Renesansa duše: U potrazi za mirom

2. dio

Uvod: Riječ kao pokretač ljudske pojavnosti

U prethodnom tekstu smo govorili o Riječi. Riječ je bila o Božanskom Planu stvaranja svijeta i kosmosa sa čovjekom u njemu.Čovjek je biće vjerovanja,i na osnovu toga u čovjeku se bude težnje ka spoznaji svekolike realnosti. Međutim, čovjek u traganju za smislom ne rijetko dođe do nesuvislih teorija o tome da se smisao bitisanja nalazi u materiji ili u traganju za ispunjenjem animalnih pobuda. Mnoge velike religije svijeta su Rječju dale veliku ulogu ali niti jedna nije definisala smisao riječi u dimenzijama dobra i zla, kao što je to uradila filozofija mira-Islam. Islam nazvati religijom je suviše skučen i nekorektan čin, iz razloga što islam sam po sebi nije niti vjera, niti Vjerozakon,ni religija a ni konfesija-on je sve u sebi i još mnogo više od toga. Čovjeka je kao biće vjerovanja, ne samo kao biće vjere već i vjere i vjerovanja, najbolje objasnio Islam.Bog čovjeka upoznaje sa bitkom i bivstvom u čistoj vjeri u Njega ali to ne radi na način života u patnji ili u služenju kao sluge bez naknade. Život na ovome svijetu je njiva na kojoj čovjek bez truda i rada, bez znanja nema ništa. Dakle, sve ljudsko na svijetu nije njegovo,niti se čovjek može zamisliti kao gospodar Zemlje i Kosmosa,on je samo dio, jedna dimenzija pojavnosti koja će biti uništena. Smrt često čovjek pogrešno razumije-ako uopće može da razumije nestanak bivstva. Smrt nije kraj apsolutnog bivstva samo jeste kraj bivstva onako kako ga je životom razumjevao. Tjelesni i materijalni svijet ima granice, energija i materija sa dimenzijom vremena i u kosmosu su suviše relitivne koncepcije stvarnosti.Shvatiti i razumjeti čovjeka kao biće naslade je apsolutno pogrešno.Kroz ljudsku historiju najprisutnija dimenzija ljudskog bivsta je bio Rat.Na osnovu toga mnogi veliki filozofi su čovjeka nazvali bićem nasilja koji će sam sebe istrijebiti. Međutim, istina jeste da je čovjek najnasilnije biće na Zemlji. Životinje se međusobno ne ubijaju radi zabave ali to je itekako prisutno kod ljudskih zajednica,od pojave čovjeka pa sve do danas. Sve gore izrečeno je bila uvertira ka pravoj temi ovoga teksta a to je –MIR. Govor o miru je izuzetno težak čin jer šta jeste mir sam u sebi, pojam mira u ljudskom razumjevanju sebe i svijeta oko sebe?

Mir kao harmonija duše, duha, tijela čovjeka sa Bogom

Pokušaj definisanja Mira

Mir se može na jedan slobodan način definisati kao harmoniju čovjeka sa samim sobom,sa svijetom oko sebe i najvažnije u dubokoj ljubavi sa Nebesima-(Bogom).Jedna budistička izreka iz Baghavhat-Gite kaže:,,Čovjek ne može biti u miru sa sobom ukoliko nije u miru sa drugima i sa Nebom”.Sklad sa dubokim osjećajem ljubavi prema svemu jeste MIR.
Dakako,ovdje se govori o apsolutnoj koncepciji razumjevanja mira,ali mir među ljudima može zavladati kada svako od nas shvati ko jeste on sam,ko je Bog i koje su dužnosti svakoga od nas prema nama samima i prema Bogu.
Naše razumjevanje mira često je skučeno i teško shvatljivo nama samima iz razloga što čovjek savremene globalne civilizacije je u dubokom sukobu sa samim sobom. Njegove želje,htijenja,potrebe,požude su često u sukobu unutar njega samog.Razloge tog patološkog stanja mnogi veliki umovi čovječanstva pokušavaju pronaći izvan čovjeka ali mišljenje autora teksta jeste da je lijek u nama.

Čovjek kao višeslojna Božanska tvorevina

Bog je kroz sve svete knjige koja je slao čovjeku objašnjavao Njegov odnos sa nama,često čovjek ne znajući o čemu se radi u tim pismima, shvatao Boga nepravedno i nasilnički.Odnos Boga i čovjeka je odnos Gospodara sa robom,ali odnos prepun ljubavi,brige,nježnosti,milosti i praštanja. Čovjek je Njegova najdragocjenija i najljepša tvorevina. Ljudsko biće je sastavljeno od mnogo dimenzija koje bi trebale raditi u harmoniji i s tim postići ispunjenje misije zbog koje je poslan na Zemlju-Misije robovanja i namjesništva na Zemlji. Te dimenzije se mogu pokušati nazvati ovako: Tijelo, Duša, Duh.

