Sarajevo: Promovirana knjiga “Čuvarkuća“, prvijenac autora Tarika Đođića
Riječ je o knjizi sastavljenoj od stotinjak kratkih priča, koje su prvo bile objavljivane na Facebooku kao statusi. U Sarajevu je u četvrtak navečer održana promocija knjige Čuvarkuća, što je prvijenac autora Tarika Đođića.
Izdavač knjige je sarajevska izdavačka kuća Buybook, a na promociji su, pored autora, govorili izdavač Damir Uzunović i promotori novinar Goran Milić i akademik Abdulah Sidran.
Sidran je rekao da se mudrost autora ogleda u činjenici da je riječ o piscu koji podjednako dobro umije slušati i probirati od obilja onoga što čuje.
“Valja imati dobre pameti i spisateljskog talenta da bi se napisala ovakva knjiga”, kazao je Sidran, dodavši da suština ovakvih knjiga nije u porukama, nego u ljepoti i načinu ljudskog razmišljanja i ljudskog osjećanja.
Knjiga kao najljepša lektira
Knjigu je najprije čitao na Facebooku, kaže Sidran, naglasivši da je to poseban fenomen, jer se savremena književnost, zbog loših socijalnih okolnosti, sklanja i nalazi utočište na društvenim mrežama, koje imaju posebna pravila koja zapovijedaju nove stilske obrasce.
“Tarik Đođić je napravio jedan čudni, kako bi se reklo, amalgam između onoga što bi bilo slušati ono što govore drugi i pripovijedati vlastitu životnu priču. To je mozaik od stotinjak pričica i čita se veoma lako, kao najljepša literatura iz naših lektirskih godina”, kazao je Sidran.
Milić je na promociji u Gazi Husrev-begovoj biblioteci rekao da je Čuvarkuća djelo koje oslikava duševne vrline njenog pisca, ali na neuobičajen način, jer čitajući knjigu primijetio je da se u njoj uopće ne vidi da je pisac profesionalni menadžer i biznismen.
Prepoznatljivo čudo bosanskog jezika
Pored toga, kao jednu od najvećih vrijednosti knjige potcrtao je njen stil i osebujnost i prepoznatljivost jezika kojom je pisana.
“Čuvarkuća je pisana na bosanskom jeziku, ja ne ulazim u tu vječnu političku raspravu o jeziku. Ja samo znam da ko govori ovim južnoslavenskim jezicima i da je čitao knjigu u Australiji, Južnoj Americi ili Francuskoj reći će da je knjiga napisana na bosanskom jeziku. Ono, apsolutno ne možeš fulati i reći da je knjiga pisana bilo kojim drugim jezikom osim bosanskim jezikom”, rekao je.
Autor knjige Čuvarkuća, koju su čitaoci i književna kritika opisali kao “sentimentalan pogled u prošlost”, kaže da je za pisanje knjige trebalo mnogo lične snage i životnog strpljenja, jer su sve priče nastale iz borbe s vlastitim demonima prošlosti.
Dobrota se isplati
“Realnost, nažalost, nije tako lijepa i sve su ove nostalgije koje ja pišem u svojim pričama i koje znaju biti tužne i vesele. Moram reći da sam mnogo suza isplakao pišući knjigu, i to muškarcu valjda ne treba biti sramota reći. Naravno da ima tužnih stvari, kuće se zatvaraju, ljudi odlaze iz zemlje, ljudi umiru… Mi postajemo stara nacija, ali ono što sam ja ovom knjigom pokušao reći jeste da se dobrota isplati, da je moguće da dobrim dobijete dobro i da valja na tome raditi i da ako na tome ne radimo i to ne nudimo, naravno da nećemo dobiti odgovor. Nedavno me je neko pitao: ‘Pa, dobro, ima li dobrota odjeka?’ i rekao sam, naravno da ima ako je ponudite. Odjeci na moju knjigu su dobri. I ja se pokušavam, zaista, baviti malim dobrim ljudima, sjetiti se nekih ljudi koji su pomalo zaboravljeni. Svi likovi u ovoj knjizi su stvarni”, rekao je Đođić, direktor Al Jazeere Balkans.
Knjiga Čuvarkuća nastala je kao svojevrstan literarni eksperiment, jer je autor priče, koje je objavljivao na Facebooku, urednički i autorski priredio u knjigu, koja je, kako su primijetili promotori, snažno zaživjela i prije nego je bila objavljena.
