Ranko Rajović: Gradsko dijete zna informacije, ali ne umije da ih povezuje

Veliki broj ljudi na društvenim mrežama hvali vaš način podučavanja djece – NTC sistem učenja, odnosno razvijanje moždanih vijuga od malih nogu kroz igru, piše PRVA TV.

Mozgalice, asocijacije, skrivene riječi samo su neki od načina da predavači pokrenu maštu djece i njihovu zainteresovanost za bitne stvari koje su im nerejtko dosadne. Jesu li roditelji zahtjevni? Da li dobre ocjene utiču na djecu, da li su dobre ocjene danas mjerilo znanja?

“U odnosu na period od pre 10 godina, mnoge države Evrope danas pokušavaju da pomognu same sebi. Tu je PISA test, gleda se kako deca uče, šta su naučili… Još od 2008. godine kreće pritisak, mnoge države traže načine da doprinesu poboljšanju obrazovnog sistema, pokušavaju da uvide kako da deca budu ekonomski produktivna. Smanjuje se gradivo, ali se u međuvremenu shvatilo da to nije dalo rezultate i da nije svrha u tome, tako da ga pojedine države više ne smanjuju. Deca sve više imaju problem da se koncentrišu, sve češće se spominju poremećaji pažnje, ADHD. Na primer, 15 % djece u Engleskoj danas uzima lijekove na bazi amfetamina.

Amfetamin je droga, počeli smo da drogiramo djecu da nas slušaju u školi”, kaže Rajović i ističe da drugo riješenje predstavlja rad sa djecom odmalena – da misle, da povezuju.

“Pokret je osnova razvoja mozga, dijete mora i kroz pokret da povezuje pređene misaone procese. Vrtenje, jedna od najčešćih dječijih aktivnosti je vrlo korisna. Moramo gledati šta dijete voli instinktivno da radi. Mi im stalno branimo, ali u toj rotaciji, tom skakanju je tajna. Danas se zna da se mozak razvija u pokretu. Roditelji me najčešće pitaju “Da li to znači da, ako je dijete spretno, ono je samim tim i inteligentno?”. Ja im na to kažem da spretni ljudi imaju veliki broj sinapsi, ali ako nemaju znanje o tim sinapsama, to nisu pametni ljudi. Gradska deca gledaju televiziju, znaju kako da koriste kompjutere, znaju napamet gradove, gdje se nalazi koja država, ali i dalje imaju kognitivne poteškoće, poput disleksije (poremećaja čitanja), Cilj je da roditelji shvate da deca u pokretu moraju da misle i rješavaju probleme.”

Da li vi pravite novu definiciju pameti? Da li je dijete koje živi na selu, recimo, koje može već da čuva ovce i obavlja mnogo poslova, a uz to se školuje, samim tim po prirodi stvari manje pametno?

“To je bistro dijete, ali ono nema informacije koje će povezivati. Gradsko ih ima, ali ih ne povezuje. Često spominjem vježbe u vrtiću, za djecu od 5 godina. Postavim im prvo zagonetku: Šta je to što cio dan ide, a ne izlazi iz kuće? Teško im je da pogode, ali kada kažem ‘kućica’ umjesto ‘kuća’, onda shvate da je riječ o pužu. Zatim tog puža povežem sa šumom i kišom, pitam ih šta raste u šumi kada padne kiša. Oni kažu pečurke. Onda im ispričam da su jedan dan miševi bježali od kiše i pokušali da se sakriju pod pečurku. Jedan miš je stao, drugi nije. Drugi dan su trčali, i oba miša su stala pod pečurku. Kada ih pitam zašto je to tako, oni kažu da je pečurka porasla. Deca iz druge grupe, kojima prethodno nisam ispričao priču o miševima i pečurci rekla su da su se miševi smanjili. Naša deca ne povezuju informacije, moramo da mjenjamo metode podučavanja za 180 stepeni.”

Šta znači priroda u razvoju dječjeg organizma?

“Priroda je nešto nezamjenljivo. Nas mozak se razvijao milionima godinama, u pokretu. Deca su skakala preko kamena, potoka, s kamena na kamen, preko grane… Dijete je moralo da trči, da razmišlja, da nađe način kako da preskoči u trku preko potoka. Moralo je neprestano da procjenjuje svoje sposobnosti, da razmišlja o tome koliko je potok dubok, kako da ga preskoči. Nisu deca trčala tek tako, to je bila priprema za život. Tada se znalo da upravo od te spretnosti zavisi život, da li će dijete preživjeti ili neće. Danas toga nema, pa roditelji misle da to više nije bitno, ali upravo je to razlog zašto danas deca ne napreduju. Priroda je nezamjenljiva; šuma, park, trčanje, skakanje…”

Sve više roditelja se žali kako njihova deca ne mogu da zaspu.

“Čovjek je živo biće stvoreno za kretanje i njegov mozak se razvija u pokretu, najviše od 2. do 5. godine. Biologija je djetetu u tom periodu dala ogromnu energiju, da se kreće i koristi mozak. Ako toga nema, kako će ono potrošiti toliku ogromnu energiju? Svaki vlasnik psa zna da pse morate šetati da bi mirno spavali. Isto je i sa djecom. REM faza sna izuzetno je važna za formiranje nervnih struktura. Šta smo uradili ako pomjerimo spavanje? Remeti se REM faza. Ona se nadoknadi u drugoj polovini noći, ali to već nije prirodna evolucija, nije isti kvalitet sna.”

Kada se deca penju na drveće, na primer, roditelji često osjećaju strah da se ne povrede. Da li ih treba zaustavljati?

“Decu morate da pustite, da bi znala šta mogu. Mi čak i svim našim pitanjima ne dajemo gotova rješenja – oni ih sami traže, a za to vrijeme misle. Moramo da učimo djecu da misle, oni tako najlakše uče informacije.”

Mnoga deca su aktivna. Nažalost, na ovu besparicu roditelji često nemaju mogućnost da ih negde izvedu. Šta raditi?

“Djetetu je svaki dan praznik. Dijete svaki dan skače sa fotelje na fotelju, sa fotelje na kauč, mora svaki dan da se kreće. Može i da koristi kompjuter i gleda televiziju, to nije zabranjeno, ali deca treba i da skaču. Napravite u stanu sitnice koje će omogućiti razvoj djece kroz pokret. Stavite ispod tepiha dvije grančice, dva kamena, dva kestena, možda će da gazi po predmetima ili da ih izbjegava. Nacrtajte na papiru krugove, recite im da se do granica tih krugova ispod tepiha nalazi nešto i da će dobiti bodove kad god pogodi gdje je predmet. Dijete riješi zadatak, a onda kaže ‘Hoću još jednom’. Za pet dana stavite 7-8 stvari ispod tepiha. Kad dođu gosti, ono će već samo od njih tražiti da gaze preko tepiha, da i oni sami učestvuju u igri. To su ti testovi koje mi primjenjujemo. Ili možete da razapnete paukovu mrežu preko vrata i tražite od deteta da dođe da vas uplaši – deca mnogo vole da plaše roditelje. Na mrežu okačite zvončiće, pa će se čuti kada dijete prođe. Sljedeći put će pokušati da je izbjegne da bi vas uplašilo, razmišljaće o tome kako da riješi problem.”

 Akos.ba