Sjećanje na Hidžru i njene refleksije danas!

Hidžra iz Mekke u Medinu, 622. godine po Ise, a.s. je bila veliki i težak zadatak i ispit za ashabe i Muhammeda, s.a.v.s.. Bio je to ispit spremnosti na žrtvu na Allahovu, dž.š., putu i provjera jačine njihova imana. Hidžra dolazi kao nužnost nakon stavljanja muslimana u totalnu izolaciju, nakon hidžre u Abesiniju, neuspjelih pokušaja pozivanja Allahovoj vjeri u Taifu i svakodnevnih napada na muslimane. Muslimani su zajedno sa Poslanikom, s.a.v.s., bili prinuđeni da napuste svoje kuće, rodni kraj i svu imovinu, da bi dobili slobodu. O tome govori 100. ajet sure En-Nisa’: „Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojih neprijatelja i slobodu. A onome ko napusti svoj rodni kraj, radi Allaha i Poslanika Njegova, pa ga stigne smrt, nagrada od Allaha njemu je sigurna. – Allah mnogo prašta i milostiv je.“ (En-Nisa’, 100)

Sherif Ahmeti, tumačeći ovaj kur’anski ajet, kaže da oni koji su bili u mogućnosti da napuste idolopokloničku Mekku i da sa Poslanikom, s.a.v.s., i njegovim drugovima migriraju u Medinu a da to nisu učinili te su kao takvi preselili, na pitanje meleka: „Šta je bilo sa vama i vašom vjerovanjem, zašto niste migrirali sa ostalim muslimanima? Oni će tražiti opravdanja da nisu bili slobodni ispovijedati i prakticirati vjeru u Mekku, te će dobiti odgovor od meleka da je Allahova zemlja prostrana, niste migrirali, ostali ste u nevjerstvo, pa neka vam je dovoljan xhehennem.“ Slično ovome bilježi i Ibn Kesir u svom tefsiru kada tumači ovaj kur’anski ajet.

Prema Ibn Kesira, riječi: “A onaj ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegovoga Poslanika, pa ga stigne smrt, od Allaha će dobiti nagradu!”, znače: ko napusti svoj dom u namjeri da se iseli (hidžru učini) radi Allaha i Njegovoga Poslanika, a za tim umre, njemu je kod Allaha osigurana nagrada. To potvrđuje i predanje u Sahihima, Musnedima i Sunenima od Omera ibn el-Hattaba, koji kaže: – Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Djela se prosuđuju prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio! Čije iseljenje bude radi Allaha i Njegovoga Poslanika, njegova je hidžra za Allaha i Njegovoga Poslanika, a čije iseljenje bude radi ovog svijeta, kako bi ga zadobio, ili žene, kako bi je oženio, njegova je hidžra za ono radi čega se iselio!” Ovo se općenito odnosi na hidžru, odnosno, na sva djela.

Na osnovu ovih riječi, uviđamo da je muslimanu i muslimanki dozvoljeno učiniti seobu iz mjesta u kojem se nalaze, ako u tom mjestu nisu slobodni da slobodno ispovijedaju i prakticiraju svoju vjeru, ili je njihovo ljudsko-vjersko pravo ugroženo, kao što je danas slučaj sa Sirijcima i ostalim muslimanskim skupinama, kojima je ugroženo svako vjersko i ljudsko pravo, te nemaju drugog izbora negoli sa bolom i suzama napustiti svoj rodni kraj i krenuti ka jednom teškom i bolnom putu, možda i bez povratka.

U vezi sebeba-uzroka objavljivanja spomenutog ajeta iz sure en-Nisa’, Ibn Ebi-Hatim navodi predanje od Ibn Abbasa, r.a., kaže: „Damre ibn Džundub krenuo je Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i umro na putu prije nego je stigao do njega. Nakon toga objavljen je ajet: “A onaj ko napusti svoj dom iseljavajući se radi Allaha i Njegova Poslanika…”.

