Samir Vildić: Ramazan mi je najdraži mjesec, u njemu sam rođen i u njemu isprosio suprugu

Samir Vildić, rođen u Hemlijašima kod Kalesije, je magistrirao međunarodne odnose na državnom univerzitetu u Bursi, Turska. Uporedo sa naučnim radom na međunarodnim odnosima pohađa doktorske studije na Fakultetu islamskih nauka, na Uludag univerzitetu. U Bosnu i Hercegovinu se vratio tokom 2016. godine, gdje živi sa porodicom. Trenutno radi kao direktor Fondacije „BIGMEV“ u Sarajevu.

Sa mr. Vildićem smo razgovarali o porodičnom životu, uspomenama i ljepotama mjeseca ramazana u Turskoj i Bosni.

Razgovarao: Nedim Botić/Akos.ba

Kako kod Vas protiče ovaj mubarek mjesec?

Mnogo toga me veže za ramazan. Moja najveća veza jeste moj dolazak na ovaj svijet, upravo u ramazanu. Ramazan je zasigurno jedna od najvećih blagodati Gospodara. Ove blagodati bi mogli podijeliti na one duhovne i materijalne. Osjećam veliku razliku između mog duhovnog i  materijalnog stanja tokom ramazana u odnosu na ostale mjesece. Ramazan je idealna prilika da se otrgnemo od okupiranosti dunjalukom i investiramo u ahiret. Radim na tome da ramazan provodim svjestan svih ovih blagodati.

Rodom ste iz Kalesije. Koliko ste vezani za rodni kraj i koliki je on imao utjecaj na vašu ličnost i karakter?

Kalesiju u kojoj sam ja odrastao možemo svesti na moju porodicu i mjesto u kojem sam proveo djetinjstvo. Odrastao sam u jednoj prosječnoj bošnjačkoj porodici, gdje se znalo za vjeru, državu i društvo. Očeva strogost, majčina privrženost vjeri i ljubav mojih sestara prema meni imale su najveći uticaj na moju ličnost i karakter.

Na čelu ste BIGMEV-a. Možete li nam reći nešto više o ovoj organizaciji i njenim aktivnostima?

BIGMEV, odnosno Centar za razvoj odnosa između Bosne i Hercegovine i Turske je fondacija osnovana 2010.godine u Istanbulu sa ciljem razvoja ekonomskih, kulturnih i naučnih odnosa između BiH i Turske. Pored Istanbula, predstavništva BIGMEV-a nalaze se u Sarajevu i Bursi. Osnovne aktivnosti BIGMEV-a su rad na povećanju turskih investicija u BiH i trgovinske razmjene između dvije zemlje, plasiranju bosanskih proizvoda na tursko tržište, a isto tako radimo na jačanju odnosa bh. dijaspore sa maticom.

Trenutno ste na doktoratu iz oblasti islamske duhovnosti na Univerzitetu u Bursi. Otkud zanimanje za historijat tesavvufa u Bosni?

Poznato je da su sufije uzele najveće učešće u širenju islama u Bosni i Hercegovini. Pored toga, tesavvuf u Bosni i Hercegovini je ostao autentičan i originalan, što nije slučaj za ostale krajeve islamskoga svijeta. U Turskoj je prije 100 godina zabranjeno svako djelovanje tarikatskih redova, jedno cijelo stoljeće svaka aktivnost odvijala se u tajnosti, a to je dovelo do određenih promjena u tarikatima. Bosanski tesavvuf, u ovom smislu, može poslužiti kao primjer ispravnog prakticiranja tesavvufa i djelovanja tarikatskih redova. Moj cilj jeste da ovo blago predstavim publici u Turskoj.

Šta Vam prvo padne na um kad spomenemo ramazan?

Prvo što mi padne na um jesu ugodni mirisi hrane i somuna, koje van ramazana uopće ne primjećujemo.

Možete li sa nama podijeliti neku uspomenu ili događaj koja Vas posebno veže za ramazan?

U ratnom okruženju, kao dječak sa sedam-osam godina, ispred kuće u kojoj smo stanovali, a okrenut prema kibli, svako veče uz ramazan učio bih ezan za iftar. To je jedna moja duboko uklesana, možda i najljepša uspomena. Iz skorije prošlosti, rado se prisjetim prosidbe u ramazanu moje supruge i njenog djeda Mehmedalije. Punih sedam sati je trebalo da ga ubijedimo, a da ne bi ezana za iftar to bi vjerovatno još potrajalo.

Kako Vi i Vaša porodica provodite ramazanske dane? Postoji li neki adet kojeg se uvijek pridržavate?

Pola svoga života proveo sam u tuđini, daleko od rodne grude, majčine čorbe i iftarskih sofri. Tokom tih godina ramazanski dani nisu imali svoju potpunu slast. Međutim, posljednja četiri ramazana provodim sa svojoj porodicom, suprugom Kubrom, kćerkom Arnisom i sinom Fatih Sultanom. I što je najbitnije, u svojoj sam domovini. Tako da je za mene svaki momenat u ramazanu dragocjen.

Dugo ste živjeli u Turskoj više od 16 godina. Ima li razlika i sličnosti u doživljaju ramazana u  BiH i Turskoj?

Mnogo je i razlika i sličnosti. Dosta je dobrih trenutaka, osjećaja i uspomena koje me vežu za ramazane u Turskoj. Imao sam prilike da u raznim prilikama i mnogim turskim gradovima provodim ramazane. Ali ramazani u Bosni i Hercegovini su posebni. Ovaj ramazanski duh i slast osjeti svako ko dođe u Bosnu i Hercegovini, zato i ne čudi veliki broj Turaka koji dolaze uz ramazan u BiH.

Vaša ramazanska poruka čitaocima portala Akos.ba?                  

Ramazan je odabran mjesec kod Boga i sva dobra djela u ramazanu se višestruko nagrađuju. Naše društvo je spoznalo vrijednost ramazana. Ja mogu samo da uputim dovu Allahu da nas učvrsti na pravom putu, da osjetimo slast življenja u Islamu, radost i sreću u slijeđenju Poslanika Muhammeda a.s.

Akos.ba