam da su ljudi spremni da poginu, ali da ne popuste, ne dozvole da grad iza njih, Sarajevo, dođe u opasnost. To su momenti koji se ne zaboravljaju”, priča Šućur.

– Povjerenje saboraca neupitno – 

Ističe da se sreće često i sa svojim ratnim drugovima i da tada više vole da se sjete nekih lijepih trenutaka, smiješnih događaja.

“To je način kako čovjek preživljava sve to. Na neki način pokušava da stavi iza sebe to ružno, loše. Mi smo zaista pokušavali da sve to prođemo, da sačuvamo i moral i volju upravo tražeći u tim užasnim mometima rijetke trenutke ljepote”, navodi Šućur.

Razgovor sa Šućurom snimali smo na mjestu gdje je kao tenkista vodio presudne bitke za odbranu Sarajeva i oslobađanje kote 850 na brdu Žuč. Šućur je bio najbolji nišandžija na tenku u bivšoj JNA, a kao Srbin, ostao je da brani svoj grad, Sarajevo i državu BiH.

Za Anadolu Agency priča o tome da li je kao Srbin tih godina imao povjerenje svojih kolega u Armiji BiH.

“Nisam bio jedini. Bilo je dosta i Srba i Hrvata i ostalih u jedinicama, i u našem bataljonu posebno. Da li je bilo podozrenja?! Jeste. Vi imate ljude koji nose u sebi taj neki čip nacionalistički koji teško isključuju”, navodi Šućur.

Ali, kroz sve vrijeme, ističe, na neki način, čovjeka je držalo, ohrabrivalo što, ipak, velika većina nije imala taj problem.

“Zaista je bilo ogromno povjerenje koje je meni ukazano da budem nišandžija na tenku, koji je, između ostalog, upravo sa ovog polažaja igrao jednu od ključnih uloga oslobađanja kote 850 i cijelog platoa Žuči. To pokazuje da su zaista ljudi, poput Envera Šehovića, Rifata Canovića, koji je bio komandir čete, uprkos nekima kojima nije bilo baš pravo što će Slaviša Šućur to da radi, imali dovoljno upornosti, hrabrosti i povjerenja u mene, u moju posadu, da ćemo taj posao uraditi na pravi način. To je nešto zaista što na neki način je i potrajalo kroz cijeli rat”, ističe Šućur.

Bilo je, navodi, određenih događaja, 1994., nakon što je postalo izvjesno da će se Sarajevo odbraniti, da BiH će opstati, kada je Armija BiH bila dovoljno ojačala, i kada su odbili nekoliko snažnih ofanziva.

“Mi smo postajali sve jači. Ali, tada je počela malo da se petlja i politika u vojsku. To je bilo kada je počelo činovanje po partijskoj pripadnosti. Ono što se ranije nije osjećalo, počelo je da se vidi. Tada je dosta stvari na neki način poremećeno. Bojim se da je to razlog što je Armija BiH jedina multietnička, nastala na takoj platformi, završila rat kao bošnjačka komponenta vojske”, navodi Šućur.

Kaže da ne bi imao dvojbe i da bi kao Slaviša Šućur ponovio isto, stao na branik grada i države BiH.

“U istim okolnostima ja sam isti čovjek. Ne bih ništa promijenio. Ono što je tužno, što pokazuje koliko je politika podbacila, je što većina mojih saboraca tvrdi da ne bi više nikada uzela pušku u ruku da se desi nešto slično, ponovo i da bi napustili ovu zemlju. Jer, ona nije nažalost postala ono čemu smo se svi mi nadali, za šta smo se svi mi borili. I to je tragedija. To je nešto što mene strašno boli. Mislim da je to nešto čega svi moramo biti svjesni”, upozorava Šućur.

Kaže kako je i sam čovjek je dosta vremena proveo u politici, ali ga žalosti i brine da ljudi, bivši borci, više od dvadeset godina nakon rata izlaze na ulice.

“Imate borce koji izlaze na proteste, ne zato što oni traže da je bitno to nešto materijalno, nego zato što se osjećaju izdanim. Oni traže prava zato što vide da su neki ljudi stekli ogromno bogatstvo, koji nisu imali nikakve zasluge, a na račun najvećeg broja stanovnika ove države, prvenstveno boračke populacije koja se osjeća izdanom i nezadovoljnom”, cijeni Šućur.

– Svijetle tačke Armije BiH – 

Pokušaje izjednačavanja Armije BiH i njenih pripadnika sa drugim koji su ratovali u BiH, Šućur smatra neprihvatljivim.

“Ono što je svijetla tačka Armije BiH, to je ta ideja koja je stala iza nje. To je ideja o državi u kojoj su ljudi, bez obzira na nacionalnu pripadnost, iskazali opredjeljenost da žive potpuno jednako, sa istim pravima, i to je nešto što je u svakom slučaju izdvaja od svih drugih. Što se tiče samog djelovanja, zaista mogu govoriti s punim pravom o jedinici kojoj sam pripadao 1. Slavnoj brigadi. Tu sam bio najduže. Ja sam zaista ponosan, jer ne znam da je ijedan pripadnik naše brigade bilo optužen ili osuđen”, navodi Šućur.

A, bili su, kaže Šućur, brigada koja je bila jedna od najaktivnijih u borbenim dejstvima, koja je imala najviše uspješnih akcija, kada se radilo oslobađanje novih teritorija.

