Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Ramazan i teravije

Ramazan i teravije

Odnos prema ramazanu je pokazatelj našeg islamijjeta.

 

Mjesec ramazan je mjesec posebnih Allahovih blagodati koje se ne mogu steći izuzev u njemu. To je jedinstvena prilika za vjernike muslimane, najposebnija u okviru cijele godine dana, da maksimalno iskoriste darovane blagodati. Zbog toga su ashabi, svjesni veličine ramazaskih blagodati, šest mjeseci prije njegovog nastupanja molili Allaha, dž.š., da ih poživi do sljedećeg ramazana, a šest mjeseci poslije njega molili Allaha, dž.š., da primi njihove ibadete u proteklom ramazanu. Pojačani ibadet tokom ramazana ogledao se kroz sve segmente njihovog života: teravih i noćni namazi, mukabele i pojačano druženje sa Kur’anom, zekat i dobrovoljni prilozi, okupljanje familije i prijatelja na iftarima, pomaganje siromasima…

 

Međutim, odnos prema svemu spomenutom u ramazanu od strane današnjih muslimana je zaista zabrinjavajući.

 

Teravih namaz je nazvan po tome što su ga ashabi i prve generacije muslimana toliko dugo klanjali da su se nakon selama određenog broja rekata odmarali. Muslimani Bošnjaci danas klanjaju teraviju tako kratko da o odmoru niko ne razmišlja, jer nije ni potreban. Do skora smo imali tako brze teravije da je bilo upitno koliko se ispunjavaju osnovni šarti ispravnosti. Tada su pojedine teravije sa jacijom i tespihom završavane za samo 25 min. Hvala Allahu, dž.š., nakon rata smo doživjeli da se stanje po tom pitanju znatno popravilo. Danas je norma teravih namaza, od ezana pa do dove, puni sat vremena u mnogim džamijama, iako se na svakom rekatu uči samo po jedan kraći ajet. Takav teravih namaz, iako kratak, ispunjava sve uslove valjanosti namaza i sa njim možemo biti zadovoljni. Naravno, ko želi više uvijek to može sam kući raditi. Nažalost, i dalje imamo određeni broj naših imama koji teraviju klanjaju znantno brže nego ostale namaze. Smatram da je svaka teravija, zajedno sa jacijom i tespihom, obavljenja u vremenu ispod 50 minuta upitna.

 

Ono što je također zabrinjavajuće jeste činjenica da veliki broj muslimana Bošnjaka klanja samo osam rekata naše teravije, koja je minimalna. To govori o jako niskoj svijesti o vrijednostima ibadeta u mubarek mjesecu ramazanu. Da su to bolesnici, starije osobe, ili radnici koji žure na posao, to bi bilo prihvatljivo. Međutim, radi se o grupama koje nastave sijeliti, počesto i u divanhanama samih džamija, uopšte ne osjećajući gubitak tako velikih blagodati, naročito kada se zna za hadis Poslanika, s.a.v..s, u kojem se govori o posebnoj nagradi onima koji ostanu do kraja namaza za imamom.

 

Zato savjetujem imamima kod kojih većina džematlija izađe iz džamije nakon osam rekata, da klanjaju samo osam rekata teravije, ali da uče na svakom rekatu po pola stranice. Tako ćemo imati pravu, a ne samo simboličnu, teraviju.

 

Još veći problem je činjenica da se u mnogim našim džamijama ovog ramazana broj klanjača znao umanjiti za duplo, samo zbog utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. To je pokazatelj ko nam je preći, Allah i Njegovo zadovoljstvo, ili naša pohota za fudbalom. Naravno, nije to tako samo sa Bošnjacima. Iznenadio sam se kada sam pročitao komentare pojedinih arapskih analitičara koji kažu da je u arapskom svijetu bilo daleko više komentara na rezultat utakmice između Njemačke i Brazila, nego na napade Izraela na Gazu u kojima se dnevno ubijaju na desetine muslimana.

 

To je, nažalost, stanje ummeta. Zato, neka se niko ne pita zašto nam je ovako stanje. Zašto se najviše prolijeva muslimanska krv? Zašto smo mi Bošnjaci izloženi ovolikim iskušenjima: ratovi, genocidi, zemljotresi, poplave…? U našem odnosu prema našoj vjeri je jedini ispravan odgovor na to pitanje. Naravno i u našem odnosu prema mubarek mjesecu ramazanu. Teško je konstatovati, ali u mnogim našim gradovima, pa čak i na selima, gotovo da se ne može prepoznati da je ramazan. Toliko muslimana javno mrsi da je to, uistinu, zabrinjavajuće.

 

Jedina mi je utjeha kur’anski ajet u kojem stoji: “Većina njih, ma koliko ti nastojao, neće vjerovati!”

 

Sljedeće što ukazuje na slabu svijest današnjih muslimana po ovom pitanju jeste činjenica da se broj klanjača na teraviji kako ramazan odmiče smanjuje, umjesto da bude obratno. Tako u zadnjoj trećini ramazana, koja je najvrednija, broj klanjača bude najmanji.

 

Ali, vratimo se onima koji hoće. Svaki musliman, svjestan vrijednosti mubarek mjeseca ramazana trebao bi da nastoji sljedeće:

 

Da prouči minimalno jednu hatmu, pored mukabele u džamiji, a optimalno bi bilo da to budu tri hatme u ramazanu, obzirom da je sunnet da u svakom mjesecu prouči po jednu;

Da pored teravih namaza klanja što više noćnog namaza, u džematu ili sam;

Da uplati zekat i sadekatul-fitr, te što više dobrovoljnih priloga siromašnima i potrebnima;

Da organizuje iftare za rodbinu i prijatelje, svjestan nagrade za onoga ko omrsi postača za iftar;

Da se priljuči nekoj od općekorisnih društvenih akcija kojih je danas zaista mnogo;

Da smanji bespotrebna sijela, surfanja i gledanje kojekakvih serija sa korisnim islamskim sadržajima.

Molim Svevišnjeg Allaha, dž.š., da ukabuli naš post, naše ibadete, naša dobra djela i naše dove koje smo učili u ovom mubarek mjesecu.

 

zuhdijaadilovic.com

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top