Ramazanski intervju: Atif ef. Dedukić, najstariji aktivni imam MIZ Maglaj
Najstariji aktivni imam MIZ Maglaj, hadži Atif efendija Dedukić rođen je 22.8.1954. godine u naselju Trepče, općina Tešanj.
Životni put hadži Atif-efendije počeo je 1954. u Trepču, rodnom mjestu, naselju nadomak Tešnja. Odrastanje i školovanje bilo je sadržano tadašnjim svakodnevnim okruženjem i dešavanjima, kao i u većine djece trebačkog predjela okruženog prelijepim Božijim pejsažima.
Iako tada nepopularno, donekle i nazadno u tamošnjem društvenom uređenju, efendija Atif kreće putem vjerske nauke i obrazovanja. Inače, u rodnom mjestu poznat kao dječak s izrazito lijepim mekamom (milozvučnim glasom učenja Kur’ana). Vrlo dostajanstveno i smjelo, dječak Atif izrasta u iskusnog hadži Atif efendiju, današnjeg imama, mualima i hatiba džemata Sukija – Omerdino Polje u Maglaju. Efendija ističe da mnogo toga, svakako, duguje svojim roditeljima koji su ga usmjerili i podržali na cjelokupnom putu odrastanja i napretka.
– Moji roditelji i dvije ličnosti koje ću spomenuti bili su presudni za ovo što jesam, ne mogu da ne spomenem h. hfz. Muharema ef. Ljevakovića, velikog alima iz Trepča, a pred kojim sam naučio osnove islama te završio prvu hatmu (1968), a kasnije i mnogo toga više, dodaje navodeći da je to njegov prvi učitelj i istaknuti učenjak tog kraja i vremena, naglašava ef. Dedukić.
U razgovoru posebno ističe Ferid ef. Čičkušića (r.a.), nekadašnjeg imama džamije Kuršumlije i vjersko-prosvjetnog referenta odbora u Maglaju.
– Bio je velika ličnost i ugledan alim. Ne mogu mu zaboraviti, jer me je kao mladoga imao šta naučiti, i naučio! Volio sam tog čovjeka i poštovao. Uvijek sam mu stajao iza leđa, jer je to i zaslužio. Mnogo toga mu dugujem. Njega sam smatrao kao svoga roditelja i velikog dosta. Zato, neka je Allahova (dž.š.) milost na njega, s posebnim uzbuđenjem prisjeća ga se efendija Atif.
Prvu zvaničnu vjersku službu započeo je 1977. godine u Maglaju, u džematu Bradići. Nakon izvjesnog vremena prelazi u džemat Jablanica, gdje će voditi svakodnevne vjerske aktivnosti sve do početka agresije na BiH. Iz Jablanice, prvog okupiranog džemata, iseljava s ostalim mještanima pred najezdom neprijatelja. U toku rata, pored vjerskih dužnosti, bio je pripadnik Civilne zaštite, te direktno učestvovao u ratnoj odbrani općine Maglaj. Pripovijeda da ne pamti broj obavljenih dženaza, a prisjeća se i hizmeta kojega je počinio u tim nemilim danima.
H. Atif ef. Dedukić je najstariji aktivni imam na području medžlisa Maglaj i već dvije pune decenije predvodi aktivnosti džemata Sukija (Stari grad), te rukovodi poddžematom Omerdino Polje.
– U Sukijji se klanjalo i u toku rata, džume, ali se i mekteb izvodio s djecom pod velikim rizikom, spominje u razgovoru s kratkim prekidima prisjećanja.
– U ovome džematu ima, ali je i bilo itekako čestitih i poštenih ljudi. Tu su, recimo, Mustafa Rahmanović, Mustafa Oprašić, Bego Lošić, Mehmedalija Spahić. Mnogi više nisu među živima, kao što je Zijad Hasanić, Sulejman Suljo Džonlić, Ishak Mačković i mnogi drugi. A svaku pažnju zaslužuje i stari mujezin Muradif Lošić, nabraja ih riječima punih poštovanja.
Posjetili smo džamiju Sukijju i zatekli h. Atif efendiju Dedukića s džematlijama u pripovijedanju. S obzirom da je čitav dan u znaku sjećanja na Bitku Bedra, efendija je podsjetio okupljene na pobjedonosnu bitku malobrojnih muslimana nad trostruko većom neprijateljskom vojskom, a koja je označila pobjedu nad ugnjetavanjem manjina i uzurpiranjem osnovnih prava na život, vjeroispovijest i imetak.
Efendija Dedukić je kratko, ali konkretno je naglasio da musliman treba uvijek biti pobjednik, skrenuvši pažnju da treba biti prvi u činjenju dobra i daleko od zla. Na kraju obraćanja skup je ohrabrio i usmjerio na naš današnji Bedr, na borbu s našim otvorenim neprijateljem-Iblisom (Šejtanom).
Na pitanje o ramazanskim trenucima u gornjoj mahali Starog grada dodaje: “Ramazan je poseban doživljaj. Radujem mu se! Poseban je doživljaj teravija, mukabela, vazova.”
Zanimljivo je da ef. Dedukić, iako najstariji aktivni imam, klanja teravih-namaz punih 20 rekata, uz jacijski sunet, sun-sunet, farz i vitr-namaz. Kaže da tu praksu nije prekidao od rata (1995), pa bi mu sada bezrazložno skraćivanje bilo neobično, ili čak “bilo mi me strah Boga”, kako veli iz duše.
– Kad bi se ponovo rodio, bio bih ovo što jesam. Dokaz su moja djeca koja su završila medrese i Islamski pedagoški fakultet. Oni će, ako Bog da, nastaviti tamo gdje ja stanem, napominje ef. Dedukić s nadom zadovoljnog oca.
Za kraj našeg razgovora ubijeđeno veli: “Isplati se roditi i raditi za islam, za dobrobit džemata i zajednice. Živite i umirite kao muslimani, kako se kaže u Kur’anu.”
Razgovarao: Nermin Dedukić
Akos.ba
