Razlika između korisnog i beskorisnog znanja

“A onome kome je dato znanje, dato je veliko dobro!”

Kur’an, Al-Bakarah: 268

Informacija ili znanje – šta zapravo pokreće svijet?

Često slušamo o tome kako je informacija osnovni sistem vrijednosti savremenog svijeta, kako onaj koji posjeduje informaciju kontroliše svijet, što je jedna kolektivna zabluda, budući da svijet oduvijek, pa i danas, pokreće znanje, a znanje je jedan puno kompleksniji pojam od informacije. Dok je informacija samo podatak, znanje je forma – predstava o nečemu građena mukotrpnim i kompleksnim procesom učenja. Posjedovanje informacije kao podatka vas neće unaprijediti ni u kojem smislu, dok će vam posjedovanje znanja kao forme omogućiti da unaprijedite sebe i društvo u kojem egzistirate, naravno, ukoliko ga upotrijebite na plemenit i dobronamjeran način.

Korisno i beskorisno znanje

Brojna istraživanja nam pokazuju kako se ljudski mozak ponaša poput ogromnog hard diska – informacije se talože u mozgu, sa tim što one nove potiskuju one stare. Budući da jednom utisnuta informacija ostaje cijeli naš život u mozgu (dakle, ne trebamo govoriti „zaboravio sam“, već „ne mogu se trenutno sjetiti“), trebamo itekako voditi računa čime hranimo naš mozak.
Evo ja ću kao primjer uzeti informacije sa neke dobro čitane web stranice (upravo otvaram stranicu i samo vam prepisujem najnovije vijesti):

– Građani BiH poslali 24,3 miliona SMS poruka za Novu godinu;
– Hrvatska od turizma zaradila 6,6 miliona eura;
– U prodaji „polovan“ LaFerrari;
– Tramvaji stali zbog saobraćajke na Otoci, jedna osoba povrijeđena;
– Real savladao PSG rezultatom 1:0;
– Striptizeta pala naglavačke i zaglavila se između ormarića, itd.

Da li su ove navedene informacije dovoljne da kreirate određeno znanje, implementirate ga u svoj život, u svoj posao i u svoje odnose sa drugim ljudima?
Sa druge strane, navešću vam jednu kraću poučnu priču koju također možete pronaći na web stranicama:

„Neki je mladić sanjao da je ušao u veliku trgovinu. Za tezgom je bio melek/anđeo i posluživao.
– Što vi ovdje prodajete? – upita mladić.
– Sve što želite. Odgovori uljudno melek/anđeo.
Mladić počne nabrajati:
Htio bih:
– kraj svih ratova na svijetu,
– više pravde za ugnjetavane,
– velikodušnosti i snošljivosti prema strancima,
– više ljubavi u porodicama,
– rada za nezaposlene,
– više zajedništva među ljudima i…
Melek/anđeo mu preda jednu omotnicu i reče:
– Izvoli. Ovdje je sjemenje, a ti se pobrini da od njega narastu plodovi.“

Da li je ova priča samo jedna u nizu od informacija koje ćete pročitati i nastaviti dalje, ili će vas natjerati da razmišljate o tome kako vam niko neće donijeti uspjeh na pladnju, nego se sami morate pokrenuti i unaprijediti svijet i sebe? Dakle, ona pokreće u vama želju za znanjem, želju da konstantno saznajete nešto novo što će vam koristiti; pokazuje nam kako svi mi posjedujemo preduslove i da smo sposobni pokrenuti društvo nabolje. Da biste pročitali gore navedene vijesti potrebno vam je otprilike isto vremena kao da biste pročitali nekoliko ovako smislenih priča – zato trebamo biti vrlo pažljivi na koji način trošimo naše vrijeme (da se ne bi dogodilo ono što naš narod voli reći „bolje da sam u zelenu travu gledao nego što sam gledao/čitao ovo ili ono“).

