Književni kutakU Fokusu

Renesansa duše – govor o knjigama

Uvod:

Riječ kao fenomenološko praskozorje Kosmosa

Čovjek je biće vjerovanja,vjere-biće religioznosti. Potreba za vjerom jeste ekvivalentna potrebi za smislom. Smisao soptvenog življenja života u pokornosti Bogu ogleda se u mnoštvenosti religija,sistema vjere ili konfesija koje postoje danas i to se može smatrati bogatstvom duhovne kulture čovječanstva. Prije stupanja na scenu pojavnosti-egzistencije Kosmos i sve što biva danas bilo je sadržano u Riječi.Ta riječ naravno dolazila je od Boga. Dakle, Bog je Riječju doveo u postojanje i Kosmos i Čovjeka. Dakako, gore navedene tvrdnje moramo uzeti sa rezervom jer se radi o konceptima ili koncepcijama koje proizilaze iz većine danas poznati religija-prevashodno Abrahamističkih religija. Dakle, one kazuju o Planu kojega je Bog imao prije stvaranja Nebesa i Zemlje ili Nebeskog i Zemaljskog Carstva.Međutim, Božanska Riječ je bila sjeme svega što postoji i možemo sa dozom relativne sigurnosti reći da Big Bang teorija u kosmologiji ili astrofizici ”ipak drži vodu”.
Čovjek je upoznat sa Riječju kroz Božanske Objave ili Relevacije Njegove Riječi upućene Čovjeku-biću Uma, Razuma i Duše-Božanskog Ruha. Postoje dvije Riječi-Kosmos i svekolika pojavnost i druga jeste Kur’an. Dakako, da se ne bi povrijedila osjećanja Sljedbenika Nebeske Knjige možemo reći da i Biblija odnosno Stari i Novi Zavjet zaslužuju da se nazovu Božjom Riječju ali sa dozom velikog opreza i svijesti od tome da svete knjige Kršćana i Jevreja ipak sadržavaju suviše mnogo historijskog tereta ljudskog egocetrizma. Ovdje je potrebno uvesti eksplikaciju ili objašnjenje gore navedene tvrdnje koja ne zvuči suviše jasno. Dakle, misli se ovdje na to da danas većina stručnjaka iz oblasti komparativne religije, Kristologije- (teološka nauka o prirodi Isusa Krista), historije religija, teologije, sociologije religija, smatra da i Stari i Novi Zavjet sadržavaju isuviše mnogo ljudskih riječi da se može sa sigurnošću reći da one nisu u cijelosti Božije Objave. One jesu nekada bile Božanske Poruke ili Pisma za čovjeka ili narod određenog podneblja, rase, kulture i civilizacijskog napretka. Nestankom sa scene zbilje i odlazak na scenu historije tih civilizacija i naroda prestaju važiti te riječi iskazane u Knjizi. Međutim, niko sa apsolutnom sigurnošću ne može reći da nema ostataka Božijih Riječi u Starom i Novom Zavjetu ali one su doživjele svoju renesansu ili update-nadogradnju u vidu Ku’an-i-Kerima.
Ku’an je posljednja Božija Objava čovjeku koja ima zaštitu od iskrivljenja i koja je u cijelosti čista od svega ljudskog.Savremeni čovjek je dužan čitati sve svete knjige od svih religija jer samo tako će moći da stvori sliku o sebi i svome duhovnome razvitku kroz historiju. Ali kao nadopuna na prethodno rečeno mora se reći da se isto tako savremeni čovjek jedino se može pouzdati i slijediti isključivo Kur’an. Više o ovoj temi i dublje izlaganje će biti urađeno u novom tekstu pod nazivom U potrazi za Mirom.

Bolesti duše i duha savremenog čovjeka

Knjige Dr.Halita Ertugrula U potrazi za sobom, Povratak i Aysela

Teško je pronaći riječi da se izloži suviše bolna tematika knjiga gore pomenutih naslova.Autor dr.Halit Ertugrul je cijenjeni univerzitetski profesor koji čini da’wu ili islamsko misionarstvo-misiju upute ka Pravome Putu. Mnogo generacija studenata u Turskoj izveo je na Put Znanja ovaj cijenjeni profesor. Njegove knjige prevashodno gore pomenute su istinite priče a ne književna remek djela koja kazuju o spasu osoba ogrezlih u ideologijama zla, nereda i nihilizma. Ovdje će se u ovom djelu teksta pokušati izložiti tematika i tok sudbinskih priča svakog od protagonista Ertugrulovih knjiga. Savremeni čovjek misli da bjažanjem od Boga i Njegovih naredbi može dostići sreću i smiraj u novcu i materijalnim dimenzijama života na ovom prolaznome i varljivom svijetu gdje sve je iluzija i naslađivanje u blagodatima datih čovjeku.

