Šefik ef. Čavčić: Nekad su džamije plakale za nama, danas mi plačemo za njima

 Došli smo u situaciju da mi plačemo za našim džamijama, ali čežnja vjernika za džamijom je jedan dobar znak. To nam govori da u našim srcima ima imana, da mi volimo naše džamije, da volimo islam, a to je znak jedne velike ljubavi prema Allahu dž.š., kazao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Šefik ef. Čavčić, imam džamije “Bosanski mudžahidi” u Mostaru.

Efendija Čavčić je u službi imama punih 35 godina, a od 1996. godine imam je džamije “Bosanski mudžahidi” u Sjevernom logoru, odnosno centralne džamije mostarskog džemata Zalik. U razgovoru za AA govorio je o aktivnostima u ovom džematu, o tome kako su vjernici dočekali ramazan u vanrednim okolnostima epidemije koronavirusa, ali i o značaju veze između imama i džemata u ovim teškim trenucima.

S obzirom da su muslimani u BiH, ali i diljem svijeta, ove godine “najdražeg gosta“ dočekali u okolnostima vanrednog stanja, te nisu u mogućnosti da posjete svoje džamije, efendija Čavčić ističe kako je to uistinu vjernicma teško palo, te kako je prisutna jedna duboka čežnja vjernika za njihovim džamijama.

“Zaista, došli smo u situaciju da mi plačemo za našim džamijama. Mi stariji se sjećamo onog vremena prije agresije kada su naše džamije bile poprilično prazne i kada su sa čežnjom čekale da ih posjeti radi ibadeta. Međutim, sada smo došli u situaciju da mi ne možemo ići u džamiju, zbog svima poznatih razloga, ali da se ista ta čežnja sada javlja u našim srcima, posebno zbog činjenice da je nastupio mjesec ramazan, period kada najveći broj vjernika dolazi u džamije. To je zaista jedan veliki vapaj iz srca mnogih naših džematlija”, govori Čavčić.

-Imamu se teško pomiriti s činjenicom da sam klanja u džamiji-

Navodi kako je imao priliku razgovarati s mnogim džematlijama, te kako je nekima od njih jednostavno teško odgovoriti i objasniti zašto ne mogu doći u džamiju. Efendija Čavčić kaže kako o tome ipak ima jedno pozitivno mišljenje, odnosno da takvu čežnju vjernika vidi kao jedan jako dobar znak.

“To nam govori da ima imana u srcima našim, da mi volimo naše džamije, da volimo islam i ja veoma cijenim uzdahe naših muslimana koji trenutno ne mogu da dođu u džamiju kako bi obavili namaz. To je znak jedne velike ljubavi prema Allahu dž.š., prema islamu, i prema svemu onome što je lijepo”, pojašnjava Čavčić.

Imam kao njegov predvodnik i vođa navikao je da uvijek iza sebe ima džemat, da su iza njega uvijek vjernici, kako tokom klanjanja samog namaza, tako i uopće. Na pitanje kako jedan imam doživljava ramazan i namaz u ovakvim okolnostima, Čavčić odgovara kako je to doista teško opisati.

“Imami su navikli da svakodnevno budu u kontaktu s ljudima. Sada dolazimo u džamije, sami klanjamo namaze, teško se pomiriti s tom činjenicom, ali znajući da je to radi zaštite nas samih i cijele zajednice moramo se s tim pomiriti. U svakom slučaju, mi iznalazimo različite načine komuniciranja s našim džematlijama, kako se ta veza ne bi prekinula. A veza između imama i džemata je zaista jedna čvrsta veza, koja uvijek ostaje stamena. Jačinu te veze najbolje osjetimo u ovim trenucima”, istakao je Čavčić.

Prema njegovim riječima, veza između imama i džemata uvijek je živa i upravo je to jedna jako lijepa priča u ovom čudnom i teškom vremenu.

-Vanredne okolnosti kao prilika za čvršću vezu s Gospodarom-

Jedno od bitnih pitanja u ovakvoj situaciji jeste i to kako se vjernik treba s njom nositi. Nema sumnje da je kod svakog vjernika prisutna jedna vrsta tuge zbog nemogućnosti obavljnja namaza u džamiji. U tom kontekstu, efendiju smo upitali i to da li vjernik na ovakvu situaciju može gledati kao na jednu vrstu prilike duhovnog jačanja, odnosno kao šansu za uspostavu jedne čvršće veze s Gospodarom, na što je odgovorio:

“Svakako. Mi smo nekako bili sebi predočili da su nam džamije jedina mjesta gdje se ibadeti. Sada kada smo među četiri zida svojih domova, razmišljamo na jedan sasvim drugačiji način. Došli smo u krug svoje porodice, koju je dobar dio ljudi na neki način zapostavljao, a porodica je jako važan segmenet u životu vjernika. Sada imamo puno više vremena u našim kućama, i za naše porodice, a svakako to je i prilika da se iskreno obratimo Gospodaru svjetova jer nemamo one svakodnevne žurbe kao što je to bilo prije”, poručio je Čavčić.

Džematlije Zalika u vremenu nakon izbijanja pandemije koronavirusa nastojali su se što bolje organizirati kako bi pomogli onim džematlijama kojima je potrebna pomoć, a prvenstveno je riječ o starijima i socijalno ugroženima.

“Nastojali smo da se organiziramo kako smo najbolje znali i umjeli, tako da je naša omladina, bivši polaznici mekteba, kenula prema domovima naših starijih džematlija, te im pomogla u kupovini namirnica, lijekova i svega ostalog što je potrebno”, kazao je Čavčić.

Kao još jednu vrlo vrijednu aktivnost svojih džematlija, a koja ponajbolje oslikava to da je čovjekov najbolji oslonac u teškim trenucima ibadet, Čavčić ističe kako su s 30 porodica u džematu podijelili 30 džuzeva (trideseti dio Kur’ana od 20 stranica) koje uče na dnevnom nivou.  Kako je rekao, na taj način upućuju molitvu Allahu dž.š. za milost i pomoć u ovim teškim trenucima, jačaju svoju međusobnu, ali i vezu s Gospodarom.

“Mi, kao vjernici, trebamo biti vjernici uvijek i kada smo rahat i kada imamo određena iskušenja. Uvijek trebamo biti na liniji vjere u Allaha dž.š., moliti ga za pomoć i zaštitu i  to je ono što svakom vjerniku, u svakoj situaciji, treba da bude na prvom mjestu”, zaključio je mostarski imam Šefik ef. Čavčić.

Akos.ba