Vi ste ovdje
Home > Ekonomija > Sistemski propusti u propisima: Krajnje vrijeme za reforme u bh. rudarstvu

Sistemski propusti u propisima: Krajnje vrijeme za reforme u bh. rudarstvu

Jedini ispravan odgovor na pitanje koliko košta sigurnost rudara je kontrapitanje: „Koliko košta nesigurnost?“ [Reuters]

Pojave i utjecaji gorskih udara mogu se umanjiti izmjenama u praksi koje se ne provode ni u jednoj od jama u BiH.

Piše: Edin Delić

Tragedija u Rudniku „Raspotočje“ izbacila je u prvi plan sistemske propuste u rudarskoj djelatnosti. Iako se nameću pitanja o štetnosti rudnika, teškim uslovima rada i opasnostima, treba imati u vidu da je ugljarstvo jedan od stubova na kome se bazira ono što je ostalo od ekonomije BiH. Sve materijalno što koristimo je „iskopano“ ili „uzgojeno“.

Intenzivan razvoj industrije kroz historiju počivao je na rudama i energiji dobivenoj iz uglja, nafte ili plina. Rudarstvo se mijenjalo, ali su ostale opasnosti i težak rad. Najviše poginulih je u nesreći koja se desila 26. aprila 1942. godine u Kini, u rudniku Benxihu, kada je usljed eksplozije prašine izginulo 1.549 rudara.

Na prostorima BiH crni epilog u većim nesrećama je više od 650 poginulih. Najviše je poginulih u rudnicima Kakanj, njih 283. Slijedi Kreka sa najvećom katastrofom na prostorima bivše SFRJ na Dobrnji 1990. godine. U većim nesrećama u Kreki poginula su 194 rudara. Rudnici Zenica su sa 109 poginulih na trećem mjestu, a dalje slijedi Breza sa 67 poginulih.

Nakon prošlog rata smanjuje se broj nesreća, što je posljedica smanjenja proizvodnje, otkopavanja povoljnijih dijelova i smanjene dinamike radova. Međutim, sve su češća izviješća koja zabrinjavaju. Redaju se nesreće u rudnicima Bila, Breza, Kakanj, Stranjani i Raspotočje. Eksplozije metana, požari, gorski udari i sve teže posljedice tih nesreća upozoravaju na to da se nešto ozbiljno događa u rudarstvu.

Pet stradalih rudara je strašan gubitak i još nije jasno da li je bilo šanse za njih, ali itekako treba imati u vidu u kojoj mjeri su bili ugroženi i spašeni rudari. Nedostatak kiseonika, otrovni gasovi, podignuta ugljena prašina, zapaljivi i eksplozivni gasovi ugrožavali su živote u svakom trenutku.

Ne smije se pomiriti sa stavom da se žrtve ne mogu izbjeći, pa čak i ako se radi o gorskom udaru.

Da su radnici ostali duže zatočeni, problemima sa vazduhom dodali bi se i nedostatak vode, a u slučaju duže izolacije i hrane. U velikim rudarskim nesrećama obično je veći broj poginulih od sekundarnih posljedica, nego što strada direktnom manifestacijom. Filtracioni „samospasioci“, koje nosi većina rudara u BiH, imaju ograničene efekte i upotreba ovih maski ne garantuje preživljavanje…

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Krajnje vrijeme za reforme u bh. rudarstvu

Biografija autora

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top