Reisu-l-ulema Kavazović u posjeti Bošnjacima u Kanadi

Reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović nalazi se sa delegacijom Rijaseta u službenoj posjeti Islamskoj zajednici Bošnjaka Sjeverne Amerike u Kanadi, gdje će u gradu Hamiltonu prisustvovati svečanom otvaranju džamije i Bošnjačkog islamskog centra. U delegaciji Rijaseta IZ u BiH su još i Razim Čolić, direktor Uprave za vanjske poslove Rijaseta IZ u BiH i Rifat Fetić, šef Kancelarije reisu-l-uleme. Sinoć je u džamiji upriličen mevludski program, a centralna svečanost otvaranja je predviđena za danas uz prisustvo Reisu-l-uleme, delegacije Rijaseta, muftije ICNAB-a, dr. Sabahudina Ćemana, brojnih zvanica iz domovine i dijaspore, te predstavnika vjerskog i političkog života grada Hamiltona. Očekuje se da će skupu prisustvovati veliki broj vjernika iz bošnjačke dijaspore Kanade i Sjeverne Amerike.

U petak je u novosagrađenoj džamiji reisu-l-ulema Kavazović predvodio džumu-namaz i održao hutbu.

MINA u cijelosti prenosi Reisu-l-uleminu hutbu:

– Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nas je svugdje po zemlji razasuo i Koji je dao da se Njegova riječ svugdje čuje. Hvala Mu Koji nam je dao utočište i lijep i miran život u ovoj prijateljskoj zemlji i Koji nam je omogućio da u miru gradimo svoje porodice i svoj vjerski i kulturni identitet.

Salavat i selam upućujemo Njegovom poslaniku Muhammedu, a.s., koji nam je uzor u svakodnevnim postupcima i iz čijeg ponašanja crpimo obrasce našega djelovanja. Privrženi smo našoj vjeri i želimo da budemo njeni dobri sljedbenici.

Draga braćo i poštovane sestre.

Moje srce je radosno što sam danas s vama i što mogu vidjeti da u ovoj zemlji ulažete svoj trud i velike napore na putu Allahove vjere. Zajednica koju ste okupili i čije ste temelje učvrstili, postala je uzorita. Inspiraciju za svoje djelovanje ona nalazi u zajednici koju je pouzdani (El Emin) Muhammed, a.s., uspostavio u gradu svjetlosti, Medini-Muneveri.

Mnogi ste došli ovamo, otrgnuti od domovine, šibani vjetrovima kušnji, strahom i neizvjesnošću, vjernim pratiocima svakog muhadžira. Kada god se brodolom dogodi u životu čovjeka, Božijom voljom se pojavi želja da se nađe sigurna luka u kojoj bi se iznova započeo život, u kojoj bismo savili gnijezdo, gdje bismo podizali našu nejač i gledali je kako raste i stasava. Muhammed, a.s., naučio nas je da i u trenucima teške tragedije utočište potražimo kod onoga koji svog slugu nikada ne ostavlja, niti iznevjerava. Njegova je dova:

Kod Tebe tražim utočište, Bože moj, protiv svoje slabosti i nemoći. Ako nisam izazvao Tvoj gnjev, ja se ne bojim. Tražim utočište u svetosti Tvoga Lica kojim razbijaš tmine i uspostavljaš dobro na ovom i drugom svijetu. Samo je kod Tebe snaga i pomoć.

I zato, braćo, neka nam je uvijek pri pameti da život ima svoju Meku, Taif i Medinu. Svako od ovih staništa u našem životu u sebi nosi klicu kušnje, i u dobru i u zlu.

Ovdje, u ovoj velikoj i prostranoj zemlji, nastanili ste se, ona vas je prihvatila i udomila. Sada je ona vaš dom u kojem boravite. Kao muslimanima, dužnost vam je da doprinosite njenom ugledu, da je poštujete i volite.

Muhammed, a.s., kada je došao u Medinu, izvršio je bratimljenje između muhadžira i ensarija. Ovi ljudi ovdje su vaša braća i vaše komšije. Obavezni ste voditi računa o njihovom dostojanstvu, sigurnosti i časti, kao što vodite i o svojoj. Nastojte obogatiti sebe i ovu zemlju našom lijepom tradicijom i znanjem kojeg ste ponijeli iz domovine. No, isto tako, budite otvoreni i za nova znanja i iskustva, kojima ćete oplemeniti sebe, a i svoju braću i sestre u Bosni i Hercegovini. Poslanik, a.s., nas je učio da je sticanje novih znanja i iskustava farz, obaveza svakom muslimanu i muslimanki. I još nam je govorio: Tražite znanje pa makar i u dalekoj Kini.

