Šehidi islamskog pokreta Muslimanska braća: Esma el-Baltadži
Esma el-Baltadži, dijete Rabi’e kako su je mnogi pozvali, jedan je od najpoznatijih i najmlađih šehida kojeg je ovaj islamski pokret dao u svojoj borbi za ostvarenje prava muslimana. Esma je jedina kćerka, i jedno od četvero djece, jednog od najistaknutijih vođa pokreta Muslimanske braće dr. Muhammeda el-Baltadžija.
Preselila je na ahiret 14. avgusta 2013. godine prilikom nasilnog razbijanja demonstracija, kada je pogođena snajperskim hicom u grudi.
Među zadnjim riječima koje je Esma izjavila prije preseljenja na Ahiret bilo je: „Budite čvrsti, jer pobjeda je blizu. Nemojte vojsci prepustiti revoluciju.“
Esma je uz svoju majku zbrinjavala ranjene na trgu Er-Rabi’a, u vrijeme dok je vojska silom razbijala okupljenu masu.
Bila je djevojčica od 17 godina, vezana za svoju majku, ali u isto vrijeme velikih snova i ozbiljnih postupaka. Zbrinjavala je ranjene sve dok je kukavički metak nije pogodio.
Oko 10:30 ujutru, po kairskom vremenu, Esma je pala u blizini bine na trgu Er-Rabi’a od metka snajperiste koji je pogodio u grudi.
Esma je bila djevojka blagog i prijatnog osmjeha. Staložena i mirna. I pored svoje mladosti bila je veliki borac i revolucionar. Učestvovala je u svim demonstracijama pokrenutim od januarske revolucije 2011. godine, bez obzira bile organizovane od Muslimanske braće ili ne.
Esmina prijateljica Isar Jusuf ispričala je za novinsku agenciju Anadolija: „Esma me je uvijek podsticala da idem na demonstracije, čak i onda kad ih nisu organizovala Muslimanska braća. Ona je znala da je istinska prijetnja Egiptu povratak vojne vlasti.
Esma je bila učenica trećeg razreda srednje škole i od 3. jula je učestvovala na Rabi’i, svo vrijeme ne ispuštajući Mushaf iz svojih ruku.
Njena prijateljica priča posljednje trenutke Esminog života: „Na dan njene pogibije nazvala me je ujutru u vrijeme sabah-namaza i probudila na sabah. Tražila sam od nje da se vrati kući, ali je ona rekla da je počelo razbijanje demonstracija i sve prepušta Allahu.“
Još jedna njena drugarica Sara Suvejlim je ispričala da je Esma pala pored svoje majke, pokušavali su je smiriti, ali bezuspješno, ona nije mogla vjerovati da njeno dijete, plod njene utrobe umire pred njenim očima. O njenoj smrti obavijestili su njenog baba Muhammeda el-Baltadžija. On je onda došao i kazao svojoj supruzi: „Obistinio se san koji sam usnio. Sanjao sam je u vjenčanici i upitao je: ‘Esma, udaješ li se ti to?’ Ona je odgovorila: ‘Da, danas poslije podne.’ Istog dana, u istom satu kada je ona poginula, poginuo je i njen vjerenik za kojeg se trebala udati. Njegovo ime bilo je Abdurrahman ed-Dib, Allah je odredio da njihovo vjenčanje bude, inšaAllah, u Džennetu.
Esma je bila veliki borac, željela je upisati studije medicine, kako bi radila u humanitarnim misijama, bila je velika inspiracija i podrška svome ocu prilikom putovanja turskim brodom Marmara, koji se uputio probiti blokadu Gazze.
I pored čvrste veze sa svojim ocem, Muhammed el-Baltadži se nije mogao oprostiti od svoje mezimice kada je njeno tijelo ponešeno iz džamije es-Selam. Dženazu joj je predvodio najstariiji brat Ammar.
Draga kćeri i cijenjeni učitelju…
Ne opraštam se od tebe, jer ćemo se vidjeti sutra. Živjela si s ponosom i, odbacivši sve prepreke, bila si neograničeno zaljubljena u slobodu. Potajno si tražila nove horizonte kako bi ovaj narod i ova civilazija oživjeli, kako bi ponovo bili izgrađeni i dobili zasluženo mjesto. Nisi se bavila onim stvarima kojim se bave tvoji vršnjaci. Iako si uvjek bila najbolja u školi, tvoja strast za učenjem i naukom nikada nije prestajala.
Nismo uspjeli dovoljno razgovarati za tvog kratkog života. Kada smo se posljednji put vidjeli na trgu Rabiatul Adevijje, rekla si mi: ‘Ti si odvojen od nas, čak i kada si s nama’, a ja sam ti rekao da ovaj svijet nije dovoljno dug da bismo mogli biti ispunjeni jedni drugima. Molim Uzivšenog Allaha da nam u Džennetu podari vremena za naš razgovor.
Dva dana prije nego si preselila sanjao sam te u vjenčanici. Bila si ljepša od svega na ovome svijetu. Prišla si mi i sjela pored mene. Ja sam te upitao:’Je li večeras tvoje vjenčanje’, a ti si odgovorila da ono neće biti naveče, nego u podne. U srijedu u podne sam dobio vijest da si preselila. I, tada sam shvatio šta si mi željela reći u snu. Od Uzvišenog Allaha tražio sam da te prihvati kao šehida i naše mučeništvo je svedočenje da smo u pravu, a naš neprijatelj u zabludi.
Jako mi je žao što ne mogu biti na tvom posljednjem ispraćaju, što te ne mogu posljednji put vidjeti, poljubiti tvoje čelo i što ne mogu predvoditi tvoju dženazu-namaz. U tome me nije spriječio strah od smrti ili tamnica, nego želja da nastavim ono za što si ti dala svoj život.”
Pripremio: Semir Rebronja
IslamBosna.ba
