Selam i međusobno predstavljanje i upoznavanje
Svakodnevno svjedočimo da se mnoštvo malih predznaka blizine Kijametskog dana već obistinilo, a jedan od njih je i nazivanje selama samo onima koje poznajemo, ili od njih imamo neku korist ili interes. Nekada se to radi iz poštivanja ili iz straha od tih pojedinaca. To nam je Poslanik, s.a.v.s., jasno najavio, kao i mnogo šta drugo iz našeg svakodnevnog života.
Abdullah ibn Mesud, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.vs., rekao: „Zaista je od (malih) predznaka blizine Kijametskog dana da će čovjek nazivati selam drugom čovjeku, samo zato što ga poznaje.“To jest da naziva selam određenim osobama.
Da bismo olakšali i sebi i onima s kojima se srećemo i s kojima se poselamljujemo, vrlo je praktično i potrebno da se ljudima predstavimo i kažemo ko smo, čiji smo i odakle smo. Na taj način ćemo riješiti dilemu u kojoj se vrlo često nalazimo, da se s nekim poselamimo, ali ga se ne možemo sjetiti. To je u skladu i s kur’anskim ajetom u kojem Allah, dž.š., kaže:
„O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.“(El-Hudžurat, 13)
Poslanikova, s.a.v.s., praksa je bila, kada bi se susretao s ljudima, raznim delegacijama, pitao bi ih, ko su i odakle su. Izražavao bi im dobrodošlicu i bio je uvijek spreman da ih ugosti i lijepo primi.
Pred svojom kćerkom Fatimom bi ustajao i postavljao je da sjedne pored njega. Isto je i ona, r.a., postupala prema njemu.
Pitao bi o stanju porodica ljudi koji su mu dolazili i shodno tome bi se prema njima ophodio. Poznat je slučaj skupine mladića koji su došli da borave kod Poslanika izvjesno vrijeme, kako bi naučili propise svoje vjere. On se raspitivao o tome koga su ostavili kod svojih kuća, pa kada su ga oni o tome obavijestili, on je s njima saosjećao u odvojenosti od njihovih porodica. Uvidjevši da su se poželjeli svojih članova porodice, on im je dozvolio da se vrate svojim kućama i da primjenjuju u svom životu ono što su od njega naučili.
Poslanik, s.a.v.s., nas upućuje da selamimo sve ljude, bez obzira da li ih poznavali ili ne.
Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da je neki čovjek upitao Poslanika, s.a.v.s., šta je u islamu najbolje? On mu odgovori: „Da nahraniš gladnog i nazivaš selam onome koga poznaješ i onome koga ne poznaješ.“(muttefekun alejhi)
Između ostalih blagodati selama i primjenjivanja ove poslaničke preporuke je, da će nam nakon selama, predstavljanja i upoznavanja i ta, do tada nepoznata osoba, postati poznata.
U ovom hadisu Poslanik, s.a.v.s., nam pojašnjava da je od najboljih djela u islamu, nakon iskrenog vjerovanja i izvršavanja farzova, da nahranimo gladnog i onoga ko je u potrebi. Time se misli na dobrovoljno davanje mimo obaveza zekata a pogotovo kada ljude zadesi glad i nestašica. Drugo što je Poslanik, s.a.v.s., spomenuo je nazivanje selama svakom muslimanu, onome koga poznajemo a svakako i onome koga ne poznajemo.
Tako ne pravimo razliku među ljudima, jer je selam islamski pozdrav za sve muslimane. To je jedan od najboljih načina uspostavljanja lijepih međuljudskih odnosa i iskrene ljubavi. Time se vjernik navikava na skromnost i poštivanje drugih. Udjeljujući hranu i nazivajući selam prakticiramo ljepotu islama i govorom i djelom.
Selam je Allahov pozdrav Njegovim robovima, kao i pozdrav meleka iskrenim vjernicima. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., stoji da je Džibril, a.s., došao Muhammedu, s.a.v.s., i rekao: Allahov Poslaniče, sada će ti doći tvoja supruga Hatidža s posudom u kojoj je hrana, ili piće, pa kada ti dođe prenesi joj selam od njenog Gospodara i od mene i obraduj je bisernim dvorcem u Džennetu, u kojem neće biti dunjalučke buke niti umora.“ (muttefekun alejhi)
Jednom prilikom je Umejr bin Vehb el-Džumehi, prije prelaska na islam, ušao kod Poslanika, s.a.v.s., i pozdravio ga džahilijetskim pozdravom: Dobro osvanuli! Poslanik, s.a.v.s., mu na to reče: Umejre, Allah nas je počastio ljepšim pozdravom od tog tvog a to je selam i to će biti pozdrav stanovnika Dženneta.“
Allah, dž.š., kaže: „A na Dan kad oni pred Njega stanu, njihov pozdrav će biti Selam (Mir s vama!) i On i je pripremio nagradu plemenitu.“(El-Ahzab, 44) i „Dova njihova bit će u njima: – Hvaljen nek si, Allahu naš! Pozdrav njihov bit će Selam.“ (Junus, 10)
Nazivanje selama vjernika približava njegovm Gospodaru, jer Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Najbliži od ljudi Allahu, dž.š., je onaj koji prvi počne sa selamom.“
Nagrada za selam i rukovanje se nazire u ovom hadisu: „Kada se musliman sretne s vjernikom i rukuje se s njim, s njih spadaju grijesi kao što lišće spada s grana.“
Trebamo svoju omladinu i ostale koji nas okružuju podsjećati na ljepotu selama, kako bi on zauzeo mjesto u njihovom komuniciranju, umjesto svakodnevnih pozdrava, koji počesto nemaju nikakvo značenje.
Poslanik, s.a.v.s., je nazivao selam, pa čak i djeci i druge podučavao da to čine, ukazujući na vrijednost tog pozdrava. To su ashabi usvajali i po tome postupali.
Jednom prilikom, dok je Vjerovjesnik, s.a.v.s., boravio u svojoj kući, pojavi se jedan čovjek i zatraži dozvolu da uđe kazavši: “Mogu li ući?” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, svome slugi reče: “Idi i pouči ga kako se traži dozvola za ulazak. Neka kaže: ‘Es-selamu alejkum, mogu li ući?’” Čovjek to ču i reče: “Es-selamu alejkum, mogu li ući?”, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvoli mu da uđe.” (Hadis je sahih a bilježi ga Ebu Davud.)
Iz ovog hadisa se vidi da Poslanik, s.a.v.s., navikava ashabe da prilikom dolaska kod nekog, nazovu selam i tako utemeljuje tu društvenu naviku i kulturnu normu.
Omer, r,a., je rekao: „Tri stvari će ti povećati ljubav prema tvome bratu: poselami ga kada ga sretneš, napravi mu mjesta da sjedne i pozivaj ga njemu najdražim imenima.“ (IIN Preporod)
akos.ba