Jedna od obaveza iz časnog Kur’ana jeste i putovanje po zemlji. U kretanju, u razmjeni iskustava i znanja, rast je kompetencija pojedinca, ali i zajednice i društva u cjelini. A jedna lijepa arapska poslovica glasi: U kretanju je bereket.

Pozivam vas da posebnu pažnju posvetite svojoj djeci, mladim naraštajima koji će nas odmijeniti, kao što smo i mi odmijenili naše očeve i naše djedove. Uzvišeni Allah je ljude podijelio na narode i plemena da bi se međusobno upoznavali, miješali i razmjenjivali iskustva. Svaki narod ima svoje simbole, svoj bajrak, svoj grb, svoju nošnju, svoje praznike, svoje velikane i značajne datume, svoju nacionalnu kuhinju. Naš bajrak je s ljiljanima Kotromanića, ali i zelena zastava s mjesecom i zvijezdom koju su nosili i Gradaščević i muftija Šemsekadić, kada su se borili za Bosnu i Hercegovinu. Učite ih da budu ponosni na historiju Bosne i Hercegovine i njenih gradova.

 Neka obilježavaju i bajrame, i dan državnosti, i dan nezavisnosti; neka budu ponosni i na naše kraljeve i velikane: kralja Tvrtka i kralja Stjepana, Gazi Husrev-bega i Gradaščevića, Bašagića i Selimovića, Spahu i Izetbegovića. Neka čuvaju bosansku sofru, burek i ćevap, dolme i bamju, zerde i baklavu i bosansku kahvu; naše bosansko kolo i bosansko odijelo. Sve je to dio našeg identiteta i u svemu tome ima miruha Bosne, naših sokaka i mahala, od Trebinja do Velike Kladuše.

Mi smo narod, i učinimo sve da i naš bajrak bude podignut među bajracima naroda po kome će nas prepoznati, po čestitosti cijeniti i po znanju vrednovati. Naučite ih da je najveća vrijednost imati vjeru u Boga i povjerenje u Njegovu riječ, marljivo raditi, u dobru ustrajavati i voljeti i drugome ono što volimo sebi.

Braćo i sestre.

Imamo Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini, koja je organizacijski prisutna i na ovom vašem području. Naši plemeniti preci su nam ostavili duhovni okvir u amanet, u nadi da će nas on okupljati i da će naši imami i muftije biti naši pastiri. Preko menšure, koja je povjerena Reisu-l-ulemi od osmanskih halifa, a oni su je preuzimali od svojih prethodnika, njen lanac seže sve do Vjerovjesnika, a.s. Naša je obaveza izgrađivati Zajednicu, jačati njene kapacitete i njenu organizaciju. Vi ovdje imate svoje džemate, svoje medžlise i svoj muftiluk, muftiju, imame, aktiviste u džematima. Oni brinu o potrebama našeg naroda. Pomozite im u tome. Ne ostavljajte ih same.

Pomozite da se sjedište naše zajednice podigne u Vašingtonu. Za Zajednicu je vrlo važno da muftija bude u tome gradu. Vi znate i zašto. Sjedinjene Američke Države su garant mira u našoj zemlji. To su naši prijatelji i to je zemlja koja je zaštitila naš suverenitet. Bosna ima i prijatelje i dušmane, a mi moramo biti stalno blizu prijatelja i govoriti im o sebi i podsjećati ih na genocid koji smo preživjeli. Zbog toga je izgradnja našeg sjedišta u Vašingtonu naš zajednički cilj.

Svi moramo pokazati mnogo više odgovornosti i brige za domovinu Bosnu i Hercegovinu. Ona je ranjena i usamljena. Njeni prijatelji su daleko, a dušmani blizu. Raselili su nas u nadi da ćemo zaboraviti ko smo i odakle smo. Računaju na to. No, ubijeđen sam da joj ne mogu nauditi ako im mi ne dopustimo. Borimo se za našu domovinu, pomozimo da ona uvijek ima snažan patriotski blok, tako što ćete i vi dati svoj glas za Bosnu onakvu kakva je ona uvijek bila, zemlja naših naroda i njenih tradicija.