Knjiga U potrazi za sobom govori o pronalasku spasa i smiraja o okrilju vjere Dinul-Tevhida jedne osobe pod imenom Salih Gokkaya. Čovjek provede cijeli svoj kratki život u službi određene ideologije koja se temeljito razlikuje od svih religija jer propagira bunt protiv svih pravila i življenje u skladu animalnih nagona u čovjeku te se ne upita da li njegov život ima smisla i šta će biti sa njim kad nemili Gost Smrti dođe po njega. Poznato je da je Turska bila pod čizmom komunističkog režima od propasti Osmanskog Carstva pa sve do devedesetih godina dvadesetog stoljeća. U službi ideologije režima proveo je i ovaj nesretni insan.Odrastajući u totalnom siromaštvu ugledao je spas i nadu te ispunjenje svih svojih želja u ideologiji komunizma. Idenjem i usponom u hijerarhiji režima dostigao je visoke činove ali cijena je bila život u samozaboravu i dubokoj duševnoj patnji. Ali Uzvišeni Bog upućuje onoga koga On hoće i nudi spas onome kome On hoće pa tako ovaj insan prilikom jednoga putovanja pronalazi sebe i svoj pravi smisao u razgovoru sa jednim seoskim učiteljem koji mu nudi na visoko pedagoški i naučan način obrazloženja svih njegovih zabluda i pitanja koja su Saliha mučila cijeli život. Kako je Salih Gokkaya dostigao spas otkrijte čitanjem pomenute knjige?!

Druga knjiga pod nazivom Povratak govori o mladiću koji živi životom bez pravila i svoj smisao življenja i bitisanja na ovome svijetu pronalazi u ateističkim i nihilističkim tvorevinama koje svoj izvor imaju u Darwinovoj teoriji evolucije i Marxovoj teoriji o blagostanju života u smislu da materija i kapital-novac imaju primarni smisao nad duhom u čovjeku. Mladi crnokosi student-brucoš Mehmed iz Duzdžea je protagonist ove tužne priče.Kako je tekao put povratka ovoga mladića u okrilje njegove istinske prirode u čistome Dinn-u-Islamu pročitajte u knjizi?!

Treća i najbolnija knjiga pod nazivom Ajsela (Aysela) govori o djevojci koja u raljama strasti i droge pokušava sebi da oduzme život ali ne uspjeva jer u tim trenucima piše pismo dr.Halitu i kroz samoanalizu pronalazi spas u vjeri islamu.Djevojka imenom Ajsela je mlada djevojka koja u nepunih 22 godine završava svoj dunjalučki život. Kako je Ajsela pronašla djelić mira i ljubavi za kojima je čeznula cijeli život pronađite na stranicama knjige?!
Autor ovoga teksta nije imao namjeru pisati recenziju ovim knjigama jer one nisu književna djela i ne podliježu književno-kritičkoj valorizaciji.
Osnovni cilj analize knjiga je bio da se omladina i mnogi ljudi koji sebe smatraju pametnima i upućenima da pročitaju gore navedene naslove knjiga i urade samoanalizu kroz koju će preispitati ciljeve i stazu kojom kroče kroz ovaj kratki život.
Ove knjige na najjasniji i najbolniji način ukazuju šta se dešava kad mladu osobu i ljudsko biće obrazujete bez odgoja u vjeri i koje posljedice trpi društvo i zajednica zbog djelovanja takvih osoba.

Govor o problemima mladih danas

Bolesti poput alkoholizma,prostitucije i intelektualnog sljepila potječu od nebrige zajednice i društva o svojim članovima i kako obrazovati i odgojiti osobu koja je pozitivan primjer dobra a da se ne desi suprotno. Ne čitanje je jedna od ozbiljniji bolesti koja pogađa sve slojeve društva cijeloga svijeta ali najteže su pogođena društva u tranziciji i društva koja nemaju jasne metode liječenja osoba od gore navedenih patoloških stanja.

Zašto je čitanje dobro i korisno?!

Na ovo pitanje nema smisla davati odgovor jer on je sam po sebi jasan ukoliko je osoba upućena u Uputu vjere u Jednog Boga i načine kako dostići spozanju sebe i svoje svrhe života ali i spoznaju Boga. Ali problem nastaje kad osoba nema jasan cilj i zašto je robovanje Bogu njegov ili njen jedini zadatak i misija života. Omladina je u velikom i teškom stanju jer malo se čita, suviše se misli da se sve i mnogo zna a pokazatelji našeg stanja jesu problemi ekonomske i etičko-moralne prirode. Ono šta čovjeku današnjice najviše nedostaje jeste MIR. O ovom problemu i tematici će se govoriti u sljedećem tekstu pod nazivom U potrazi za Mirom.

Na kraju zahvala pripada jedino Gospodaru svih svjetova Uzvišenom Allahu dž.š.
(Knjige na analizu ustupio Kenan ef. Kauković, vlasnik knjižare ZEMAN, i srdačna zahvala autora teksta dakako ide ovom plemenitom čovjeku.)

Piše: Sejfullah Melkić

Povezani članci