Proza: Medžnune
Znaj Medžnune moj da ću inšAllah biti tvoja Lejla, znaj da ću te štititi i stati na tvoju stranu i da se cijeli svijet okrene protiv tebe, nebitni su jer ti si moj cijeli svijet i više od toga. Dovoljno si mi blizu da mi ne izlaziš iz misli a opet dovoljno daleko da te svaki dan poželim više nego jučer a manje nego sutra. Ne znam zašto ali osjećam te u blizini, a ustvari znam ja to najbolje samo se bojim, bojim se reći ti da si u meni, da živiš u meni da imaš najljepši dom tu u mom srcu, a ima li ljepšeg mjesta za tebe.
Da o tebi nikom ne pričam osim Onome koji srca spaja koji sadi ljubav u njima i koji pošalje nekoga da to zalijeva, to znaš. Želim da ti budeš taj vrtlar koji će imati ovaj moj vrt, uzgajati ga i otklanjati svaku suvišnu travčicu tako da u njemu ostanu samo najljepši cvjetovi. Krenuo si prema meni znam i to, ali tvoji su koraci dugi kao godine zato sam strpljiva jer isčekujem tvoj dolazak. Ne brini, svaku noć u mom snu si, kada spustim glavu na jastuk poželim da požuriš da mi u san ne zakasniš jer da znaš kako moje srce zatreperi kad te vidi u snu požurio bi prema meni da čuješ te zvukove ljepše od bilo kakvih drugih. Osjećam da ideš pravim putem i da si blizu sasvim blizu ali imam ja dovoljno strpljenja da čekam jer vidim te dostojnog, vjernog, čista srca i dobre duše a takav mi treba vjeruj. Treba mi da bude moj Medžnun a ja njegova Lejla da bude moj Ibrahim a ja njegova Sara da bude moj Muhammed a ja njegova Hatidža pa ima li išta ljepše od toga?
Priznajem ti dragi moj bojim se sastanka sa tobom jer kad ovo srce ovako treperi kad misli na tebe kako će onda kad te vidi kad budeš i dušom i tijelom tu. Svaki dan sakupljam sve više dobrih osobina da ih s tobom podijelim, da ti ja budem ona s kojom ćeš do Džennetskog hlada koraćati ja, dragi moj, nijedna druga. Svim srcem želim da ti budeš razlog mog ulaska u Džennet, da budeš zadovoljan sa mnom. Insani smo, svakome se ponekad zabode dunjalučki trn tamo gdje najviše boli ali ne brini lijećit ću ti rane ako se ubodeš na neki od tih trnova a hoćeš, čovjek si.
Ne,ne želim princa na bijelom konju i neku vilu iz bajki samo želim ljubav ali onu u ime Allaha dž.š., a ljepše ljubavi nema i neće biti. Želim da nam je Onaj koji kaže „Budi“ i ono bude na prvom mjestu i znaj da će nam onda sve ostalo biti na svom mjestu. O Medžnune moj, pitam se koliko li si cipela poderao na ovom putu ka meni, koliko li si novih promijenio, ali nećeš još puno, osjećam ja to. Čekam te i dovim, dovim jer je to najjače oružje i ako te ko pokuša sprječiti u tom putu neće moći. Drugog vrtlara osim tebe neće biti ma koliko još morala da čekam jer nijedan ne zna ove ruže njegovati i zalijevati kao ti,nijedan ih ne zna mirisati i pričati im. Dođi Medžnune da ovaj vrt ne uvehne!!!
Emira Omanović