Muhammedovi, s.a.v.s., sastanci na Akabi sa muslimanima Medine su bili priprema za hidžru. Prvom susretu na Akabi, jedanaeste godine po poslanstvu, je prisustvovalo šest Jesribljana, sa kojima Muhammed, a.s., šalje mladog ashaba Mus’aba ibn Umejra, r.a., da Medinelije podučava islamu. Na drugom sastanku na Akabi je prisustvovalo 12 ljudi, kada su se prvi put zavjetovali Poslaniku, s.a.v.s., na vjernost. Na trećem susretu, juna 622. g., kada se daje ‘Velika zakletva’ prisustvovala su 73 muškarca i dvije žene.

Tom prilikom su se Medinski muslimani zavjetovali na:

1) Poslušnost i pokornost u činjenju dobra.

2) Opskrbu u olakšici i poteškoći.

3) Naređivanje dobra i zabranjivanje zla.

4) Činjenje dobra u ime Allaha, dž.š., i ne bojanje prigovora prijekornika.

5) Potpomaganje Poslanika, s.a.v.s., kada od njih zatraži pomoć i pružanje mu zaštite kao što štite sami sebe i svoje porodice.

Nakon prihvaćanja ugovora, jedan od prisutnih muslimana iz Jesriba je upitao: ‘Znate li vi da ovo znači objavljivanje rata protiv crvenih i crnih ljudi (protiv cijelog svijet)?’ Prokleti šejtan nakon sklopljenog ugovora na Akabi sa jednog uzvišenja poziva mušrike da uhvate živog Muhammeda, s.a.v.s., i njegove ashabe! Muhammed, s.a.v.s., naređuje prisutnim muslimanima da se raziđu, a oni već pokazuju spremnost da se bore protiv Mekelija, što Muhammed, s.a.v.s., odbija, jer za to nema dozvolu od Allaha, dž.š.

Dragi brate i cijenjena sestro, ove zavjete Medinelija sa kojima su se zavjetovali Muhammedu, s.a.v.s., trebaju biti motiv i u našem životu. Moramo biti poslušni i pokorni Allahovi robovi; moramo potpomagati Allahovu vjeru i braniti ličnost Muhammeda, s.a.v.s., te čast svakog muslimana i muslimanke; trebamo biti u pomoći svome bratu muslimanu i olakšati mu tegobe, jer, dok li god budemo na pomoći svome bratu muslimanu, Allah će nama biti od pomoći, zato dragi brate i sestro, razmislimo koliko smo od pomoći svom bratu i sestri muslimanki, da li im olakšavamo ili im, pak, otežavamo rabote; koliko smo od onih koji naređuju drugima dobro i odvraćaju od zla, pa nek je to makar i sa jednom riječju ako ne više; djela koja radimo trebaju biti isključivo za radi Allaha, dž.š., i Njegovog zadovoljstva, a ne radi neke reklamacije pred ljudima i tome slično, dovoljno je za to dobro djelo kojeg učiniš to što ti Allah Uzvišeni zna; trebamo biti ustrajni u našoj vjeri i naspram toga što nam na našoj adresi dolaze kojekakve prijekore prijekornika i etiketiranje Iblisove vojske, ne trebamo se bojati toga, jer, Allah je na strani vjernika i vjernice, te smo sigurno da će Istina trijumfirati laž, iako to bilo krivo i teško licemjerima i nevjernicima, Iblisovim potpomagateljima

Nakon trećeg susreta na Akabi, Poslanik, s.a.v.s., naređuje da ashabi počnu sa hidžrom u Medinu, a za oko dva mjeseca, mušrici Mekke sazivaju Parlament, na kojem se raspravljalo o konačnom i tajnom zadavanju udarca Poslaniku, s.a.v.s.. Sastanku prisustvuje i prokleti šejtan u liku starca ‘iz Nedžda’. Tada je prihvaćen prijedlog Ebu žehla, koji je podržao i prokleti Iblis, a sastojao se u tome: ‘Da se iz svakog plemena uzme najsnažniji mladić, da im se podijele ubojite sablje i da svi zajedno odu i ubiju Muhammeda s.a.v.s., kako bi se na taj način izbjegla osveta Benu Abdu-l-Menafa, koji ne bi bili u stanju da objave rat svim Mekelijama.’ Zadatak se imao izvršiti odmah.

