Prvi maj – praznik ne/rada ili janjofest

Europljani mnogo „kaskaju“ za nama, oni i dalje na ovaj dan „odmora“ nešto protestiraju, kobajagi hoće nekakva „radnička prava“, neke „bolje uslove za rad“. Hoće ti „rezidualni“ europljani, da se uvijek nešto poboljšava. Kleti insan, nikad nije zadovoljan. Žive unutar uređenog pluralističkog društva, imaju odlično razvijen obrazovni sustav, o socijalnoj politici da ne govorimo. Ali, avaj, nije dosta! Oni trebaju od nas učiti šta to znači biti čovjek,  bosanski čovjek, koji Praznik rada proslavlja; onaj koji je dobivenu naknadu za nezaposlenost iskoristio za kupovinu mladog janjeta “srednje kubikaže”, i gajbu-dvije piva… Ako se utali, onda možda se nešto i „žešće“ nabavi. Dosta je muke, običnom čovjeku svaki dan, i treba iskoristiti trenutak, i malo se opustiti…  Svoj religijski sentiment, dobri Bošnjo ne zaboravlja, ni za Prvi maj! Conditio sine qua non prilikom kupovine piva jeste da ambalaža mora biti zelene boje, jerbo kakav bi bio musliman, ako ne pije iz zelene flaše! Istini za volju, usitnilo je do ramazana, ali ima još vremena da šerbe oksidira do prve teravije. Što bio jedan pučki filozof kazao: „Ko pije umjereno – taj more pit’ kol’ko mu volja“.

Tako dok „rezidualni“ europljani budu tražili bolje sutra, “napredni” Bosanci će tražiti bolju porciju… graha, lonca, a oni nafakaliji, plećku ili rebarca od sise odvojenog janjeta…  Haris Islamčević

 Mjera je važna, ne treba isarfiti (pregoniti), jer to bi već bilo šejtanski, tobe ja Rabbi! Mjera je vjera, a vjera je mjera…

Od kuda Prvi maj uopće?! Da se malo podsjetimo… Konzultirajući Proleksis digitalnu enciklopediju (proleksis.lzmk.hr, pristupljeno 21.04. 2017)  bilježimo da Prvi maj označava međunarodni praznik rada, dan solidarnosti s radnicima svijeta. Slavi se na dan kada je 1. V. 1886. u Chicagu stupilo u štrajk 40 000 radnika, koji su zahtjeve rezimirali u programu “3 osmice”: osam sati rada, osam sati odmora, osam sati uživanja u kulturi. U napadu policije na štrajkaše poginulo je 6, a ranjeno  50 radnika. U procesu štrajkašima na smrt je osuđeno 5 radničkih vođa, a 3 na dugogodišnju tamnicu. Na Prvom kongresu Druge internacionale donesena je odluka da se taj dan slavi u znak solidarnosti s poginulima.

I danas, kao što smo maločas spomenuli, „rezidualni“ europljani svakog Prvog maja organiziraju mirne šetnje, te da prigodnim transparentima, i pištama u ustima, demokratski, ukazuju na stanje radnika u svoj državi, tražeći još bolje uvjete za rad. A, Bosanci, pored vode, zatočeni u sirovim strastima, također, znaju ‘pišnut’, itekako… Jer čovjekov trbuh je, ipak, limitirana posuda sa kapacitetom…

Tako dok „rezidualni“ europljani budu tražili bolje sutra, “napredni” Bosanci će tražiti bolju porciju… graha, lonca, a oni nafakaliji, plećku ili rebarca od sise odvojenog janjeta…

preporod.com