“Bili smo izloženi. Ovo sarajevsko je jedno od najžešćih ratišta. A, nismo imali niti jedan čin koji bi bio mrlja. To je nešto na što sam ja izuzetno, izuzetno ponosan. Što se tiče toga da dolazi do te neke vrste izjednačavanja, opet, bojim se da nažalost i tu je kriva nesposobna politika koja je na neki način sebe identifikovala sa Armijom BiH. Jer, mi smo propustili šansu da sa onim zločincima kojih je sigurno bilo puno manje u našim redovima nego u drugim vojnim formacijama, što se nismo mi obračunali sa njima kada je trebalo i na način kako je trebalo. I to nas je dovelo u poziciju da budemo u defanzivi na neki način u javnosti, kod onih koji ne znaju šta se ovdje zaista dešavalo pomalo stvara ta slika da su ovdje oni koji su ratovali, da su svi bili isti”, naglašava Šućur.

Za Slavišu Šućura zemlja Bosna i država BiH nisu jedno te isto.

“Zemlja Bosna je opstajala stotinama godina. To je zemlja u kojoj su ljudi živjeli zajedno, razumijevali se, slagali, pomagali. Ono što se u ovom ratu desilo je prvi put da je neko svjesno išao da zemlju Bosnu uništi. Država je samo nekakav zakonski okvir. I ono što je tragično, što se ja bojim, jeste da ljudi odustaju od te zemlje Bosne. I oni koji se busaju u prsa, koji plave od patriotizma o državi BiH, svojim djelovanjem, načinom kako se ponašaju tamo gdje oni imaju vlast jednako loše rade po BiH, po Bosance i Hercegovce kao i oni koji otvoreno rade protiv države Bosne i Hercegovine. To je ono što me zabrinjava”, ističe Šućur.

– Nema daljeg rastakanja BiH – 

Ono što mu daje nade, ako zaboravimo ono što se govori u medijima, što se govori za političkim govornicama, jeste da kada prohodate malo po BiH, vidite ustvari da ljudi žive puno bolje, puno bolje se i sarađuje i druži nego što to izgelda kada se posmatra “ovaj gore nivo”.

“Mislim da politika i mediji na neki način truju ono zdravog tkiva kojeg ima još. A, ima ga dosta i svaki put kada dođem u poziciju da razgovaram s ljudima, da prohodam po Bosni, da proputujem, bilo da se radi o Hercegovini ili onim dijelovima što se sada zove RS, ja sam ohrabren da će zemlja Bosna preživjeti. A, vjerujem da će i država BiH opstati i da ćemo na neki način došepati do EU i da će prestati samim tim motivi da se ide na nekakvo dalje razbijanje. Mislim, da, evo, svi tu nosimo na neki način odgovornost da dobacimo dotle. A, ovi ljudi će naći put i način da grade zajedničku budućnost”, cijeni Šućur.

O tome da li će biti otcjepljenja RS-a, kako se prijeti, ili stvaranja trećeg ili hrvatskog entiteta u BiH, Šućur kaže: “U svakom slučaju apsolutno ne želim da se to desi i ne vjerujem da će se desiti.”

Nije dobro niti se smije desiti da se zaborave važni događaji i ljudi u Bosni i Hercegovini.

“Svaki put, za svaki narod, a kad kažem narod, mislim na sve one koji žive u ovoj zemlji, koji ne žele da se suoče sa svojom istorijom, koji zaboravljaju stvari koje se dešavaju, nažalost, neumitno greške se ponavljaju. I ponovo se mogu desiti te loše i ružne stvari. Ono što je jako loše, što nažalost zvanične politike u ovoj zemlji vrlo često sada rade na kreiranju lažne istorije. I to rade svi podjednako. Onda im prija da se neke stvari, neki događaji, neki ljudi zaborave, da se promovišu neki drugi ljudi i događaji, koji, nažalost, po mom mišljenju ne bi trebali biti promovisani. Grade se nekakve šarene laže. Mislim da je to loše”, cijeni Šućur.

– Budućnost graditi na priči o zemlji Bosni – 

Smatra da je jako važno da one stvari koje su savršeno jasne, nepobitne, ljudi sačuvaju od zaborava.

“Evo, neke sam i spominjao, a ima ih mnogo koji su uradili mnogo da preživimo i da damo sebi šansu da gradimo nekakvu bolju budućnost. Mislim da takvi ljudi ne bi trebali, ne bi smjeli biti zaboravljeni. Ali, moramo biti pažljivi, jer ima drugih koji ne zaslužuju, a neko iz ovih ili onih razloga ih promoviše”, kaže Šućur.

Slaviša Šućur, kaže kako je njegova poruka mladima jasna – da se bore za Bosnu i Hercegovinu.

“Da svoju budućnost grade na onoj pravoj priči na zemlji Bosni. Dakle, zemlji ljudi koji žive zajedno, rade zajedno, bez obzira kojoj religiji, kojoj naciji pripadaju. Mi smo zbog toga bili jedna od najljepših zemalja za život”, ističe Šućur.

Navodi kako poznaje dosta stranaca koji su došli i žive u BiH trajno. I pored svega što se desilo, oni, kako veli Šućur, i dalje ističu da se u BiH osjećaju jako lijepo zato što smatraju da su tu ljudi i tolerantniji i bolji nego na mnogim drugim mjestima.

“Mislim da je to nešto što treba isticati. Nažalost, kod nas i politika i mediji rade obratno. Uvijek se promoviše ono što je zlo i što je naopako, a ono što su lijepe, dobre priče se gura na stranu. Ja mlade pozivam da se okrenu upravo tim lijepim, svijetlim pričama i da u tome traže svoju budućnost”, ističe Šućur.

Slaviša Šućur je aktuelni šef Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH i zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, u ratu u Bosni i Hercegovini bio je najbolji tenkista Armije BiH i nosilac je “Zlatnog ljiljana”.

Akos.ba