Sarajevski nekrologij – Djelo Alije Nametka o mentalitetu sarajevskih intelektualaca
Veliko bogatstvo bosanskohercegovačke književnosti nudi nam raznovrsne teme, koje su sasvim sigurno bile pokretačka snaga pri pisanju određenih naslova. Bitno je istaći da je većina tih tema aktuelna i u današnjem vremenu. Jedno takvo djelo napisao je i Alija Nametak. Naime u ovom djelu osim što nam pisac pojedinačno opisuje živote značajnih ljudi u Sarajevo, govori i njihovim međusobnim odnosima, koji su ponekad bili veoma komplicirani.
Djelo Alije Nametka pod nazivom “Sarajevski nekrologij” govori nam o načinu života bošnjačkog naroda tokom vladavine dvije različite vlasti, prvo austrougarske, pa potom jugoslovenske. U ovom djelu Alija Nametak daje detaljan opis življenja bošnjačkih intelektualaca, kao što su Hazim Šabanović, Hamdija Kreševljaković, Uzeir Hadžihasanović i drugi. Kroz pisanje autora može se shvatiti mentalitet bošnjačkih intelektualaca vremena o kojem govori, njihov stil življenja, te ideološka pripadnost.
Iako nije bio rođeni sarajlija, Alija Nametak je veoma volio Sarajevo, posebno sarajevsku mahalu Faletići o kojoj govori sa dosta zanosa veličajući sve ono što je svojstveno ovoj mahali. Sarajevski nekrologiji svakako je jedno od nezaobilaznih djela bošnjačke književnosti, specifično po tome jer je godinama brižno pisano, što govori o trudu koji je autor nesibično uložio kako bi se ovo djelo nametnulo i onim najizbirljivijim čitaocima. Možemo reći da nam “Sarajevski nekrologiji” nekada daje i previše informacijama iz intimnog života pojedinih bošnjačkih intelektualaca što se nekada dojima suvišnim, ipak te rečenice ostaju u sjeni sjajnih historijskih opisa sarajevske čaršije koja je veoma vješto prkosila vremenu i isprepletenim režimima. Svako da je ovo knjiga iz koje možemo puno toga naučiti, jer se Alija Nametak trudio prikazati sve vrline i mane bošnjačkih intelektualaca, koje su ih kroz njih intelektualni rad pratile.
Kraća biografija:
Alija Nametak rođen je u Mostaru 6.marta 1906. godine. Mekteb, osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom Mostaru. Nakon toga se upisao na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirao srpsko-hrvatski jezik i književnost, te francuski i ruski jezik. U Sarajevo je došao 1930. godine gdje je radio kao urednik „Novog Behara“. Radio je kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, Tehničkoj školi i Učiteljskoj školi. Jednu školsku godinu (1934/1935) je proveo kao profesor u Podgorici, a također radio je i kao lektor i intendant Narodnog pozorišta u Sarajevu. Zbog svog djelovanja tokom vladavine NDH, osuđen je na petnaest godina zatvora, iako se nije mješao u politiku, međutim književna djelatnost za tadašnje režimske listove bila je presudna za novouspostavljenju vlast. Svoj književni talenat Alija je pokazao već u ranoj mladosti. Objavljivao je narodne priče i narodne pjesme Bošnjaka, a kao student piše priče i novele koje objavljuje u književnim časopisima u Zagrebu. Nakon dolaska u Sarajevo piše u „Novom Beharu“, „Kalendaru Narodne uzdanice“, „Glasniku Islamske vjerske zajednice“, kao i u brojnim časopisima u tadašnjij Jugoslaviji. Objavio je nekoliko zbirki pripovjedaka, novela, tekstova o narodnom stvaralaštvu, točnije značajno je pridonio da mnoge naše narodne epske i lirske pjesme ostanu zapisane i spašene od zaborava. Posebice treba istaknuti zbirke pripovjedaka „Bajram žrtava“ koja je objavljena 1931. godine u Zagrebu, „Dobro Bošnjani“ objavljenu 1937. godine u Zagrebu, „Za obraz“, objavljenu 1942. Godine, takođe u Zagrebu, „Ramazanske priče“ objavljene 1944. godine u Sarajevu, „Travka zaboravka“ (Zagreb 1966) i „Tuturuza i šejh Meco“ (Zagreb 1978).
Za Akos.ba piše: Admir Lisica
