Razumijevanje povoda hadisa: Vi bolje poznajete svoje ovozemaljske probleme!

Ko se udubi u razumijevanje hadisa nalazi da neki od njih uzimaju u obzir specifične vremenske uslove kako bi ostvarili legalnu korist, spriječili određenu štetu ili riješili problem toga vremena. Ovo znači da propis koga sadrži hadis može izgledati opšti i univerzalan, ali se nakon podrobnijeg razmišljanja uočava da je vezan za razlog (‘ille) te da iščezava sa iščeznućem toga razloga, kao što ostaje kad god i gdje god se nađe isti razlog.

Ovo zahtijeva duboko razumijevanje, precizno razmatranje, komparativan pristup izučavanju tekstova, prosvijetljenu svijest o krajnjim intencijama Šeriata i suštini vjere uz intelektualnu hrabrost, snažnu ličnost i spremnost da se istina kaže makar ona bila suprotna onome na što su ljudi navikli i što generacijama prakticiraju. A to nije mala stvar. Ono je šejhu-l-islama Ibn Tejmijju stajalo neprijateljstva mnogih učenjaka njegova vremena koji su mu spremali spletke dok ga nisu smjestili u zatvor više puta, da bi u njemu i umro. Neka je Allah njime zadovoljan.

Da bi se precizno i ispravno pojmio hadis, moraju se poznavati okolnosti u kojima je hadis izrečen kako bi otklonio postojeće nedoumice i riješio probleme dotične situacije. Ovaj je korak neophodan da bi se precizno odredila poruka hadisa i da njegovo tumačenje ne bi bilo izloženo ili prepušteno greškama pretpostavljanja ili došlo pod uticaj vanjskog značenja koje nije stvarna poruka tog hadisa. Svima je poznato da su naši učenjaci u faktore koji olakšavaju i pomažu pravilno razumijevanje Kur’ana ubrojali i poznavanje povoda objave, da nam se ne bi desilo da upadnemo u istu zamku u koju su se uhvatili ekstremne haridžije i drugi koji su ajete objavljene o mnogobošcima primjenjivali na muslimane. Iz toga razloga ih je Ibn ‘Umer smatrao najgorim stvorenjima jer su Allahovu Knjigu iskrivljavali primjenjujući njene ajete na nemjestu.^[1]

Ako je poznavanje povoda objave preduvjet za onoga ko hoće tumačiti Kur’an, onda za poznavanje povoda hadisa postoji još veća potreba i opravdanje. Jer, Kur’an je po svojoj naravi vječan i univerzalan i on se obično ne bavi pojedinostima, problemima i detaljima privremenog karaktera osim da bi iz njih izvukao pouke i generalna načela. Na drugoj strani, Sunnet često elaborira detaljna, pojedinačna i trenutna pitanja, te se u njemu nalazi mnogo više specifičnosti i detalja nego u Kur’anu.

Mora se povući jasna linija između opšteg i specifičnog, privremenog i univerzalnog, načelnog i detaljnog, jer svaki od njih ima svoju svrhu. Istraživanje konteksta, okolnosti i povoda pomažu tačnom  i   ispravnom razumijevanju kod onog koga Allah uputi.

Vi bolje poznajete svoje ovozemaljske probleme!

Uzmimo za primjer hadis: "Vi bolje poznajete svoje ovozemaljske probleme!"2 koga neki uzimaju kao podlogu za izbjegavanje šeriatskih propisa u ekonomskoj, političkoj, civilnoj i drugim sferama življenja jer one – kako tvrde – spadaju u domen ovozemaljskih stvari u koje su oni najbolje upućeni, a koje nam je i sam Poslanik, s.a.v.s., prepustio.

Da li se ovo htjelo reći ovim hadisi-šerifom?

Nikako! Između ostalog, Allah je poslanike slao i zato da ljudima ustanove načela pravde i postave mjerila pravičnosti; da odrede osnovna prava i dužnosti na ovome svijetu kako ne bi došlo do konfuzije u kriterijima i kako ne bi svako postupao po svome. Kaže Allah dž.š.: ”Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i Terezije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…” (El- Hadid, 25)

Otuda u Kur’anu i Sunnetu nalazimo instrukcije za uređenje imovinsko-pravnih i drugih međuljudskih odnosa kao što su kupovina, prodaja, zajedničko poduzetništvo, iznajmljivanje, uzajmljivanje, hipoteka i sl…, i otuda je najduži ajet Božije Knjige posvećen uređenju registracije dugova: ”O vjernici, zapišite kada jedan od drugog pozajmljujete do određenog roka. I neka jedan pisar između vas to vjerno napiše…” (El-Beqare, 282)

Poslanikovu izreku ‘Vi bolje poznajete svoje dunjalučke stvari’ pojašnjava povod kojim ju je Poslanik izrekao. Bila je riječ o oplođivanju palmi i Poslanik, s.a.v.s., predloži Medinelijama da to ne čine. Bilo je to njegovo lično mišljenje. Poslanik, s.a.v.s., se sam nije bavio zemljoradnjom i odrastao je u ‘neplodnoj dolini’. No, ensarije su pomislili da je riječ o objavi i vjerskom propisu pa su odustali od oprašivanja što je imalo loše posljedice po urod. Kada je to vidio, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: "Samo sam mislio da tako treba pa me ne slijedite u mome mišljenju", da bi na kraju rekao: "Vi bolje znate svoje ovozemne poslove." Eto tako je nastao ovaj hadis, i eto to je povijest ovog hadisa!