Prijevod manje poznatih laži i izreka koje govorimo djeci
Zašto roditelji slažu svoju djecu, umjesto da lijepo kažu ono što zaista misle?
Zato što laži uvijek nekako bolje zvuče od istine, a i kraće su. Poslije laži bespogovorno dolazi tačka ili, još bolje, znak uzvika, dok istina izaziva pravu lavinu dječijih pitanja. Uostalom, uvjerite se i sami na nekoliko primjera prevedenih specijalno za ovu priliku.
Laž: Kad porasteš, kazaće ti se samo.
Prijevod: Nelagodno mi je da ti sada pričam o tome.
Zašto je u ovom slučaju ipak bolje reći laž? Prvo, zato što ne ostavlja mjesta drugim pitanjima, kao što su: ,,A zašto ti je nelagodno? I šta uopšte znači „nelagodno”? A zašto se odrasli stide? I zašto je ,,to“ sramota? Daj da vidim…” (Da li ste i vi primetili da djeca gotovo uopšte ne uzimaju vazduh između pitanja, ili, ako to i učine, nastave da vas gledaju „onako”?)
Pored toga, bolje je da dijete sazna odgovor na neki drugi način, tim prije što je vama neprijatno. Zar nije bolje da mu ,,to“ ispriča neki vršnjak? Doduše, možda ni vršnjak ne zna pravu istinu i možda će napraviti više štete nego koristi, ali, Bože moj, ionako će već negdje pročitati sve o „tome” – ove novine pišu o svakakvim glupostima, pa će valjda i o toj.
Laž: Ako lažeš, porašće ti nos kao Pinokiju!
Prijevod: Strah me je da neću moći da otkrijem kada me lažeš i zato želim da se obezbijedim i navedem te da uvijek govoriš istinu (meni).
Zašto je i u ovom slučaju bolje da izgovorite laž? Zato što se najdjelotvornije vaspitne metode zasnivaju upravo na strahu i prisili. Eh, gdje bi nam kraj bio samo da se ne plašimo posljedica! Evo, na primjer vi – da li biste poštovali zakon kada se ne biste plašili kazne?
Laž: Zaista si nemoguć (nemoguća)!
Prijevod: Danas imam loš dan, boli me glava, a i iznervirali su me na poslu i uopšte ne znam hoću li uspjeti da završim sve što me još čeka, a najradije bih da spavam ili otputujem negdje daleko, ali ni to ne mogu, što sve skupa možda i nije tako strašno, ali mi se sada takvim čini, jer imam loš dan, boli me glava, a i iznervirali su me na poslu…
Šta da vam kažem kad ovaj primer prosto govori sam za sebe. Dovoljno je samo prebrajati riječi, pa se uvjeriti da je laž jednostavnije rješenje. Doduše, možda će dijete pomisliti da nešto sa njim nije u redu (ono naivno vjeruje da se samo igra), ali čovjek zaista ne može u svakom trenutku da misli na dječju osjetljivu dušu, naročito ako ima loš dan, ako ga boli glava, pa su ga još i iznervirali na poslu, a…
Laž: Ionako nećeš razumjeti.
Prijevod: Ne znam ni ja.
Naravno da je bolje reći djetetu da je suviše malo da bi shvatilo, nego mu priznati da ni vi, tako veliki, ne znate zašto avion ne padne, kako slika stigne u televizor i odakle rodi bebe koje raznosi po odžacima. Pa nećete valjda da pogrešno zaključi da ste glupi i da izgubi povjerenje u vas? Kao da nije dovoljno to što vas već pobjeđuje u tetrisu i drugim video-igricama!
Zato je bolje da dijete poveruje da je ono glupo kad tolike stvari ne može da razumije, nego da vi potpuno izgubite autoritet u njegovim (i svojim) očima. Jer, dijete će ionako za koju godinu nepobitno dokazati da je pametno, što se za vas ne može tvrditi.
Laž: Ako ne budeš dobar (dobra) doći će Babaroga po tebe.
Prijevod: Nema prijevoda, jer je ovo istina! Babaroge zaista dolaze po one koji nisu dobri!
Laž: Pa i budala bi do sada shvatila! Prijevod: ?!
Pa zar baš sve mora da vam se prevodi? Zar vam nisam hiljadu puta lijepo objasnila da je laž bolja i djelotvornija od istine?
Preuzeto iz priručnika: “Kako da najlakše upropastite rođeno dete-uvrnuti priručnik za pametne roditelje”
Autor: Nadežda Milenković
Broj stranica: 78
Godina izdanja: 2002
Izdavač: KREATIVNI CENTAR, Beograd
Obrada: Akos.bA
