Šehid je onaj ko umre od…

„Šehid je onaj ko umre od kolere, stomačne bolesti, žena pri porođaju, ko u vatri izgori, utopljenik, na koga se nešto sruši i ko umre od porebnice (pleuritis).“ (1:548)

Porijeklo hadisa

Hadis u ovoj verziji prenosi Taberani u djelu „El-Kebir“, a prenosilac je Rafi b.Hadidž, radijallahu anhu.

Povod nastanka

Poslanik je posjetio nekog bolesnika, pa u razgovoru je savjetovao porodicu kako će s njim postupati. Bolesnik je bio svjestan svoga stanja, pa je rekao da je on spreman za smrt. Jedan od prisutnih da bi ga razgovorio i utješio, rekao mu je: „Ti ćeš, ako Bog da, ozdraviti i boriti se sa Poslanikom za šehadet.“ Poslanik je tada rekao: „Šehid se ne postaje samo u borbi“, a potom citirao prednji hadis.

Komentar

U brojnim hadisima Poslanik je, govoreći o džihadu, isticao da je to vrhunac imana, jer, borba na Božijem putu je zapravo borba za Božiju riječ i njeno uzdizanje na nivo koji joj odgovara. Savjetujući Muaz b. Džebela, Alejhisselam ga je upitao hoće li da mu kaže šta je to „vrhunac imana“, pa kada je ovaj potvrdno odgovorio, Poslanik je rekao: „Vrhunac imana: El- Džihadu fi sebililahi, borba na Božijem putu.“

Uzrok nazadovanja muslimana je upravo taj što su zanemarili džihad, pa se o njemu uopće ne govori ili se malo govori. Prvi muslimani su znali šta je džihad i zato su bili napredni i jaki. Onog momenta kada je muslimanima dunjaluk omilio do te mjere da su ga počeli obožavati čime su otvorili vrata širku, odnosno idolopoklonstvu, a samim tim i skrenuli sa puta Božije Knjige, dospjeli su period dekadence i totalnog nazatka. Prednji hadis govori samo o jednoj vrsti šehida, a to su šehidi ovosvjetskog tretmana, dok šehid koji život izgubi u borbi za vjeru, dakle na bojnom polju, ima tretman ovosvjetkog (dunjalučkog) i onosvjetskog (ahiretskog) šehida.

Izvor: Povodi nastanka Vjerovjesnikovih hadisa

Autor: Mirsad Mahmutović

Za Akos.ba pripremila: Amina Brajlović