Nakon toga dolazi Džibril, koji po vahju od Allaha, dž.š., obavještava Poslanika, s.a.v.s., o zavjeri mušrika i o Allahovoj dozvoli da on i njegov vjerni ashab Ebu Bekr, r.a., napuste Meku. Džibril, a.s., mu je odredio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji. Po padu mraka, musrički mladici su opkolili kuću, sa ciljem da ubiju Muhammeda, a.s., u ponoć. O tome govori 30. ajet sure El-Enfal: „I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te u tamnicu bacili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!“ (El-Enfal, 30).

Hidžra u Medinu je za razliku od hidžre u Abesiniju bila obaveza, jer se u Medini trebala formirati jaka zajednica, koja će moći štititi interese islama i muslimana. 27. noć mjeseca sefera (12. septembar 622. g.), Muhammed, s.a.v.s., govori amidžiću Aliji ibn Ebi Talibu: ‘Spavaj u mojoj postelji, ogrni se mojom zelenom burdom (ogrtačem) i neće te inšaAllah zadesiti nikakva neprijatnost od njih.’ Potom je izašao iz kuće uzevši pregršt pijeska i bacivši ga mušricima koji su bili raspoređeni oko kuće, na glave, pa im se vid oduzeo i nisu ništa vidjeli. Pri tome je učio:’I ispred njih i iza njih i na njihove oči smo koprenu postavili i zato oni ne vide.’ (Jasin, 9).

Kada su se mušrici probudili, Muhammed, s.a.v.s., je sa Ebu Bekrom već bio u pećini Sevr, gdje su se zadržali tri dana. Mekkelije organiziraju potjeru, ali svi ti pokušaji ostaju uzaludni. U mjesto Kuba Poslanik s.a.v.s. je zajedno sa Ebu Bekrom stigao 8. rebiu-l-evvela (23 septembra) 622. Muslimani su bili presretni dolaskom Poslanika s.a.v.s., koji je na putu hidžre proveo 11 dana, a taj put je dužine oko 400 kilometara. Muhammed, s.a.v.s., je prolazeći kroz mjesto Kuba, u njemu izgradio mesdžid i obavio prvu džumu-namaz sa muslimanima. Po dolasku u Medinu je izgradio i prvu džamiju.

Poslije hidžre muslimani su započeli jedno novo razdoblje. Islam se uzdigao, ponos je zračio na sve strane, muslimani su postali jaki i moćni. Strah se polahko uvlačio u srca nevjernika bojali su ih se, jer tadašnji nosioci islama nisu žalili na putu islama dati ako treba i svoje živote, a primjer Alije, r.a., nam najbolje o tome govori. Polahko ali sigurno su udarani temelji nove islamske države, države koja će počivati na Allahovom zakonu u kojoj će vladati pravda kakva nikada nije zabilježena u historiji. Poslije hidžre muslimani su mogli u miru da sprovode islamska načela u svojim životima čime su nam pokazali da jedino uz čvrsto držanje islama mi kao muslimani možemo biti ponosni i možemo opstati na ovome svijetu.

Hidžra je promijenila tok historije čovječanstva. Za veoma kratko vrijeme geografske karte su bile prekrojene, pale su velike imperije, nastajale se druge moćne države koje su dominirale svijetom. Sjećanje na hidžru, treba da bude prilika u kojoj ummet Poslanika, s.a.v.s., svodi periodični račun sa sobom, jer to čini svaki narod koji se zanima za svoju budućnost i ne živi od prošlosti.

Zato pozivam sebe i vas da preispitamo naše stanje i da uložimo maksimum napora da ga popravimo! Uz dovi Allahu Uzvišenom da popravi stanje muslimanskog ummeta, te da uzmemo pouke i poruke iz seobe – hidžre Muhammeda, s.a.v.s., iz Mekke u Medinu, da se sjećamo na ove teške trenutke kroz koje je prolazio Muhammed, s.a.v.s., i ljudi oko njega, da budemo svjesni svega toga, te da nam ne bude čudno stanje u kojem se danas nalazimo i koje nas okružuje! Amin

Piše: Azmir Jusufi, Prizren

Akos.ba