Sljedeći primjer je virtualno i istinsko prijateljstvo:
Sigurno svi vi imate prijatelje na društvenim mrežama o kojima vam je dostupna svaka informacija: kad je rođen, gdje je rođen, gdje trenutno živi, šta radi, koji su mu hobiji, kakvu muziku sluša, kakve filmove gleda i koje knjige čita. Međutim, da li vi sa sigurnošću možete reći kako u potpunosti poznajete tu osobu? Da li ste sigurni da vaši virtualni prijatelji bolje poznaju vas od vaših bližnjih? 

Protekla godina je bila u znaku šokantnog saznanja da su svi ljudi diljem svijeta prisluškivani – da se sve ono što radimo, pišemo, posjećujemo, govorimo preko interneta sakuplja i pohranjuje u jednu bazu podataka dostupnu određenim obavještajnim grupama. Međutim, iako posjeduju više podataka o vama nego što ih posjeduje neki vaš blizak prijatelj, mislite li da vas te obavještajne grupe poznaju bolje od vašeg bliskog prijatelja? Dakle, nije isto posjedovati informacije o nekome i istinski poznavati nekoga. 

U savremenom svijetu konzumerizma i površnosti vrlo je teško razlikovati korisno od beskorisnog znanja. Naročito moramo biti pažlljivi sa tzv. mainstream kulturom koja se nameće kao odlučujući faktor u kreiranju stavova, naročito mlađih – u kreiranju njihovog mišljenja, načina oblačenja, načina ophođenja prema drugima, ili jednom riječju, kreiranju njihovog životnog stila i životnih ciljeva. Naša omladina (sada već zabrinjavajuće puno vremena) provodi gledajući nekvalitetne filmove sa obiljem eksplicitnih scena nasilja i seksa, uopšte ne čita knjige, ili pročita ono što je opet vezano za spomenute scene nasilja i seksa (na primjer „Pedeset nijansi siva“ sa svojim nastavcima, „Da Vinčijev kod“ i slične mainstream knjige), sluša muziku koja veliča promiskuitet, prostakluk, koja muškarcima nameće stav da je najveći uspjeh imati puno para, voziti dobra kola, oblačiti markiranu odjeću, živjeti samo radi zabave, dok ženama (obično curicama u odrastanju) nameće stav da je najveći uspijeh pronaći gore spomenutog tipa muškarca i trošiti njegove pare.

Zaključak

Živimo u informatičkoj eri u kojoj se sve odvija instantno i dinamično – brzo živimo, površno shvatamo i lahko zaboravljamo. Međutim, ukoliko imamo svoje ciljeve i znamo šta u svom životu trebamo napraviti, nužno je sve što radimo prilagoditi tim ciljevima i tim htijenjima. Stoga trebamo izbjegavati nepotrebno znanje i suvišne informacije. U naletu savremenih informacijskih tehnologija bez kojih ne možemo zamisliti svakodnevicu, u svijetu u kojem nije bitno šta u stvari jeste, nego kakvim se predstavljate da jeste, u svojevrsnoj intenciji medijskih giganata i njihovih vlasnika da nam nametnu vlastito viđenje stvari, trebamo biti jako pažljivi i oprezni.
Mnogi osuđuju mlađe generacije zbog njihove indiferentnosti i nemoći da mijenjaju stvari nabolje. Prije nego li donesemo takav zaključak, trebamo uzeti u obzir da je ta omladina neprestano izložena besmislenim web portalima, reality show programima, filmovima, knjigama i muzici koji ne nude ništa više od površnosti i da kao takva jednostavno nije sposobna napraviti bilo šta kvalitetno. Zbog toga je na svima nama da ukazujemo na nedostatke savremenosti, da upućujemo na kvalitetne sadržaje i preporučujemo poučne stvari koje će omogućiti da steknemo korisno znanje i na pravi način ga koristimo u svom vlastitom životu, u svom poslu, u odnosu sa drugima i u htijenju da doprinesemo društvu.

Za Akos.bA piše: Almir Rizvanović