“Samoubistvo iz zasjede” – ili kako su uništavani stolački haremi

Šezdesetih godina 20. stoljeća u gradu Stocu zametnut je grad trima haremima (muslimanskim grobljima): velikom gradskom haremu u Čaršiji (gdje se danas nalaze zgrade osnovnih i srednje škole, školski park, te sportski centar), manjem haremu iza Careve džamije (danas je tu tepa/pijaca) i Muftića haremu u podgradskoj mahali (danas su tu zgrada MPP "Zlatna dolina", nekoliko stambenih zgrada i bivša zgrada lokalnog komiteta SK BiH), o kojem je i riječ u ovoj mojoj poemi. Ono što para oči je činjenica da su u rušenju ovih harema veliki doprinos dali i ljudi čiji su mrtvi u njima ukopani, tj. stolački Bošnjaci. A priložit ćemo i još dva fakta. Prvo, tokom dvostruke agresije na Bosnu i Hercegovinu, nijedan preostali harem u općini Stolac nije oskrnavljen (izuzev malog harema iza Careve džamije, koji je zajedno sa džamijom srušen od Hrvatskog vijeća odbrane). A drugo, šokantno je što se uskoro stolački Bošnjaci neće imati gdje ukopati, jer su kapaciteti današnja dva harema Poplašići i Djetelina nedovoljni. Na njima je da riješe to stanje, a vama bujrum, pa pročitajte ovu priču koju mi je ispričao moj rahmetli dedo Šućrija. Uzgred, pozivam sve Stočane i ostale sa sličnim pričama da mi se jave na: meris.gutosic@gmail.com .

SAMOUBISTVO IZ ZASJEDE

Kada hodže nabrajaju čuda stvaranja Božijeg
S uma im odleprša jedan narod i njegov stijeg

Stijeg sramote broke silne u svijetu neviđene
Kako ljudi neprestano žele ubit sami sebe

Rade na tom svakog dana ne misleć’ o tom uopće
Vazda na pripremljen pladanj svoju glavu mećat hoće

Kako bolje bih prikazô šta taj narod radi sebi
Jednu priču iz prošlosti želim da vam pripovjedim

Bijaše to ljudi moji u stoljeću dvadesetom
A ljeta to bi sad ću slagat neđe oko šezdesetog

Kada je ono doli znate pod podgradskom ćuprijom
Hasanagić Ibro silni namah stao praviti lom

Onđe se tada nalazio jedan harem prelijepi
Ali stiže s vrha ferman treba harem rušiti

Treba rušit mezarove tu dizati građevine
Komitet, zgrade, fabrike, silni narod da se zbrine

U vlastima Ibro tada velika bijaše riba
Po njegovim riječima mnogi morade se štimat

Vego ljudi ja sam sada lagahno sa teme skrenô
Pa da nam je evo viđet šta je Ibro radit krenô

Zovnuo je tad jednoga radilicu sa Bovana
Na ime se taj odzivao Gutošića Hasana

"Svevišnjeg ti Boga prođi me se Hasanagić Ibro"
Reče Hasan čudeći se šta s šefovim mu bi stidom

"Mrtvi ljudi ođe leže što prije nas su živili
A tebi se sad ćefnulo rahmet njihov nakrnjiti"

Pa poteče brzo Hasan poda Bašnik svojoj kući
A drugijeh ljudi sada traži Ibro ko će rušit

Na pamet mu odnekud pade jedan Srbin domaći
"Ilija Muman za taj posô bio bi ponajbolji"

Međutijem za to Iljo nije duše imao
Rahmetlija u grobovima bihuzurit ne šće on

Odbijenica peče Ibru kao vatra ognjena
Pa zar njemu to da čine proletera dva obična
‌
Vas u znoju pun bijesa kaput svoj po zemlji prući
Te nišane poče rušit šta god da stigne psujući

Neko vrijeme pošlje ovog kad se stvari slegoše
U općinskome komitetu mali skandal zbio se

Čovjek koji glavni bi za prihode i članarine
Neke svote baš velike sebi u džep jamio je

Eh tu opet srećemo našeg Ibru Hasanagića
Miliciji prijavio je Milana Soldatića

Odležô je u zatvoru Milan c’jelu svoju kaznu
I pošlje svega što se zbi opet glavni je za haznu

A sa Ibrom počeo se gledat kô da su dva brata
Dominalo se i pilo se do kasnijeh sahata

Kao da se prije toga ništa nije dogodilo
Kô da njega Ibro nije mučki onda sasadio

No pametan je Milan bio i skovao lukav plan
Čekao je trpio je dok ne dođe zgodan dan

Jedne noći po ponoći kad ne vidiš prst pred okom
Vraćahu se njih dvojica spram Bregavom studen-vodom

Kraj duhanske sve uz pjesmu prođoše teturajući
A što trijeznom neće pijanom će od ruke poći

Tako i Milan pričeka dok najpošlje ne dođoše
Onđe prekoputa Benta zamal’ na most stupiše

Tad se Mile naglo trznu za kragnu zgrabi
Najsilnije što more u Bregavu ga hladnu baci

Stražari koji su stajali pred duhanskom stanicom
Čuli su kad Ibro vrisnu potrčaše ka zvuku tom

Ali pak na licu mjesta nikoga nijesu našli
Jerbo je Milan sjetio se petama vjetra dati

Tek sjutri dan Podgradom Ibri dođoše do tijela
Za granu bio zakačen Bregava ga nanijela

A sada da mi je spomenut jednu malo čudnu stvar
Makar samo da ne bude ovi govor butum taman

Pošlje žestoke osvete odmah sjutra pred svanuće
Doprijehô je Milan Soldatić do Ibrine kuće

I upita suprugu mu: "Đe je Ibro tako t’ Boga?
Sa mnome noćes bio je dal’ se zdravo vrati doma?"

I Ibrin se život dakle tu Podgradom završio
Đe pravio se da je silan i nišane rušio

Šta na kraju da vam velim zaključak se sam nameće
Bošnjacima dok ‘vako gone nikad neće bit sreće

Prodat sveto čak i sebe zadnjici da udovolji
Nema niđe takva skota kô što u Bosni postoji

Ne dô Bog se kom zamjerit parola je to Bošnjakâ
Govoreći otvoreno mi smo gomila glupaka

Naibretit ne mogu se ovo mora bit mu’džiza
Kad nas Allah nakon svega nastavlja iz blata dizat

Piše: Meris Gutošić 

Akos.bA