Prvi ambasador BiH u Egiptu: Slovo o Avdiji…
Sjećanje na prijatelja
Avdija Hadrović, insan bosanski, prototip čovjeka našeg podneblja, zemlje, jezika, vjere, mogao bih redati tako taj redoslijed, a sve bi mi se uklapalo u zamisao i motiv koji želim istaknuti, a on glasi: Avdija je živi duh bosanski, originalni i rijetki, neponovljivi, i vrlo rijetko na takav način ostvaren. Širina ljudskog duha krasila je tog bosanskog insana, takođe i otvorenost, pristupačnost i neponovljivo zanimljiva komunikacija koju je s lahkoćom uspostavljao s ljudima, kako s onima u bosanskom govornom izrazu, tako i s onima, ako ne i lakše i interesantnije, u arapskom jezičkom prostoru. Zadovoljstvo je i privilegija bilo biti sabesjednikom u Avdijinom društvu, jer je to značilo jednu vrlo zanimljivu, dopadljivu i nasmijanu stranu u društvenom životu čovjeka. Avdija je bio i ostao u mome sjećanju i pamćenju kao trajna spona s arapskim svijetom, Istokom, a njegovo golemo iskustvo s tim svijetom svrstavalo ga je u red poželjnih i meritornih sugovornika koji su mogli dopadljivo i analitički argumentovano govoriti o mentalitetima ljudi tog podneblja, društveno – političkim i ekonomskim kretanjima, i o svemu drugome što bi se nametnulo kao tema razgovora. Ipak, Egipat je bio i ostao njegov životni usud, njegov put, jer je njegovo obrazovno, i radno –profesionalno, i životno djelovanje, ipak, najčvršće povezano s ovom zemljom. Sa Azharom i Fakultetom arapskog jezika, njegovim čuvenim općim odsjekom (shu̔be āmme) na kojem je studirao, i gdje je brusio i širio svoje vidike u arapskom jeziku, vjeri, kulturi, historiji i tradiciji te važne zemlje Istoka. Takođe, i putem svoga diplomatskog angažmana na mjestu prvog čovjeka i utemeljitelja ambasade u Kairu, gdje je svojim umijećem, voljom i htijenjem a razumjevanjem tada vodećih ljudi u Ministarstvu inostranih poslova AR Egipat, rješio i uredio pitanje adekvatnog stipendiranja naših bh. studenata u toj arapskoj zemlji. Koliko je to važno najbolje znaju svi studenti koji su nakon agresije svoje školovanje nastavljali u toj zemlji, a znaju i svi oni koji su sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća rješavali svoju studentsku egzistenciju sa minimalnim azharskim stipendijama. Avdijina pronicljivost u ovoj stvari izuzetno je važna i vrijedna, koliko zbog mjesta koje Azhar uživa u našoj vjerskoj i kulturnoj javnosti, toliko, a i više od toga, zbog kvalitetne uklopljenosti njegovih diplomanata u vjerski život naše Zajednice i naroda u cjelini.
O Avdiji, neponovljivoj ličnosti, može se napisati priča ili čak roman koji bi se zvao njegovim imenom, kako to reče naš prijatelj Ahmed Hatunić. U intervju za Glasnik bosanskih studenata na Al-Azharu, Ahmed reče i ovo:
"Čovjek koji nas je pratio od prvog dana boravka tamo bio je Avdija Hadrović, prvi ambasador BiH u Egiptu, a naš ambasador za sva vremena. Njegova pomoć i podrška upućena nama bila je ogromna, prijateljska i bezinteresna. Voljom Uzvišenoga mi smo uspjeli u svojim nakanama na tim azharskim stazama. Čovjek koji nam je najviše u tome pomogao i nije dozvolio da se vratimo bio je upravo Ambasador. Od njega smo naučili kako se treba govoriti i znati arapski jezik u obje forme (ammiye i fushe) i kako se ne treba nikada predati u kretanju stazom dobra i uspjeha.“
Božiji rahmet i magfiret neka je duši našeg prijatelja i čovjeka, Avdije, sina Hasanovog. Njegova pojava, riječ i društvo nedostajaće nam. Avdija je život živio „punim plućima“ , ispunjavao je život vrijednostima. Iza Avdije ostaje vrijedno djelo: djelo ljudskosti, djelo učinjenog dobra za bosanske studente, koje je neizmjerno volio, pomagao i podržavao, djelo otvorenog i hrabrog duha koje nije prezalo pred izazovima i iskušenjima. Bože, daruj mu nagradu, uvećaj dobra djela, a ona hrđava, kojima smo skloni svi, umanji i olakšaj!
Salem Dedović
rijaset.ba