Pomozite joj i preko akcije zekata, sadekatul-fitra i kurbana. Mnogo ljudi u manjem entitetu ovisi o uzgoju stoke za kurbane i od tih prihoda podižu svoju djecu, hrane ih i školuju. Islamska zajednica pomaže na desetine narodnih kuhinja u Bosni i Hercegovini i Sandžaku, u kojima siromašni i stari ljudi imaju hranu i druge vidove pomoći. Svaki Bošnjak u Americi može uplatiti jedan kurban jednom u godini, a to znači opstanak naših ljudi u Podrinju, Krajini i u Hercegovini.

Vjerujem da toliko jednom u godini možemo žrtvovati za zemlju u kojoj su naša staništa i mezarluci naših roditelja i rodbine. Nije ovo samo pitanje sentimentalnosti, već poziv da se kao odgovorni ljudi i sinovi zemlje pobrinemo za njen opstanak.

Braćo i sestre.

Sudbina svih nas ljudi je jedna i nedjeljiva. Svi smo stvoreni od Božijega duha, kojeg je On u nas udahnuo i zemnoga praha u koji ćemo se vratiti. Bog nas je stvorio na Svoju priliku, kako nam je kazao Allahov poslanik Muhammed, a.s. Najveći grijeh kojeg može insan počiniti je da oskrnavi dostojanstvo Božijeg stvorenja. Poslanik nam je ostavio oporuku u kojoj je kazao: Nemojte jedan drugom zavidjeti! Nemojte iz mržnje jedan drugom leđa okretati! Nemojte se u imetku nečasno jedan s drugim nadmetati; budite, o Božije sluge, prava braća! Vjernik je vjerniku brat! Neka mu ne čini nasilje, neka ga ne napušta, neka ga ne vara i neka ga ne ponižava. Bogobojaznost je ovdje (u srcu).

Ponovio je to tri puta, a onda rekao: Dosta je čovjeku zla da ponizi svog brata. Muslimanu je zabranjeno oskrnaviti život svog brata, njegov imetak i čast.

Svaki musliman bi trebalo da donese zakletvu da će poštovati odredbe ovog Poslanikovog vasijjeta. Razlike koje uočavamo ne smiju nas zbuniti; naprotiv, suština ljudskog roda je jedna. Cijelo čovječanstvo je jedna porodica muškaraca i žena, odraslih i djece koji dijele istu sudbinu. Vjerovjesnik, a.s., nas je stalno podsjećao na to: Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje.

Duh naše zajednice počiva na moralu i na principu borbe protiv zla. Kur’an o tome govori: Vi ste najbolji narod, onaj koji naređuje dobro, a obuzdava zlo.

Islam nas uči da je podjednako važna pojedinačna vrijednost svake ličnosti i zajednička sudbina grupe, zajednice ljudi. Sud o svakom pojedincu (muškarcu i ženi) pripada Bogu, a ne ljudima, i bit će obznanjen na dan suda. Kur’an to nedvosmisleno potvrđuje: Meni ostavi (samog) onoga koga sam Ja stvorio (Kur’an, 74:11). Ali, naše ponašanje u onome u čemu ovisi sudbina zajednice ima druga, ovozemaljska mjerila. Dragi Bog jasno postavlja granicu odgovornosti u zajednici i ne odgađa nagradu ili kaznu za dan velikog suda, već uspostavlja zemaljski sud: Reci: – Putujte po svijetu, zatim pogledajte kako su završili oni koji su naše poslanike lažnim smatrali (Kur’an, 6:11).

I, na kraju, braćo i sestre, naš put je uvijek bio jasno omeđen i ucrtan. Vjerujmo u Allaha, držimo se Njegove riječi i izvršavajmo ono što nam je On stavio u obavezu.

Budimo otvorenih srca prema drugima, činimo im dobro, a čuvajmo i njih i sebe od zla. Trudimo se da svojim radom steknemo dobro ovog i budućeg svijeta. Budimo svjesni da nema nagrade bez truda i dobrih djela. Upućujmo dovu Allahu, jer primljena dova može promijeniti našu sudbinu.

Praštajmo jedni drugima, jer to učvršćuje veze među ljudima i narodima, i oslobađa nas teških tereta prošlosti. Gradimo mir na Zemlji, podižimo zajedno naše porodice u slozi i prijateljstvu. Volite ovu zemlju i njene stanovnike, radite složno i zajedno, kao prava braća i sestre. Naša vjera je naše zajedničko uže, a naša Bosna i Hercegovina dunjalučki emanet i zavjet našim očevima da ćemo je u srcu nositi i čuvati za našu čeljad, sinove i unuke.

Allahu naš, podrži nas i ojačaj u tome.

Amin!