Unutar duha jeste Duša,unutar nje može se pronaći savjest,svijest i intelekt. Intelekt je spoj Uma i Razuma jer zamisliti čovjeka samo sa razumom je neprihvatljivo i naivno.Često čitajući svete tekstove čovjek ne zna kojem se dijelu njegova bića Bog obraća-Umu, Razumu, Svijesti, Savjesti ili tjelesnoj dimenziji. Namaz ili kako je namaz u svojim govorima nazvao Dr. Zakir Naik ”Programiranje Uma, Tijela i Razuma”, je ispunjenje duševno-duhovnih potreba svakoga čovjeka. Dakako, tijelo isto tako ima benefite u namaza, kako medicinske tako i psihološko-psihoterapeutske.Slobodno se može reći da je namaz besplatna fizio-psihoterapija. Dakle, sve gore rečeno ima smisla ako shvatimo da mir znači smisao u ljubavi sa svim pojavnostima,istinski smisao čovjeka u njemu samom.

Islam jeste mir
Islam znači Mir i zrači mirom

Islam –el-esleme, es-selam znači mir. Islam u svojoj etimološkoj dimenziji donosi mir,znači mir i zrači mirom.Međutim, islam nije odgovoran za nasilna djela, činove nasilja njegovih sljedbenika. Svaki čin, svako djelo-dobro ili loše pripada čovjeku, pojedincu, individui i sa njegovim činom nema veze islam, ili bilo koja religija iza koje se kriju njihovi sljedbenici koji se često pozivaju na njih. Pozivati se na islam u terorizmu ili činu nasilja je apsolutno besmisleno i nesuvislo i to važi za sve one na Zapadu i na Istoku koji interpretiraju svaki čin nasilja kao čin u ime islama i radi islama.Islam sa svakim činom nasilja nema nikakve veze ali muslimani često imaju veze ili se nazivaju muslimanima,pripadnicima islama oni koji takav čin naprave.

Da budemo pravedni isto tako svaki čin nasilja u ime Židovstva-Judeizma ili Kršćanstva ili bilo koje velike svjetske religije ne može biti čin te religije i ne smijemo ga razumjevati u tom kontekstu. Pripadnici tih religija mogu i često i imaju veze sa nasiljem, silovanjem, ubistvom ali sam čin ne pripada religiji već tom sljedbeniku, ili samo onome koji se smatra ili ne sljedbenikom određenog sistema vjerovanja i religije.

Za Drugi svjetski rat nije krivo kršćanstvo ili judeizam već osoba po imenu Adolf Hitler koji nije bio vjernik kršćanstva već se smatra njegovim sljedbenikom.I da bude jasno Hitler nije išao u rat ili istrijebljenje određenih grupacija ljudi u ime Kršćanstva ili Isusa Krista. Te zato ne može biti Krist odgovoran za njegove zločine kao i to da ne može islam ili Bog biti odgovoran za zločine muslimana ili drugih koji vjeruju u Boga. Da ponovimo, ako neka osoba u ime Allah dž.š. uradi neki nasilan čin, počini zločin ili terorizira nekoga, islam i Uzvišeni Bog nemaju sa tim nikakve veze,već taj čin, to djelo propada toj osobi i ona će biti sankcionisana od strane Boga za svoje djelo. Prozivati islam odgovornim je jako pogrešno i nepravedno te neprihvatljivo.

Da vidimo kako to Kur’an objašnjava:
,,O, ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”-(El-Hudžurat, 13.)

,,Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga,ili onoga koji na Zemlji nered ne čini kao da je sve ljude poubijao; a ako nekobude uzrok da se nečiji život sačuva-kao da je svim ljudima život sačuvao”… (El-Maide, 32.)

Uzvišeni Bog ovdje jasno naglašava misiju sa kojom je ljude stvorio (prvi ajet) dok ovdje jasno podcrtava da se niko nema pravo ponašati zločinački i raditi nešto što može nekome oduzeti život (drugi ajet). Dakako, kroz mnoge svete knjige drugih religija se može primjetiti da niti jedna na traži ubijanje nedužnih ljudi i čak osuđuje takvo djelovanje i ponašanje svojih sljedbenika. Ali jedino islam nudi ispravno riješenje za takav čin-smrtnu kaznu. Više o ovoj temi-Smrtna kazna u jednom od sljedećih tekstova pod nazivom Etičke konzekvence smrtne kazne?!, a i nastavak i sljedeći dio ovoga izlaganja u sljedećem tekstu pod nazivom Renesansa duše – Ontološki problem laži, 3. dio.

Na kraju Zahvala i sva hvala pripadaju Uzvišenom Allahu dž.š.

Autor: Sejfullah Melkić

Akos.ba