Sjećanje na početak agresije na Vozuću: Od protjerivanja civila do oslobodilačke borbe
Agresija na vozuićku dolinu, jedno od strateški najznačajnijih područja u srednjoj Bosni, započela je 25. juna 1992. godine. Tog dana, srpske paravojne snage napale su područje Vozuće, protjeravši bošnjačko stanovništvo prema Zavidovićima i Banovićima, pri čemu su ubili 21 civila, među kojima su bili starci, djeca i iznemogli.
Značaj Vozuće za agresorske snage bio je višeslojan – kako vojni, tako i simbolički. Srpske paravojne jedinice su područje gusto minirale, čineći ga jednim od najopasnijih minsko zagađenih prostora u cijeloj Bosni i Hercegovini. U svojim govorima, Radovan Karadžić je tvrdio da se u Vozući ne brani samo teritorija, već i „čast Rusije“ i „Moskva“, što ukazuje na ideološki i geopolitički značaj koji su agresorske vlasti pridavale ovoj regiji.
Ipak, 11. septembra 1995. godine, udružene snage Drugog i Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine uspjele su osloboditi Vozuću, čime je slomljeno jedno od najutvrđenijih uporišta tadašnjih četničkih snaga. Ovo oslobođenje predstavljalo je prekretnicu u ratu, jer su spojene dvije ključne formacije Armije RBiH, čime je ojačana koordinacija i ofanzivna sposobnost.
Iako je većina minsko-sumnjivih površina tokom godina očišćena, opasnost još uvijek postoji u šumama, selima i livadama oko Vozuće, zbog čega se i danas apelira na oprez.
Danas se 25. juni obilježava kao dan sjećanja na stradale civile i simbol borbe za slobodu, dok oslobođenje Vozuće ostaje jedan od najsvjetlijih trenutaka u borbi Armije RBiH protiv agresije.
Akos.ba
